Iako je hrvatski BDP danas više nego dvostruko veći u odnosu na 1997., Hrvati nisu dvostruko sretniji, pokazuje istraživanje zagrebačkog Instituta društvenih znanosti „Ivo Pilar“ objavljeno u novom mjesečniku Banka
Iako je hrvatski BDP danas više nego dvostruko veći u odnosu na 1997., Hrvati nisu dvostruko sretniji, pokazuje istraživanje zagrebačkog Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar objavljeno u novom mjesečniku Banka.
Naime, ekonomija sreće, nova grana ekonomske znanosti, zaključuje da BDP nije glavni pokazatelj ukupne ekonomske aktivnosti i socijalnog progresa društva. Stoga, u obzir treba uzeti i druge kvalitativne pokazatelje kvalitete života: zdravlje, edukaciju, aktivnosti pojedinca, politički glas (demokracija) i upravljanje, socijalne mreže, uvjete iz okoline, osobnu nesigurnost i ekonomska nesigurnost. Nositelji ekonomske politike trebali bi se fokusirati na široki set statističkih indikatora, poput kvalitete života, a ne samo BDP, kako bi mjere koje donose bile što uspješnije, zaključuje nova Banka.
Iz podataka Svjetske baze sreće, koju je razvio nizozemski psiholog Ruuth Venhoveen na Sveučilištu u Roterdamu(www.worlddatabaseofhappiness.eur.nl), vidi se da je osjećaj sreće u hrvatskih građana 1995. godine na ljestvici od 0 do 10 bio procijenjen kao 6,04, da bi u deset godina (2005.) narastao za bod i pol, kad je sreća hrvatskih građana bila procijenjena na prilično visokih 7,55.
Moguće objašnjenje leži u činjenici da je nakon dugih ratnih godina, koje su zasigurno utjecale na osjećaj (ne)sreće hrvatskih građana, sreća naglo rasla, osobito 2005. kada se općenito povećao optimizam građana jer su započeti pregovori za ulazak Hrvatske u EU. Budući da osjećaj sreće više odražava emocionalnu klimu negoli objektivne okolnosti u nekom društvu, takvi su rezultati očekivani. No, od 2005. do danas sreća hrvatskih građana lagano opada, ali ni to nije neočekivano, uzevši u obzir gospodarsku krizu koja je zahvatila cijeli svijet pa nije zaobišla ni nas.
Granica sreće: 3000 kuna
Promatramo li globalno ekonomske pokazatelje (npr. BDP) i sreću, taj odnos nije linearan i pokazuje da nakon neke granice povećanje materijalnog blagostanja u nekoj državi/društvu ne dovodi do porasta sreće.
Potaknuti najnovijim svjetskim istraživanjem dvije znanstvenice – Ljiljana Kaliterna Lipovčan s Instituta Ivo Pilar i Zvjezdana Prizmić Larsen, s Washington University, analizirale su rezultate svojih dosadašnjih studija provedenih od 2007. do 2009. o odnosu osobnih prihoda i sreće. Njihovi rezultati, objavljeni u Banci, pokazuju da su u svim promatranim godinama hrvatski građani koji imaju neto prihode manje od 2000 kn po članu kućanstva mjesečno sretni ispod prosjeka, dok su oni kojima prihodi prelaze 3000 kn natprosječno sretni.
Također, razlike u procjenama sreće najveće su između skupine najsiromašnijih i skupine najbogatijih građana. U skupini najsiromašnijih, onih s prihodima do 500 kn, osjećaj sreće povećava se od 2007. do 2009., dok se u skupini najbogatijih, onih s prihodima preko 5000 kn, taj osjećaj smanjuje. Očigledno su oni koji imaju novaca više zahvaćeni gospodarskom krizom od onih siromašnih, zaključuju Kaliterna i Prizmić.
Što možemo učiniti da postanemo sretniji? Poboljšajmo gospodarsku situaciju, dajmo ljudima posao da mogu zarađivati više od 3000 kn neto na mjesec, njegujmo obiteljske odnose i odnose u društvu, poruka je hrvatskog istraživanja o sreći koji objavljuje nova Banka.
(banka.hr)