Vjerojatnije je da će ljudi koji studiraju na fakultetima socijalnih i humanističkih znanosti nakon diplome postati manje religiozni, dok je za one kojima je smjer studija vezan uz edukaciju vjerojatnije da će postati religiozniji. Jednako religiozni kao i na početku studija bit će pojedinci koji završe studij biologije ili fizike.
To su glavni zaključci istraživanja znanstvenika sa Sveučilišta u Michiganu o povezanosti pohađanja fakulteta, smjera studija i religioznosti. „Edukacijski smjerovi su očito sigurna luka religioznima“, rekao je ekonomist Miles Kimball, koautor istraživanja. „Izrazito religiozni ljudi, čini se, preferiraju edukacijske fakultete te do diplome postaju još religiozniji.“
U svrhu istraživanja, Kimball i suradnici analizirali su oko 26.200 pojedinaca koji su maturirali između 1976. i 1996. godine. Proučili su podatke o njihovim religioznim uvjerenjima, pohađanju fakulteta i smjeru studiranja u periodu od šest godina. Neka od pitanja postavljenih sudionicima studije bila su: Koliko često posjećujete vjerske službe? Koliko vam je važna religija u životu? Koliko dobrog ili lošeg su crkve i vjerske organizacije u cijelosti učinile za vašu zemlju?“Religije su imale 150 godina za razvoj otpora ili tolerancije prema ideji evolucije u 19. st., no mnogo manje vremena za razvitak istoga prema ključnim mislima postmodernizma“ – Miles Kimball
Rezultati su pokazali da od ljudi koji nisu odmah po završetku srednje škole upisali fakultet, religiozniji pojedinci imaju veću vjerojatnost da će ga jednom upisati. Znanstvenici nagađaju da bi jedan od razloga mogao biti i „efekt gnjavaže“, tj. neprestanog propitkivanja prijatelja iz crkve o planovima vezanim uz upis na fakultet.
Za analizu utjecaja smjera studija na religioznost, istraživači su se kao referentnom točkom poslužili ekonomskim fakultetima. „Željeli smo smjer koji je, kulturalno gledano, neutralan, a koji privlači velik broj studenata. Sadržaj većine kolegija o biznisu ne dotiče se životnih vrijednosti“, pojašnjava Kimball.
Autori smatraju da tri glavne misli djeluju na izbor smjera studija, što u konačnici povećava i utjecaj na religioznost pojedinaca. To su znanost, developmentalizam (vjera u napredak) i postmodernizam (uvjerenje u relativnost svega).
„Naši rezultati upućuju na činjenicu da je postmodernizam, a ne znanost, bete noir religioznosti. Jedan od razloga mogao bi biti i taj da su ključne ideje postmodernizma novije od ključnih znanstvenih ideja koje religiju dovode u pitanje. Primjerice, religije su imale 150 godina za razvoj otpora ili tolerancije prema ideji evolucije u kasnom 19. stoljeću, no mnogo manje vremena za razvitak otpora ili tolerancije prema ključnim mislima postmodernizma, koje su tijekom 20. stoljeća prilično ojačale“, zaključuje Kimball.
Istraživanje je objavljeno 27. srpnja 2009. u časopisu National Bureau of Economic Research.
(www.biologija.com)