Uprkos tome što Srbija ima solidan privredni rast – skoro do četiri odsto, on je guran prvenstveno državom, dok je domaći privatni sektor potpuno sputan i ugušen, kaže ekonomista i akademik Pavle Petrović. Zbog toga on ističe da je Srbija zarobljeno društvo i zemlja državnog kapitalizma.
Petrović za N1 kaže da dve trećine ukupnih investicija u Srbiji potiče iz državnih investicija i stranih direktnih investicija koje su, kako navodi, tesno povezane sa državom, dok iz domaćeg privatnog sektora potiče ispod jedne petine. Koliko je domaći privatni sektor potpuno sputan i ugušen ilustruje činjenicom da domaćinstva skoro isto toliko investiraju.
„Samim tim (domaći privatni sektor) ne obezbeđuje i ne doprinosi tom privrednom rastu. To je rezultat ovog sistema. Dodatno za ova preduzeća, još upečatljiviji podatak, da mi za tri puta manje imamo broj novoformiranih preduzeća upoređujući sa centralnom i istočnom Evropom, što opet pokazuje da ta preduzetnička inicijativa privatnog sektora domaćeg je veoma niska“, navodi on.
Ta je, kako kaže, rezultat toga što u osnovi ambijent nije takav da dozvoljava veliko preduzetništvo i široko rasprostranjenu privatnu inicijativu.
„Zakoni, institucije, korupcija koče taj sektor. Sada odgovor države na takav jedan ambijent jeste da ona gura privredni rast preko svojih ogromnih investicija i preko stranih direktnih investicija koje pokreću. Odluka u tome proizlazi iz same prirode ovakvog sistema gde institucije ne funkcionišu i gde ne postoji fer utakmica za sve privredne subjekte. Zato je celokupan rast ograničen na jedan segment i samim tim on ne može da bude održiv“, objašnjava Petrović.
Koji sektori pokreću rast
Dodaje da samo tri sektora – građevinarstvo, rudarstvo i IT pokreću privredni rast.
„To upravo pokazuje da je taj rast u osnovi deformisan. Tri sektora koja čine šestinu privrede guraju privredni rast ukupne privrede. Znači, ta tri sektora rastu oko 10 odsto, a oni su šestina privrede, dok ostatak, pet šestina privrede, raste ispod tri posto. Znači, ova pet šestina privrede, najveći deo privrede, nedovoljno ili gotovo minimalno raste da bi se obezbedio ovakav privredni rast. Znači, sav rast koncentrisan je tu, a kad pogledamo, on je opet guran direktno državom, ili bar u ova dva glavna sektora (građevinarstvo i rudarstvo)“, navodi nekadašnji predsednik Fiskalnog saveta.
On, međutim, ističe da se ne može dugoročno održavati rast tako što će se rudarstvo gurati do krajnjih granica.
„Isto tako i građevinarstvo, a čak šta više, ni taj razvoj ne daje kvalitet. Kada se opet pogleda šta je iza toga, vidiš da je to bakar i da je to Ziđin u boru. I vidi se da je eksploatacija u zadnjih sedam godina, kada to posmatram, povećana skoro za pet puta – eksploatacija bakra, a potom i zlata, a ta ruda se gotovo ne prerađena izvozi iz zemlje i to je gotovo nikakav širi efekat na privredu. Jedino su plate u tom preduzeću, porezi i mala rudarska renta, ali nikakav efekat širenja tehničkog progresa, novog znanja i što je najvažnije da se nove firme koje su na većem tehnološkom nivou naslone na ovu eksploataciju bakra i da stvaraju veću dodatnu vrednost, uvode tehnički progres i šire znanje kroz cijelu privredu“, objašnjava Petrović, napominjići da ćemo te oblasti, sa jedne strane, iscrpeti, a sa druge, i ovo sada dok se gura nije imalo efekat na rast privrede.
Izvor: N1
Foto: Pixabay