Home VestiPolitika i društvoZašto pametni ljudi ponekad govore besmislice?

Zašto pametni ljudi ponekad govore besmislice?

by bifadmin
Od svih fenomena koji privlače analize što psihologa, sociologa i filozofa što poslovnog sveta, posebno je atraktivan fenomen kada izuzetno inteligentni, obrazovani i uspešni ljudi iznose stavove koji deluju, blago rečeno, neutemeljeno. Filozof i analitičar, Autor Džoni Tomson oslanja se na rad filozofa Nejtana Balantajna i pojam „epistemičko prekoračenje“.

Radi se o situaciji u kojoj stručnost iz jedne oblasti pogrešno doživljavate kao kartu za autoritet u drugoj.

Kada briljantnost ne „prelazi“ granice

Tomson kao primer navodi nobelovca Linusa Polinga, jednog od najznačajnijih hemičara 20. veka. Dobitnik dve Nobelove nagrade i pionir kvantne hemije i molekularne biologije, Poling je kasnije počeo da zagovara terapije megadozama vitamina C za lečenje raka i prehlade – bez naučnih dokaza koji bi to potvrdili.

Medicinska zajednica te tvrdnje odbacila je kao neosnovane i potencijalno opasne.

Tu dolazimo do pojma koji Balantajn definiše ovako:

„Epistemički prestupnici sude o pitanjima izvan svoje oblasti stručnosti. Imaju kompetenciju u jednoj oblasti, ali prelaze u drugu u kojoj je nemaju i uprkos tome donose sudove.“

Drugim rečima, možete biti vrhunski programer, fizičar ili lekar, ali to vas automatski ne čini stručnjakom za geopolitiku, sociologiju ili javno zdravlje.

Zašto se to dešava?

Prema Balantajnu, problem nije samo u neznanju, već u intelektualnom ponosu. Kada godinama gradite reputaciju eksperta, lako počnete da verujete da je vaša inteligencija „prenosiva svetlost“ koju možete uneti u svaku mračnu prostoriju.

Autor slikovito objašnjava: u savani sopstvene stručnosti možda ste lav, ali u tuđoj džungli ste samo zbunjeni turista.

„U poslovnom svetu ovaj obrazac vidimo često. Tehnološki milijarder veruje da može da reši složen politički konflikt. Briljantni matematičar smatra da je pozvan da daje konačne sudove o javnom zdravlju. Lider koji je uspeo u jednoj industriji veruje da su svi sistemi podjednako rešivi istom logikom.“

Postoje li prenosive veštine?

Naravno da određene veštine jesu prenosive. Čitanje, pisanje, analiza podataka, logičko rezonovanje – sve su to metakognitivne strategije koje možete primenjivati u različitim kontekstima.

Ali prenosive veštine nisu isto što i specijalizovano znanje.

To što razumete metodologiju istraživanja ne znači da razumete svaku oblast u kojoj se ona primenjuje. To što znate kako funkcioniše tržište ne znači da razumete složene društvene dinamike.

Balantajn upozorava da je epistemičko prekoračenje često praćeno preteranim samopouzdanjem:

„Van svoje lige, ali i dalje veoma sigurni u sebe, takvi pojedinci deluju neskromno, dogmatično ili arogantno.“

Zašto je ovo za svakoga važno?

U organizacijama, epistemičko prekoračenje može biti:

opasno (kada se donose odluke bez razumevanja konteksta),
štetno (kada se ignorišu stručnjaci iz relevantnih oblasti),
ili jednostavno frustrirajuće (kada neko ulazi u vašu ekspertizu sa stavom „Znam bolje“).
Koliko puta ste doživeli da neko sa autoritetom u jednoj oblasti samouvereno presuđuje o vašoj? Taj osećaj „stiskanja pesnica i prevrtanja očima“, kako ga Tomson opisuje, zapravo ima filozofsko ime.

Kako da ne postanete „prestupnik“?

Tomson, oslanjajući se na Balantajna, predlaže dve jednostavne, ali zahtevne strategije:

Iznova procenite sopstveno znanje

Budite iskreni prema sebi gde prestaje vaša kompetencija. Težite, kako autor kaže, „većoj intelektualnoj skromnosti“ – da budete manje sigurni da imate prave odgovore na sva važna pitanja.

Naučite da se oslonite na druge

Što ste uspešniji, to je teže ponovo pitati nekog drugog za savet. Profesor sa dugogodišnjim stažom teško prihvata ulogu početnika. Lider koji je navikao da daje odgovore teško se vraća u poziciju onoga koji pita.

Ali upravo tu počinje mudrost.

Sokrat je to formulisao ovako:

„Početak mudrosti je u spoznaji koliko je vaše znanje ograničeno.“

Danas je epistemičko prekoračenje gotovo norma. Dostupnost informacijama daje posebnu dozu samopouzdanja. Ali, činjenica da je neko genije u jednoj oblasti ne čini ga autoritetom u svakoj.

Psihološki gledano, intelektualna skromnost je znak zrelosti.

Sociološki gledano, ona je preduslov funkcionalnog društva.
Poslovno gledano, ona je zaštita od skupih grešaka.

Tomson toplo savetuje: Ne morate imati mišljenje o svemu. A, naročito ne morate biti u pravu u svemu.

Izvor: Bonitet

Foto: Pixabay

Pročitajte i ovo...