Home VestiEkonomija Kod prevara glavna stvar je ljudska želja za brzom zaradom

Kod prevara glavna stvar je ljudska želja za brzom zaradom

by bifadmin

Na današnji dan pre 14 godina Bernard Medof priznao je pred sudom na Menhetnu da je svoje klijente oštetio za čak 65 milijardi dolara uz pomoć „Ponzijeve šeme“.

Medof je samo prepisao ideju Italijana Čarlsa Ponzija koji je lakovernim klijentima, početkom prošlog veka, ukrao veliki novac, piše RTS.

Vladimir Pavlović, finansijski analitičar i jedan od prvih portfolio menadžera u našoj zemlji, kaže za RTS da je kod prevara glavna stvar ljudska želja za brzom zaradom.

Američki finansijski špekulant Bernard Medof (73) priznao je 2009. godine pred Saveznim sudom na Menhetnu da je glavni tvorac najveće finansijske prevare u istoriji, kojom je klijente svoje „ponzi šeme“, investicionog pandana piramidalnoj štednji, oštetio za čak 65 milijardi dolara. Medof je osuđen na 150 godina zatvora.

Vladimir Pavlović objašnjava da je Ponzijeva šema sistem prevare gde se investitorima obećava visoka zarada za neki sjajan posao koji je u pozadini, uz objašnjenje da u tom procesu investiranja nema velikog rizika.

„Međutim, u suštini se dešava da najčešće do investiranja i ne dolazi, već ulaganje novih ulagača služi da se isplate obećane zarade prethodnim ulagačima i tako ta Ponzijeva šema može da funkcioniše sve dok su nove uplate dovoljno velike da se prethodni ulagači isplaćuju, a kada nove uplate prestanu iz različitih razloga onda se cela šema urušava i onda svi investitori ostaju bez najvećeg dela svojih sredstava“, naglašava Pavlović.

Ističe da je glavna u celoj priči – ljudska želja za brzom zaradom.

„Prosto jedan čovek ili jedna organizacija kada plasiraju takvu priču, ljudi često zanemaruju neke signale koje su videli, ne žele da racionalni razmišljaju i u želji da brzo zarade odlučuju se da naprave takve investicije. Nažalost, posle toga izgube najveći deo svog novca“, kaže Pavlović.

Možemo biti deo prevare bez obzira koliko smo uložili

Naglašava da Ponzijeva šema može da stoji iza različitih stvari – i za kapitalne stvari praćene velelepnim projektima, ali i za sitne poslovne poduhvate.

Ukazuje da možemo biti deo prevare u takvoj šemi bez obzira koliko smo uložili, kao i da treba obratiti pažnju u šta ulažemo novac.

„Svaki pojedinac shodno svom riziku treba da vodi računa u koju vrstu imovine ulaže. Za nekoga je 10.000 evra kao što je za nekoga milion evra. Tako da svaki pojedinac treba da vodi računa o rizicima i to ne samo za pojedinačne investicije, već i ostale investicije koje je napravio“, kaže Pavlović.

Pored toga, za sve investitore je ključan proces diverzifikacije – to znači da nema samo jedno ulaganje, tj. jednu vrstu imovine, nego da podeli na različite vrste ulaganja.

Da li je danas teže upasti u zamku Ponzijeve šeme

Govoreći o tome da li je danas teže sprovesti Ponzijevu prevaru zbog lakše dostupnih informacija na internetu, Pavlović kaže da nam internet jeste olakšao život i finansijske transakcije, ali da bismo izbegli takve prevare potrebno je da imamo osnovna znanja o investicijama.

„To je nešto što se nažalost ne uči u našim školama, ali što je kulturološki prisutno u zapadnim ekonomijama i ljudi kada dođu do svoje 18. ili 20. godine, već imaju znanja o procesu investiranja“, rekao je Pavlović.

Pored toga, kako kaže, na razvijenijim tržištima ima mnogo više finansijskih savetnika sa kojima možete da se posavetujete kako ne biste doneli pogrešnu odluku.

Svaka investicija nosi rizik

Ističe da svaka vrsta investicija kao ključne pokazatelje ima rizik i očekivani prinos.

„Svi smo upoznati sa recimo bankarskim depozitima koji nose par procenata prinosa na godišnjem nivou. Sa druge strane, ako investirate u akcije na globalnim tržištima gruba računica pokazuje za nekih desetak godina udvostručićete vašu investiciju. Ako želite da preuzmete još malo više rizika, pa da ulažete u jednu aset kalsu koja se zove privatni kapital onda je recimo moguće za deset godina utrostručiti investiciju“, istakao je Pavlović.

„Kada se to preračuna na neki mesečni prinos, bilo koja od ovih mogućnosti će vam dati prinos koji je manji od jedan posto na mesečnom nivou. Kada pričamo o Ponzijevoj šemi, da bi bila jako interesantna i da bi privukla interesovanje potencijalnih ulagača, često se investitorima nudi pet, deset i više procenata na mesečnom nivou što je zaista odličan signal da nešto nije u redu i da treba dobro razmotriti da li u to treba uložiti“, dodao je Pavlović.

Kako je propala Banka Silicijumske doline

Pre nekoliko dana Banka Silicijumske doline u Sjedinjenim Američkim Državama bankrotirala je uprkos tome što je imala depozite klijenata u vrednosti od 175 milijardi dolara.

Pavlović objašnjava da to treba razdvojiti od Ponzijeve šeme.

„Kada su u pitanju finansijske institucije, one imaju permanentan nadzor od strane regulatora i zaista meni je teško da poverujem da je to bio slučaj Ponzijeve šeme. U pitanju je klasičan tržišni rizik – ta banka je imala više apetita ka riziku, finansirala je rizične poduhvate, i zato su njeni akcionari izgubili novac koji su tu uložili“, naglasio je Pavlović.

Ističe i da oni ljudi koji su stavili depozit u tu banku, oni su imali osiguranje do visine od 250.000 dolara i svi oni će taj novac napliti.

„Krize se ne treba plašiti, za krizu se treba dobro pripremiti“

Mnoge je to podsetilo i na veliku krizu iz 2008. godine. Pavlović kaže da su finansijske krize svojstvene tržišnim privredama, kao i da one nastupaju svakih desetak godina.

„Kriza je deo jednog privrednog ciklusa i krize se ne treba plašiti, za krizu se treba dobro pripremiti. Kako se pripremamo za krizu? Tako što smanjimo našu kreditnu izloženost, ako vodimo neki posao smanjimo troškove i pripremimo se za investicije“, poručuje Pavlović.

Naglašava da je tokom krize vrednost određenih imovina niža i da je, ako ste investitor, najbolje investirati tokom krize jer je tada najveća šansa za zaradu.

Poručuje da je uvek rizično ulagati i da se nikada ne može pobeći od rizika.

„Sa druge strane, danas je vrlo rizično ne ulagati, jer zbog visoke stope inflacije ako imate sredstva koja nisu uložena, vama će inflacija ta sredstva značajno umanjiti kroz određeni vremenski period. Tako da od rizika ne treba bežati, njemu treba pametno pristupiti i pametno upravljati“, ističe Pavlović.

„Crkva je za verovanje, za investiranje ključna edukacija“

Na pitanje kome da verujemo, Pavlović kaže da je crkva najbolja institucija u kojoj pojedinci mogu da zadovolje svoju potrebu za verom.

„Kada pričamo o investiranju – potrebno je da se ljudi edukuju i steknu osnovna znanja, a ako treba da se savetuju sa profesionalcima koji se time bave“, poručuje Pavlović.

Izvor: RTS/021.RS

Foto: Pixabay

Pročitajte i ovo...

Ostavite komentar