Četrnaest godina nakon vrhunca dužničke krize iz 2012. godine, tradicionalna finansijska mapa Evrope u potpunosti se promenila: nekada sigurno severno jezgro suočava se sa sve skupljim zaduživanjem, dok se nekadašnja krizna južna periferija nametnula kao primer fiskalne discipline.
Trezori zemalja evrozone pripremaju rekordne emisije obveznica za 2027. godinu, ali su ovog puta uloge zamenjene, tako da prema podacima sever kontinenta plaća cenu nesigurnosti.
Glavni razlog za ovaj preokret leži u fiskalnim rezultatima. Grčka je u 2025. godini ostvarila budžetski suficit od 1,7 odsto BDP-a i smanjila javni dug za više od devet procentnih poena u jednoj godini, zahvaljujući strožoj fiskalnoj politici, boljoj naplati poreza kroz digitalizaciju i obnovi bankarskog sektora. Nasuprot tome, budžetski deficit Belgije prošle godine narastao je na 5,2 odsto BDP-a, a dug je u prvom kvartalu 2026. godine premašio 109 odsto BDP-a.
Francuski račun stiže na naplatu
Francuski trezor je najavio da će sledeće godine morati da pozajmi rekordnih 340 milijardi evra u srednjoročnim i dugoročnim obveznicama. Budući da se dugovi iz perioda pandemije i energetske krize sada refinansiraju po znatno nepovoljnijim uslovima, godišnji ceh za kamate u Francuskoj skočiće sa 62,6 milijardi evra u 2026. na 72,9 milijardi evra u 2027. godini. To iznosi približno petinu ukupnih državnih prihoda prikupljenih prošle godine.
Prinos na francuske desetogodišnje obveznice nakratko je početkom oktobra dotakao pet procenata, čime je raspon u odnosu na nemačke obveznice dostigao najveću razliku još od 2012. godine.
Da li je na pomolu nova kriza iz 2012. godine?
Ipak, iz MMF-a upozoravaju da je u sve većem broju zemalja kamata na novi dug sada viša od stope privrednog rasta, što znači da dug raste sam od sebe ukoliko vlade ne obezbede primarni budžetski suficit. Dok je 2012. glavno pitanje bilo da li prezaduženi jug može da plati svoje račune, pred 2027. godinu pitanje glasi ko zapravo danas čini evropsku periferiju, piše Jurnonjuz.

