U budućnosti pristup vodi će biti osnovna pretpostavka za poslovanje, posebno kada se radi o industriji i firmama koje se bave proizvodnjom. Međutim, strahovi da će nam voda faliti rastu: Veolia iInternational Food Policy Research Institute sproveli su istraživanje koje je pokazalo da se danas 20 odsto svetskog GDP-a proizvodi u krajevima u kojima je voda retkost, a da će se do 2050. gotovo polovina (45%) svetskog GDP-a proizvoditi u ovakvim uslovima. Zato bi kompanije trebalo da se pozabave ovim pitanjem.
U prognozama stoji i da će se ubuduće postaviti pitanje iskorišćavanja vode između kompanija i lokalnog stanovništva, što se već desilo u Indiji gde su veliki proizvođači čelika imali sukob sa lokalnim farmerima. Ova situacija samo će se produbiti migracijom stanovništva u gradove, jer svetska populacija teži da dostigne nivo od 70 odsto stanovništva u gradovima.
Stanovništvo razvijenih zemalja uzima pristup vodi zdravo za gotovo. U mnogim velikim američkim gradovima poput Čikaga ljudi ni nemaju brojila za vodu već plaćaju račune na osnovu veličine prostora u kome žive, pa se ni ne pitaju koliko vode potroše. Gradonačelnicima ovakvih gradova je teško da uvedu kontrolu potrošnje vode jer se ova tekućina smatra esencijalnom i prirodno datom.
Osim efikasnije naplate, ovom pitanju se može pristupiti i sa polja nauke. Voda se može reciklirati, odnosno koristiti više puta pa stručnjaci Veolia-e predlažu bolji menadžemnt otpadnih voda. Postoje nove tehnologije pomoću kojih se otpadne vode koriste za proizvodnju energije, i pomoću kojih se odvaja ona voda koja se može ponovo iskoristiti. Npr. fosfat se koristi za prečišćavanje vode ali je njegova količina na planeti ograničena, i zato se mora pristupiti uzimanju ovog elementa iz otpadnih voda pre nego što se one uliju u mora.
Mnogo velikih kompanija je već shvatilo ovo kao poslovnu priliku, a pomenućemo samo kompanijuL’Oréal koja pokušava da smanji nivo ugljen-dioksida i potrošnje vode u proizvodnji. U jednoj fabrici u Kini oni su smanjili potrošnju vode, povećali reciklažu iste a otpadne vode koriste za proizvodnju energije.
Iako kaskamo za razvijenim svetom, i kod nas je ova tema postala interesantna javnosti kada su se novosadski komunalci pobunili protiv privatizacije Vodovoda i predložili zajedničko ulaganjeda bi se sistemi pokrenuli i izvukli iz krize.
Preuzeto sa MekKinzi kvorterli