Premijeri i ministri finansija u BiH grozničavo smišljaju način kako da odobrovolje MMF da im isplati sledeću tranšu odobrenog kredita, a da se pri tome od njih baš i ne traži kompletno ispunjenje svih obećanja. Brigu o tome ko će i kako vratiti ovaj kredit MMF-u, aktuelna vlast sa radošću će prepustiti svojim nasljednicima koji će u fotelje sjesti nakon oktobarskih izbora.
Odgovor na prvo pitanje, ko će vratiti pare MMF-u poznat je još od prvog dana, vratiće ga naravno građani BiH koji svojim novcem pune budžete.
Inostrani povjerioci nisu pretjerano zabrinuti zbog vraćanja kredita, jer prvi prioritet kod izdvajanja novca iz budžeta nisu invalidnine, plate niti računi za struju i vodu federalnih institucija, već otplata inostranog duga.
Jedna od prvih stvari koju su odmah nakon rata međunarodne finansijske institucije, MMF i Svjetska banka, tražile i dobile od domaćih vlasti je usvajanje zakona o spoljnom dugu.
Po ovom zakonu, na početku svakog mjeseca prve pare koje uđu u budžet automatski se prebacuju na poseban račun, sve dok se ne sakupi suma koja odgovara jednoj dvanaestini ukupnog iznosa potrebnog za vraćanje ino dugova u toj godini. I tako svakog mjeseca,
Tek nakon što se izdvoji novac za vraćanje ino duga domaće vlasti ostatak para mogu ostatak raspoređivati u skladu sa vlastitim prioritetima.
Kredit MMF-a iskoristiti i za investicije
Sa otplatom kredita MMF-u ne bi trebalo biti problema, jer BiH još uvijek nije prezadužena zemlja, jer se prihvatljivim smatra nivo duga do visine od 60 posto bruto društvenog proizvoda, a mi smo trenutno negdje na 34 posto. Međutim, ključno je pitanje u šta se ulaže novac pozajmljen MMF-a. Iako je prvenstveno novac uzet da bi se pokrio budžetski deficit, potrebno je barem dio tog iskoristiti za ulaganje u razvojne projekte. Tako da će pitanje vraćanje kredita MMF-u prvenstveno zavisiti od načina koji taj novac budemo utrošili, kaže u razgovoru za Žurnal Mirko Puljić, profesor na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu.
Do sada, aktuelne vlasti u BiH nisu pokazale bilo kakvu spremnost da novac MMF-a iskoriste za razvojne projekte koji bi omogućili domaćim kompanijama da zaposle svoje radnike. Umjesto toga, pare dobijene od MMF vlade u BiH iskoristile su jedino za krpljenje već postojećih rupa u budžetima, sa jedinim ciljem da ne iznerviraju previše svoje glasače prije oktobra.
Već je dobijeno i potrošeno 800 miliona maraka (400 miliona eura) od ukupno odobrenih 2,4 milijarde maraka (1,2 milijarde eura) kredita MMF-a, od čega domaća ekonomija nije osjetila neku vidljivu korist.
Ukupan kredit MMF-a neće biti iskorišten
Uostalom novac nikada nije ni bio stvarni problem BiH i njene ekonomije, a najbolji dokaz je da već godinama stotine miliona eura odobrenih kredita za finansiranje infrastrukturnih projekata stoje neiskorišteni, jer se vlast pokazala nesposobnom da uradi svoj dio posla, priprema neophodne dokumentacije i saglasnosti.
BiH vjerovatno neće ni iskoristiti cjelokupan odobreni iznos kredita MMF-a od 1,2 milijarde eura što će i vraćanje uzetog novca učiniti lakšim. Ono na šta se računa da će do trenutka kada na red dođe vraćanje kredita MMF-u u BiH doći i do ekonomskog oporavka u BiH i do povećanja budžetskih prihoda u odnosu na sadašnje, čime bi se u budžetima obezbjedila dovoljna sredstava za vraćanje ino duga bez dodatnih problema, smatra guverner Centralne banke BiH Kemal Kozarić.
Procjena guvernera Kozarića da BiH vjerovatno neće iskoristiti cjelokupan iznos odobrenog kredita MMF-a je dobra vijest.
Vlast u BiH pokazala je do sada zavidno umijeće samo u trošenju raspoloživog budžetskog novca na troškove administracije i zvaničnika te kupovinu socijalnog mira.
Kako je očigledno da se radi o nesposobnosti da se novac iskoristi za pokretanje domaće ekonomije, onda je bolje i ne uzimati ga, barem će trebati manje novca za vraćanje.
Prvo rata, ostalima šta ostane
Ukoliko se optimizam guvernera Kozarića pokaže tačnim, da bi u narednih nekoliko godina, do momenta kada kredit MMF-a treba početi vraćati, domaća ekonomija trebala stati na svoje noge, a time porasti i budžetski prihodi.
To bi značilo da bi veći budžetski prihodi od trenutnih bili dovoljni da se obezbjedi nesmetano vraćanje kredita MMF-u. Ali bi istovremeno ostali budžetski izdaci trebali ostati na sadašnjem nivou, što sigurno ne raduje previše one koji se sada finansiraju iz budžeta.
Ukoliko se pokaže da je guverner Kozarić bio previše optimističan i da rast budžetskih prihoda bude nedovoljan da pokrije rate kredita MMF-u, BiH bi se onda našla u izuzetno teškoj situaciji, a posebno FBiH koja i koristi najveći dio tog novca.
Kako je vraćanje ino kredita apsolutni prioritet a ukupna godišnja suma potrebna za vraćanje dugova biće sigurno veća od sadašnje, logičan zaključak je da bi u tom slučaju za sve ostale potrebe koje se finansiraju iz budžeta bilo manje novca nego što je sada slučaj.
Jednostavno rečeno, nakon kresanja budžetske potrošnje koja je već u toku i koja ne ide baš jednostavno, bili bi neminovni novi rezovi, a nije teško zaključiti na čemu bi vlast pokušala dodatno uštedjeti. Sasvim sigurno prva stvar koja bi im pala na pamet ne bi bile njihove i plate poslanika i administracije.
Nađu li se u situaciji da ponovo nedostaje novca u budžetima za preuzete obaveze uz istovremenu redovnu otplatu povećanog inostranog duga, vlast bi ponovo mogla posegnuti za zaduživanjem.
Kredite će otplatiti građani
Time bi novim kreditom ponovo privremeno zakrpila postojeće rupe u budžetima odlažući što je duže moguće momenat kada će biti neminovno suočavanje sa bolnom i jednostavnom istinom da nakon perioda kada se troši više nego što se realno ima dolazi vrijeme kada će se morati trošiti manje nego što se stvarno ima, kako bi se vratio ranije pozajmljeni i potrošeni novac.
Najgora stvar koja bi se mogla desiti BiH nije da se dodatno zaduži u inostranstvu, već da se pozajmljeni novac spiska na pokrivanje starih budžetskih rupa i kupovinu socijalnog mira i glasova zaposlenih čija plata direktno ili indirektno dolazi iz budžeta, kao što je do sada bio slučaj svaki put kada se u budžetima pojavio svježi novac.
(zurnal.info)