Porodično preduzeće „Desing“ proizvodi više od 350 voćnih i kremastih preparata za prehrambenu industriju i svoje proizvode izvozi u 30 zemalja. Ova firma svakodnevno dokazuje da i takozvane tradicionalne industrije mogu biti izrazito inovativne. „Desing“ ima razvojnu laboratoriju u Naučno-tehnološkom parku Beograd, a iz njegove fabrike u Knjaževcu svake godine izađe oko 25 novih proizvoda.
Ako ste danas pojeli nešto slatko, velika je verovatnoća da ste probali neki od proizvoda kompanije „Desing“, a da to i ne znate. Ova firma se ne razmeće reklamama na sve strane, ali stoji iza najpoznatijih brendova slatkiša, koji bez njihovog angažovanja verovatno ne bi bili tako ukusni.
Miodrag Tomić i njegova supruga Biljana pokrenuli su 1992. godine u Knjaževcu firmu za prodaju boja i aroma, a danas su vodeći domaći proizvođač osmotski dehidriranog voća, voćnih i krem preparacija. Njihovi proizvodi su „jagoda na torti“ u mnogim slatkišima – čokoladi, voćnim jogurtima, kolačima, keksu, sladoledima. Iza stručnog termina „preparacija“, kriju se sirupi, kremovi, topinzi, paste i nadevi koji se prave od najkvalitetnijeg voća, a koji se koriste u pekarstvu, proizvodnji sladoleda, konditorskoj i mlečnoj industriji i ugostiteljstvu.
„Radio sam u industriji prerade voća i često sam išao na sastanke na koje su dolazili ljudi iz cele bivše Jugoslavije, na kojima se stalno provlačila ista tema – da je potreban viši stepen prerade. Došli smo na ideju da arome koje smo uvozili iskombinujemo sa našim voćem i da krenemo da pravimo nadeve koji su postali veoma traženi, a ovde do tada nije postojala tehnologija da se to napravi“, priča Miodrag Tomić.
Učili od „Mekdonaldsa“
U početku su učili od drugih, u industriji sladoleda od Italijana, u pekarstvu od Austrijanaca i tako sve do 2015. godine, kada su shvatili da mogu da razvijaju svoje proizvode. Jedan od prelomnih trenutaka ka tom cilju bila je saradnja sa „Mekdonaldsom“.
„Došlo je do nestašice koncentrata jabuke, koji je ’Mekdonalds’ tražio za svoje sokove, a mi smo ga jedini imali u tom trenutku u Srbiji. Kroz saradnju sa njima smo razvijali jedan po jedan proizvod, prelive, sirupe, topinge i danas smo jedan od četiri njihova dobavljača u Evropi. Bili smo među prvih pet kompanija koje su uvele HACCP još 2005. Usvojili smo od njih standarde za bezbednost i kvalitet, ali i način poslovanja“, objašnjava Tomić.
„Mekdonalds“ je bio odskočna daska za razvoj porodične firme, kojoj se pridružila i ćerka Marija Vulićević, diplomirani marketing menadžer. „Sestra i ja smo uvek pomagale u poslu, držale smo levak, lepile etikete… Karijeru sam počela sa pet, a sada imam 34 godine. Posao su započeli moji roditelji, a sada imamo 70 zaposlenih“, navodi Marija.
Fabrika inovacija
„Desing“ se izdvaja po tome što svakodnevno dokazuje da i takozvane tradicionalne industrije, poput prehrambene, mogu biti izrazito inovativne. Tomići su u Naučno-tehnološkom parku Beograd otvorili Razvojnu laboratoriju i Aplikacioni centar, gde od 2016. godine razvijaju nove proizvode.
U njihovim modernim laboratorijama se rađaju inovativne procedure, kao što je Turbikon (TurBiCon) – visokokvalitetna dehidracija osmozom. To je prirodna metoda očuvanja voća i povrća koja podrazumeva da se iz plodova prvo ukloni voda, a nakon toga se voće i povrće suši na niskoj temperaturi, kako bi se na najbolji način sačuvala njegova prirodna aroma, boja, tekstura i što je najvažnije – nutritivna vrednost.
„Desing“ izrađuje i specifične proizvode, „skrojene po meri“ i potrebama kupaca, uključujući i proizvodnju privatnih robnih marki za klijente. Među njihovim kupcima su mnoge poznate kompanije, kao što su „Mekdonalds“, „Soko Štark“ „Jaffa“, „Frikom“… Marija objašnjava da razvoj jednog novog proizvoda, koji pripremaju zajedno sa klijentom, traje od pet do devet meseci. Godišnje iz fabrike u Knjaževcu izađe oko 25 novih proizvoda.
Potražnji za njihovim proizvodima, kojih trenutno ima više od 350, doprinelo je i to što se kompanije koje prave tradicionalne slatkiše trude da na tržište svake godine izbace neki novi ukus. „Za mašine i opremu su potrebna velika ulaganja, pa se proizvođači odlučuju da umesto toga unaprede svoj proizvod tako što će u njega ubaciti novi ukus, poput jagode ili karamela, što će proširiti proizvodnu grupu. Nije dovoljno da napraviš sos i ubaciš ga unutra. On mora da ima idealno izbalansiranu teksturu, da se ne bi razlio u biskvit, ili da ne dođe do pucanja čokolade. Da biste napravili takvu teksturu, morate da imate veliko znanje o tehnologiji proizvodnje“, ističe Marija.
Stručnjaci u ovom porodičnom preduzeću moraju da ispune tri kriterijuma kvaliteta – ukus, teksturu i boju, ali i da ih usklade sa opremom i linijama za proizvodnju koje klijent već ima, da bi sve teklo kako treba.
Pravila za hranu ista kao u farmaciji
„Desing“ izvozi u 30 zemalja, gde odlazi oko 45% njihove proizvodnje, a trenutno je jedno od najvećih tržišta Saudijska Arabija. Manje količine osmotski dehidrirane šargarepe i bundeve u kockicama izvoze avionom u Čile, a njihove preparacije koriste se i u proizvodnji slatkiša u Grčkoj, Poljskoj, kao i u svim zemljama regiona. Rusi sa njihovim osmotski dehidriranim voćem prave posebnu vrstu sira, dok ga u Portugaliji dodaju u snek sa orašastim plodovima.
Kupci traže klasične „prelive“, ali ima i onih sa nesvakidašnjim željama, koje ne zažive uvek. „Imali smo neobičnih upita, a i mi smo imali zanimljive ideje, pošto je sestra tehnolog i vrlo je kreativna – od sladoleda koji svetli u mraku, preko preliva koji je imao neke glitere i šljokice, do sušenog voća sa zlatom za tržište Japana“, opisuje Marija.
Ovo porodično preduzeće ima veoma složenu proizvodnju, za koju je potrebno oko 460 različitih sirovina i materijala, a najviše se bavi preradom voća. Fabrici u Knjaževcu potrebno je oko 1.000 tona voća godišnje. „Desing“ ima svoju proizvodnju višanja, ostalo voće uglavnom kupuje u Srbiji, ali neke vrste jagoda i borovnice, koje su tehnološki bolje za industrijsku obradu od domaćih sorti, stižu mu iz Poljske ili čak iz Kanade i SAD.
„Moramo da ispunimo vrhunske zahteve bezbednosti, naročito u izvozu, jer se hrana tretira podjednako rigorozno kao i farmaceutska industrija i kupci traže poreklo svake sirovine. Mora da se zna odakle je mleko, voće, kakao i da li su izrabljivani radnici prilikom branja kakaoca“, ukazuje Marija.
„Nije lako izvoziti proizvode sa visokim stepenom obrade, sirovine ili poluproizvode, što je kod nas najčešći slučaj. To se posebno odnosi na izvoz u EU, gde je naša konkurentnost ograničena troškovima izvozno-uvoznog carinjenja, ali i vremenskim zadržavanjem na graničnim prelazima, inspekcijskim kontrolama i drugim administrativnim ograničenjima koja usporavaju protok robe, a koja ne postoje unutar granica EU. Konkretno, dosta izvozimo u Hrvatsku, ali ima kupaca koji jednostavno neće da se zamaraju carinjenjem, jer im je stalo da roba stigne u što kraćem roku. Mi onda to vreme moramo da nadoknadimo tako što smanjujemo svoje cene, kako bismo bili konkurentni“, ističe Miodrag.
Za najbolje – udeo u firmi
Na pitanje zašto je otvorio fabriku u kraju u koji drugi investitori nerado dolaze jer se stanovništvo godinama masovno iseljava i teško je obezbediti radnu snagu, Tomić odgovara da je želeo da sačuva tradiciju, ne samo svoje porodice, već i lokalne zajednice. Knjaževac je centar za proizvodnju višnje i dobro je logistički povezan sa većim gradovima. Pored toga, iznedrio je mnoge sjajne tehnologe koji su nekada radili u velikim kombinatima „Džervinu“ i Džersiju“, a sada „Desing“ zapošljava njihove potomke.
„Ako radnike platite kako treba, nemate problema. Više puta smo mogli da prodamo firmu, ali nam to ne pada na pamet, jer imamo odgovornost prema lokalnoj zajednici. Zaposlenima omogućavamo da kroz vesting uđu u vlasničku strukturu i 2026. će njih četvoro dobiti udele u firmi. To su direktori koji su stub kompanije. Nastavićemo s tim konceptom, jer tako nemate problem sa lojalnošću, stručnjak neće otići pošto učestvuje u dobiti, a napredujemo zajedno“, objašnjava Miodrag Tomić.