Home VestiEkonomijaDa li će Srbija dočekati pravu konkurenciju bankama? U red za skupe kredite stala i država

Da li će Srbija dočekati pravu konkurenciju bankama? U red za skupe kredite stala i država

by bifadmin

Banaka u Srbiji je sve manje, ali su im zato zarade sve veće. Pored privrednika i građana, banke poslednjih godina postaju rastući poverilac i državi. Alternative skupim zajmovima na našem tržištu praktično nema, a banke obilato koriste tu poziciju, pa su klijenti sve češće primorani da se prilagođavaju bankama, a ne one njima.

Svet je nedavno obišla vest da je finansijski gigant za onlajn plaćanja Stripe počeo razgovore sa bankama o integraciji stejblkoina u klasične finansijske usluge. Ova platforma za obradu plaćanja, koja funkcioniše kao posrednik između kupca i prodavca i sve podatke prosleđuje šifrovano, rešava mnoge slabosti bankarskog posredovanja, od sporosti i ograničenog radnog vremena, do visokih troškova, uključujući i valutne konverzije. Izgleda da su i banke shvatile da integrisanjem blokčejn tehnologije u svoje poslovanje i same mogu imati koristi.

U Srbiji, sa druge strane, ništa novo. Banke vedre i oblače kao praktično jedine kreditne institucije i to se po svemu sudeći neće brzo menjati. Narodna banka Srbije u odgovorima na pitanja B&F-a navodi da aktivnosti na eventualnim izmenama Zakona o bankama koje bi omogućile poslovanje i drugih kreditnih institucija pored banaka u ovom trenutku nisu planirane.

„Iako u uporednoj praksi postoje različiti modeli poslovanja kreditnih institucija, pa i onih van bankarskog sektora, u Republici Srbiji trenutni zakonski okvir ostaje usmeren na očuvanje i jačanje finansijske stabilnosti i poverenja u bankarski sistem. Svako eventualno uvođenje novih oblika kreditnih institucija podrazumeva detaljnu i temeljnu procenu svih potencijalnih rizika, kao i neophodna prilagođavanja regulatornog okvira“, poručuju iz centralne banke.
Država široke ruke

A poverenje države u bankarski sistem svakako raste. Za četiri godine, od marta 2021. do marta ove godine, plasmani banaka državi povećani su čak 20 puta, sa nešto više od 200 miliona evra na preko četiri milijarde, pokazuje računica brokerske kuće Momentum Securities. To znači da je svaki deseti dinar javnog duga Srbije dug prema bankama za uzete zajmove. A gde je tek dug po osnovu obveznica.

Ako je država široke ruke, pa se umesto jeftinijim emisijama obveznica zadužuje skupljim bankarskim kreditima, kako da oseti muku privrede kojoj su kamatne stope na investicione kredite u prvom kvartalu ove godine čak i porasle sa sedam na 7,3 odsto, iako je prosečna ponderisana kamatna stopa za privredu pala za 0,5 p.p. Podsetimo da je pre nešto više od godinu dana i sama guvernerka NBS Jorgovanka Tabaković na Kopaonik biznis forumu kazala da privreda više ne može da plaća skupe kredite. A o tome koliko dugo privrednici traže od države da omogući jeftinije finansiranje ne treba ni trošiti reči. Umesto toga, država je i sama počela da se skupo zadužuje.

Na pitanje da li je potrebno menjati Zakon o bankama da bi se omogućila stvarna konkurencija bankarskom sektoru i na koji način bi se mogla izvršiti diversifikacija izvora finansiranja, profesor Beogradske bankarske akademije Branko Živanović odgovara da je konkurencija i te kako prisutna i da je regulator do sada nije sprečavao. Naprotiv, bankarsko tržište je bez sumnje najsređeniji segment u ukupnoj privredi, regulisano i kapitalno sasvim dobro utemeljeno, ocenjuje Živanović za B&F.

On ističe da su bankarski krediti sve veći oslonac u finansiranju privrede, stanovništva i javnog sektora i da će takva situacija potrajati. „Naglašena bankocentričnost svakako ne unapređuje konkurentnost nacionalne ekonomije. Međutim, monetarna politika i NBS, nikako ne bi trebalo da budu pri vrhu lestvice kada se u nekog upire prst za nedovoljno dinamičan privredni razvoj“, uveren je Živanović.

Njegove zamerke odnose se na labavljenje standarda ko može da kupuje ili osniva banku. „Davanjem dozvola pojedinim bliskoistočnim, post-sovjetskim, pa i kineskim bankama nije se mnogo dobilo. Više je trebalo posvetiti pažnje da dva francuska bankarska titana ne odu“.

Konkurencija se ipak nazire

Na pitanje kako ocenjuje ulogu mikrokreditnih institucija kao izvora finansiranja, Živanović kaže da su one bili zasnovane na ideji da se malim iznosima kredita na bazi kolektivnog obezbeđenja pokrenu sitniji poslovi. Međutim, mikrokrediti se nisu pokazali kao veliki zamajac mikro privredi i zanatstvu, već su uglavnom podstakli potrošnju i vrlo neprijatne situacije u otplati, što se pokazalo i na primeru Bosne i Hercegovine, navodi profesor.

On dodaje da bi se neke platne institucije u Srbiji uz određenu kapitalizaciju mogle baviti i kreditiranjem na malo, ali teško mogu biti odgovarajuća zamena za kartičarsko i potrošačko kreditiranje koje rade pojedine banke u kombinaciji s turističkim agencijama. S druge strane, ne bi trebalo očekivati da korporativne obveznice u skorije vreme postanu kakva-takva alternativa bankarskom kreditu, smatra Živanović.

Finansijski konsultant Vladimir Pavlović, koji je radio na više projekata alternativnog finansiranja kaže za B&F da krediti koje banke daju privredi trenutno jesu dominantni, ali i da se ostali segmenti tržišta polako razvijaju. On ističe tržište faktoringa, korporativne obveznice, nekoliko digitalnih tokena koji su izdati, kao i nekoliko kraudfanding kampanja.

Po njegovom mišljenju, razvoju tržišta kapitala doprinela bi liberalizacija regulative koja je u nadležnosti NBS, a tiče se načina na koji penzioni fondovi i osiguranja plasiraju svoja sredstva. Investicioni fondovi bi takođe mogli biti kupci korporativnih obveznica, ako bi NBS dozvolila da osiguranja i penzioni fondovi ulažu u alternativne investicione fondove. Finteh kompanije su takođe počele da se razvijaju u Srbiji.

Privrednici i građani sve nezadovoljniji

Na pitanje da prokomentarišu pritužbe privrednika da banke sve češće skraćuju radno vreme i ukidaju filijale radi ušteda, ograničavaju poslovanje sa gotovinom uz agresivno nagovaranje klijenata da pređu na plaćanje karticama, u NBS kažu da kao i do sada najveći broj banaka i dalje ima ekspoziture u kojima je moguće dobiti sve bankarske usluge. „Samim tim, proces digitalizacije nije znatno uticao na poslovne politike banaka, kao ni na broj filijala i zaposlenih u bankama.“

U centralnoj banci podsećaju da je NBS ograničila i propisala cenu paketa platnog računa sa osnovnim uslugama na 150 dinara, koji klijentu omogućava besplatno podizanje gotovine na šalteru i na bankomatima svoje banke, dobijanje debitne kartice, mobilno i elektronsko bankarstvo, koje uključuje i neograničen broj transakcija putem QR koda na prodajnim mestima. Uz to, na tržištu postoji osam platnih institucija, šest institucija elektronskog novca i javni poštanski operator kao i njihovi zastupnici, koji mogu u skladu s propisima da pružaju platne usluge, čime se korisnicima omogućava veći pristup platnim uslugama.

Upitani zašto banke više ne navode eksplicitne uslove pod kojima odobravaju svoje proizvode, pre svega kredita i kamata na depozite, zbog čega klijent mora da im se lično obrati, iz centralne banke detaljno citiraju odredbe više zakona o tome koji su propisani načini oglašavanja banaka i odgovaraju da nisu zabeležili uočljiv porast prigovora po tom osnovu.

Moguće je da se zvanično slabo ko žali, ali među privrednicima i građanima sve češće se čuje da je koncentracija bankarskog tržišta donela više tarife za usluge, da šalter sa gotovinom radi samo od 9 do 12 časova, da su otvaranjem računa dobili četiri kartice odjednom, a šalterski službenik im je rekao da Dinu mogu odmah da zaborave, „jer moraju da je izdaju a suštinski ničemu ne služi“. A od onih koji su dobro upoznati sa procedurom odobravanja kredita privredi čuju se i ocene da su kompetencije bankarskih službenika sve niže, da je pristup površan, uz bojazan da će situacija biti još gora.

Ostaje enigma zašto država novac svih građana radije odvaja na plaćanje skupih bankarskih kredita, dok više od 15 milijardi oročene štednje građana leži u bankama po niskim kamatnim stopama i zašto smo jedna od retkih država regiona koja prethodnih godina nije zaplivala na talasu narodnih obveznica. Ne mora država da voli narod, ali bi valjalo kada bi domaćinski raspolagala zajedničkom kasom zvanom budžet. Zapravo morala bi tako da se ponaša, jer to joj je posao.

Izvor: Finasije TOP, junski broj magazina Biznis i finansije

Piše: Jelena Stjepanović

Foto: Pixabay

Pročitajte i ovo...