Najlakši i najbrži način da izgubite novac na berzi je da slijedite masu i kupujete dionice kada je njihova cijena već višestruko porasla, i da ih prodate kada panika dovede do masovne rasprodaje u bescjenje.
Domaća sirotinja, željna para na brzinu, berze se sjeti uglavnom kada je ulagačka euforija već dostigla vrhunac a cijene većine dionica u roku od par mjeseci, ili čak sedmica, porasle za dva ili tri puta. Zaslijepljeni potencijalnom brzom zaradom postaju lak plijen iskusnih mešetara koji su dionice kupovali onda kada im je cijena bila na dnu.
Jednostavna trgovačka logika “kupuj kad je jeftino, prodaj kad je skupo” izgleda je teško shvatljiva domaćim malim ulagačima.Kao što je nagli uzlet cijena dionica prije dvije i po godine naveo masu naših sugrađana, od frizerki do inžinjera, da se preko noći upuste u kupovinu dionica, na isti način je pad dionica koji je ubrzo uslijedio rezultirao masovnom rasprodajom tek kupljenih dionica, ali po znatno nižim cijenama. Rezultat je bio da su nesuđeni berzanski maheri izgubili dobar dio uloženog novca.
Domaći ulagači gube, strani zarađuju
Ovaj ciklus “vruće-hladno”, po drugi put se ponavlja u zadnjih sedam godina i svaki put rezultat je isti, domaći neiskusni ulagači gube novac, a profitiraju iskusni strani investitori.
Odmah nakon što je sarajevska berza počela sa radom 2002. godine, stotine hiljada novopečenih dioničara u BiH pohrlilo je da se za šaku maraka što brže riješi “papira” u vidu dionica privatizacijskih investicijskih fondova i domaćih kompanija.
Gotovo dvije godine cijena dionica fondova kretala se oko dvije i po marke i domaći vlasnici dionica su uredno prodavali te, “ionako bezvrijedne papire”. Kupci su u isto vrijeme, bili “naivni i neupućeni” strani investitori, mahom iz Slovenije.
Kada je prvi val rasprodaje dionica okončan, njihova cijena se preko noći udesetostručila a uloge su se promijenile. Domaći kupci fascinirani činjenicom da se “na brzaka” moglo zaraditi više nego na kladionici, pohrlili su u kupovinu.
Jedino što nikome nije palo na pamet, je da postavi sasvim logično pitanje, ako je cijena već porasla 10 puta da li je realno da će nastaviti da raste i dalje.
Potraga za većom budalom
Računalo se na princip “veće budale”, da će se uvijek naći neko ko je spreman da kupi vašu dionicu po cijeni većoj od one koju ste vi platili.
S druge strane tezge, kao prodavci, našli su se oni isti strani investitori koji su dionice kupovali kada im je cijena bila deset puta manja i koji su odlično znali da rast cijena ne može trajati vječno.
Kada se prašina slegla, novac je završio u džepovima stranih i domaćih berzanskih mešetara dok su novi domaći dioničari iznenada otkrili da cijena svježe kupljenih dionica ne samo da više ne raste, nego zbog nedostatka kupaca, počinje da pada te da im se umjesto očekivane zarade smješi gubitak dijela uloženog novca.
Panika je zarazna, pa je želja domaćih investitora da se što prije riješe kupljenih dionica vodila direktno u finansijsku katastrofu. Svi se utrkivali da što prije prodaju dionice što je dovelo do ogromne ponude i nikakve potražnje i rezultat je mogao biti samo jedan, sunovrat cijena dionica.
Prodaj skupo, kupuj jeftino
U sveopštoj rasprodaji skupo plaćenih dionica, nakon što je njihova cijena pala i za više od 70 posto, ponovo se pojavljuju kupci, isti oni strani investitori koji su prethodno prodavali te dionice kada im je cijena bila na vrhuncu. Ovog puta su bili u još povoljnijoj situaciji jer su za male pare mogli birati dionice najkvalitetnijih firmi i čekati do sledećeg ciklusa njihovog rasta.
Učenje na vlastitim greškama je najteži nacin sticanja znanja, a Bosancima i Hercegovcima to izgleda i ne ide baš od ruke, barem kada je riječ o berzi.
Iz prethodnog iskustva izgleda da ništa nismo naučili jer upravo ponavljamo istu grešku.
Početkom godine cijene i najkvalitetnijih dionica pale su na rekordne niske grane, ali ovu šansu za bagatelnu kupovinu koriste uglavnom strani investitori, dok mali domaći ulagači ili nijemo posmatraju ili prodaju svoje preostale dionice, što je potez očajnika.
Kriza na domaćim kao i na svjetskim berzama, potrajat će još neko vrijeme a onda opet slijedi novi ciklus rasta. Sudeći po dosadašnjem ponašanju i načinu razmišljanja domaćih malih investitora opet će profit pokupiti neko drugi.
Čekajući novu berzansku groznicu
Nije teško predvidjeti šta će se dešavati. Tek kada cijene dionica na domaćim berzama ponovo značajno porastu, berza će ponovo postati glavna tema i u medijima i u kafanama.
A onda će opet proraditi kockarski instikt i želja za brzom zaradom te krenuti masovna ulagačka euforija. Jedini problem je što će u tom trenutku cijene najkvalitetnijih dionica biti puno veće nego što su to sada, pa će garantovanu zaradu imati samo oni koji su proteklih mjeseci strpljivo kupovali dionice čekajući njihov rast.
Novopristigli domaći kupci ponovo će kupovati ne pitajući šta košta, naivno vjerujući da ako je cijena već skočila za 50 ili 100 posto da će se tako i nastaviti, barem dok i oni ne preprodaju dionice nekom drugom i ostavre svoj san o bogaćenju na brzaka.
Bolno otrežnjenje uslijedi obično u trenutku kada shvate da su dionice realno preplatili, te da ih mogu u najboljem slučaju mogu prodati samo uz neminovan gubitak uloženih para. A onda sve ispočetka, na radost iskusnih berzanskih mešetara.
(Dražen Simić, www.zurnal.info)