Dosadašnja kretanja prihoda i rashoda ukazuju na to da bi, kako je istaknuto, bez rebalansa deficit u 2026. godini iznosio od 2% do 2,5 %BDP-a.
„Stoga rebalans suštinski pogoršava fiskalni rezultat za više od jedan procentni poen BDP-a. Ovakva vanredna fiskalna ekspanzija bila bi ekonomski opravdana u slučaju naglog pogoršanja privrednih kretanja, kad se budžetskom intervencijom privremeno podstiče tražnja i privredna aktivnost i tako ublažava kriza. Međutim, u 2026. takvih okolnosti nema“, ocenio je Fiskalni savet.
Dodaje se da je „naprotiv, najnovijom projekcijom Vlade prognoza privrednog rasta povećana sa 3% na 3,3 %“.
U takvoj situaciji, u kojoj je očekivani rast BDP-a Srbije blizak svom potencijalu, dodatno podsticanje tražnje fiskalnom ekspanzijom ne može, kako je ocenio Fiskalni savet, doprineti održivom privrednom rastu, ali može pojačati inflatorne pritiske.
Glavni razlog povećanja deficita jeste, kako je navedeno, snažan rast rashoda, pre svega za jednokratna davanja stanovništvu.
Ističe se da se rebalansom republički rashodi povećavaju za 172 milijarde dinara a prihodi rastu za 112 milijardi dinara.
„Najznačajnija nova politika su jednokratne isplate građanima, u ukupnom iznosu od gotovo 100 milijardi dinara, pri čemu će 71 milijarda biti finansirana iz budžeta, a oko 28 milijardi iz Akcionarskog fonda. Iako su isplate penzionerima diferencirane prema visini penzije, veliki deo programa isplata stanovništvu ostaje neselektivan, izvan sistemskih okvira i privremenog karaktera“, navedeno je u tom dokumentu.
Dodaje se da „to implicira veoma ograničene efekte na smanjenje siromaštva, nejednakosti i na privredni rast, a u aktuelnim makroekonomskim uslovima može čak dodatno podstaći inflaciju“.
Fiskalni savet je, kako je naglašeno, ranije upozoravao da nepotrebna suspenzija tih pravila do 2029. otvara prostor za ad hok vođenje fiskalne politike i narušava njen kredibilitet, a ovogodišnji rebalans predstavlja upravo primer takvog rizika.
Najveća promena odnosi se, istakao je Fiskalni savet, na neporeske prihode, koji su povećani za gotovo 80 milijardi dinara, uglavnom zbog očekivanih uplata dobiti i dividendi državnih preduzeća i NBS.
Ti prilivi su, kako je ocenjeno, „po prirodi volatilni“ i ne mogu se smatrati trajnim izvorom za finansiranje javne potrošnje, a njihovo poreklo u obrazloženju rebalansa nije dovoljno transparentno prikazano.

