Dok u Portugalu teku pripreme za obilježavanje 50 godina od „karanfil revolucije“, kojom je okončana višedecenijska diktatura, na vanrednim izborima neočekivano je trijumfovala ekstremna desnica, sa više od milion osvojenih glasova.
Algarve na jugu Portugala je ona idilična slika kao sa razglednica: plaže, tereni za golf, privatni aerodromi, skupi hoteli i još skuplje vile okupani suncem tokom čitave godine, sve ono što simbolizuje ugodan život. Istovremeno, to je i region u kojem je na poslednjim izborima pobjedu odnijela „Chega“, stranka ekstremne desnice. Time se Portugal, nakon poslednjih izbora, uključio u evropski trend jačanja populista.
„Chega“ (u prevodu, „Dosta“), na vanrednim izborima 10. marta osvojila je više od 1,1 milion ili 18 posto glasova na nivou države i povećala broj svojih poslanika sa 12 na 48, postavši time ujedljivo treća stranka po broju poslanika. Kako vodeće dvije stranke vode mrtvu utrku, ko će biti na vlasti praktično će odlučivati „Chega“, iako sa njima zvanično niko neće u koaliciju, pa su novi prevremeni izbori realna opcija.
Rezultati su šokirali kako salonske ljevičare tako i umjerene desničare, jer proteklih pet godina i političari i mediji su se utrkivali ko će više da ocrni „ksenofobe, rasiste i fašiste“, ali ta poruka se izgleda negdje izgubila na putu do glasača. „Chega“ se inicijalno fokusirala na korupciju, koja se u pristojnom društvu u Portugalu inače ne pominje, te navodnu masovnu zloupotrebu socijalne pomoći od strane Roma (na portugalskom „Ciganuš“).
Obećanja o obuzdavanju korupcije i imigracije
Za poslednje izbore „Chega“ je promjenila strategiju, pa se okanila Roma. Umjesto toga, obećali su da će ilegalan boravak uvrstiti u krivična djela, povećati penzije i, naravno, da će očistiti Portugal od korumpiranih političara. Trenutno, u Portugalu je oko 700.000 legalnih imigranata i oko 300.000 ilegalaca koje vlast namjerava legalizovati po ubrzanoj proceduri, a većina nisu digitalni nomadi sa laptopima, već sirotinja iz Nepala, Pakistana, Bangladeša, Indije, Brazila i bivših afričkih kolonija.
Kako je ključno obećanje desnog centra bilo da neće smanjivati penzije, a penzioneri traže povećanje, onda nije čudo da su biračima obećanja stranke „Chega“ izgledala privlačnije. Iako se svi trude da to zaborave, do vanrednih izbora je došlo kada je u novembru policija upala u premijerovu rezidenciju i zbog optužbi za korupciju uhapsila njegovog savjetnika kao i šefa kabineta, kod koga je nađeno nešto više od 70.000 eura u kešu.
Premijer i lider socijalista, Antonio Kosta, podnio je isti dan ostavku, naglašavajući da on nikada nije prekršio zakon. Ova policijska akcija je bila samo kap koja je prevršila čašu, jer je prethodnih mjeseci neprekinuti niz skandala i ostavki ministara i državnih sekretara već učinio upitnim opstanak vlade.
Glasači nisu rasisti već ljuti ljudi
Novi lider Socijalističke partije Pedro Nuno Santoš, u izbornoj noći uz najavu da će socijalisti preći u opoziciju, upozorio je da „u Portugalu nema ni 0,1 posto rasista, ali ima puno ljutih ljudi, ljutih na vladu i na Socijalističku partiju“, čime je u stvari najbolje objasnio izborni uspjeh ekstremne desnice.
Za stranku koja postoji tek pet godina, rezultat je impresivan. Formirana 2019. godine, na izborima održanim iste godine „Chega“ je osvojila samo 1,29 posto glasova, što joj je donijelo jednog poslanika. Na vlast je došla koalicija ljevice predvođena Socijalistima, koji su po prvi put u vladajuću koaliciju uvrstili i Komunističku partiju.
Tri godine kasnije, 2022. godine vladajuća koalicija se raspala i na vanrednim izborima je neočekivano Socijalistička partija osvojila većinu u Parlamentu, što joj je omogućilo praktično neograničenu vlast. „Chega“ je ovog puta dobila 7,2 posto glasova i sa 12 poslanika postala treća partija po veličini u Parlamentu, iza Socijalističke partije, koja spada u kategoriju lijevog centra i Socijal-demokratske partije, koja je uprkos nazivu, stranka desnog centra.
„Ljudi su umorni od lošeg života“, jednostavno je odgovorila prolaznica na pitanje TV novinara kako se objašnjava uspjeh ekstremne desnice u Algarveu na poslednjim izborima.
Precizniji odgovor ponudili su ekonomisti, Algarve je ekonomska monokultura, gdje je jedina industrija turizam, sa mizernim platama a stopa siromaštva je najveća u Portugalu.
Slična je situacija i u ostatku Portugala, gdje je ekonomski fokus vlade na masovnom turizmu, što znači male plate i rastuće troškove života, dok su u zadnjih pet godina cijene nekretnina porasle za 60 posto, povećavajući broj beskućnika.
I komunisti glasaju za ekstremnu desnicu
Da ideologija ekstremne desnice nije igrala bitnu ulogu kod glasača najbolje potvrđuje činjenica da prvi put nakon 50 godina u Alentežu, tradicionalnom bastionu komunista još od doba diktature, ovog puta Komunistička partija nije osvojila ni jedno poslaničko mjesto. Ali „Chega“ jeste.
Da li će novu vladu formirati umjereni ljevičari ili desničari, i nije naročito bitno. Na vlasti proteklih pet decenija smjenjivali su se socijalisti i socijal-demokrati, ali neke radikalne razlike nije bilo, pogotovu zadnjih 15 godina. Tu leži i glavni razlog naglog rasta popularnosti stranke „Chega“.
Protekle dvije godine, uprkos činjenici da je Socijalistička partija imala većinu u Parlamentu i mogla progurati bilo kakav zakon a državna kasa se obilato punila porezima zahvaljujući i rastu inflacije, nije se ništa bitno promijenilo.
I dok su svakodnevno štrajkovi potresali zemlju, od profesora, medicinskih sestara, željezničara, zaposlenih u sudstvu, zdravstveni sistem našao se na ivici kolapsa. Bolničke ambulante, zbog nedostatka osoblja, umjesto sedam radile su četiri – pet dana sedmično, ali vlada je samo odgovarala da „nema para“, dok su se milijarde eura koristile za raniju otplatu kredita i upumpavanje u rupe bez dna, za sanaciju nacionalizovanih banaka ili nacionalne avio kompanije.
Suštinski, jedino što je zanimalo vlast je bilo da pokaže Briselu kako su dobri đaci i da im je smanjenje budžetskog deficita i spoljnjeg duga najveća briga u životu, a za narod koga je briga.
Na ulice je izašla i uniformisana policija, kojoj zakon zabranjuje štrajk, ali se slučajno desi da 10.000 policajaca iz cijele države se nađe u isto vrijeme u centru Lisabona i prošeta do Parlamenta. Policajci su postali nezadovoljni kada se saznalo da je vlada naknadu za otežane uslove rada dala samo Sudskoj policiji, koja se bavi velikim slučajevima i organizovanim kriminalom, dok je zaboravila na uniformisanu policiju i žandarmeriju.
Sada, kad vlast ipak razmišlja da bi možda mogli dati naknadu i uniformisanim policajcima, oglasila se i vojska.
Bune se i vojnici i policajci
Policajci su loše plaćeni ali vojnici su plaćeni još manje, tako da je prisutan trend da profesionalni vojnici napuštaju vojsku i prelaze u policiju ili žandarmeriju, jer je tamo plata ipak veća nekih stotinak eura. Vojnici sada traže da se i njima poveća plata ukoliko uniformisani policajci dobiju povećanje, inače će i oni izaći na ulice da protestuju. Generali i admirali prijete vojnicima da bi takav protest bio nezakonit i protiv ustava, ali vojnici ne izgledaju naročito zabrinuti.
Ko god postane novi premijer Portugala, suočiće se sa tehničkim problemom. Obično kada masovni protesti eskaliraju, šalješ policiju da bije i hapsi. Ako eventualno policija odbija poslušnost onda šalješ vojsku. Ali koga ćeš poslati ako ti na vrata dođu i policajci i vojnici?
Tri kapetana su 25. aprila 1974. godine sa tenkovima srušili diktaturu u Portugalu. Danas, u liberalnoj demokratiji, to bi bilo neizvodljivo. Ako se i nađu tri kapetana, kako ćeš ubijediti vojnike koji štrajkuju da ti se pridruže? Ako ih nekako i namamiš, gdje ćeš naći tenkove?
Od tridesetak „leoparda“ portugalske armije većina ne funkcioniše, jer nema para za održavanje. Ako i nađeš nekako par tenkova, šta ćeš za gorivo, kad je budžet za njegovu nabavku prazan? I dok uspiješ naći gorivo, vlada podnese ostavku. A onda sve ispočetka.
Dražen Simić
Biznis & finansije 220, april 2024.
Foto: Orio Pascual, Unsplash