Home TekstoviB&F Plus Messer Tehnogas i srpska industrija: Sav taj gas

Messer Tehnogas i srpska industrija: Sav taj gas

by bifadmin

Zahvaljujući (potencijalnoj) krizi u snabdevanju prirodnim gasom i poslovnim problemima Srbijagasa, reč gas se retko kada pominje u pozitivnoj konotaciji-osim ako je reč o industrijskim gasovima. Najveći proizvođač u Srbiji je Messer Tehnogas, čije poslovne knjige i liste kupaca daju veoma preciznu ocenu stanja domaće industrije. Situacija je, nažalost, poprilično sumorna iako Messer ostvaruje dobit.

Pakovanju svežeg mesa u trgovini, gaziranom soku, klima uređaju u automobilu ili dimnom detektoru koji radi kako treba zajednička je jedna stvar – treba im odgovarajući gas. A ako se proizvodnja ili pakovanje te robe dešava u Srbiji, po svoj prilici upotrebljen je neki od industrijskih gasova Messer Tehnogasa. Messer grupa više od stotinu godina proizvodi gasove i gasne smeše za svoja ključna tržišta – Evropu, i relativno odskora, Kinu – a ona je 1997. privatizovala jednu od najpoznatijih jugoslovenskih kompanija – Tehnogas. Messer Tehnogas u Srbiji ima veliki tržišni udeo, snabdevajući oko 4.000 klijenata u zemlji i regionu gasovima, specijalnim gasnim smešama i pratećom opremom i mašinama, što znači da se većina domaće industrije (koja još radi) oslanja na njihove proizvode.

Najveći Messerovi kupci u celom svetu pa i kod nas dolaze iz petrohemije, metalske i prehrambene industrije kao i zdravstva i trgovine. Proizvođači hrane i trgovinski lanci, recimo, kod nas diktiraju tražnju za neutralnim gasovima koji se koriste za stvaranje modifikovanih atmosfera u praktičnim pakovanjima (primer za to su plastične „kadice“ sa svežim mesom u samoposlugama). Najveći klijenti, međutim, uvek su bili „metalci“, a jedan od njih – US Steel Smederevo – bio je i ključni klijent u Srbiji. Prema podacima koje je o Železari objavio dnevni list „Danas“, kada samo jedna visoka peć radi punom parom, Srbijagas od toga prihoduje oko 50 miliona dolara godišnje, Elektroprivreda 40 miliona dolara a Messer Tehnogas oko 20 miliona dolara. Poznati statističar i analitičar privrednih kretanja Stojan Stamenković voli da kaže da grafikon srpske industrijske proizvodnje i izvoza izgleda kao EKG – kada Železara radi, aktivnost je na vrhu a kada su visoke peći na tihom hodu ili ugašene, ona se surva. U slučaju Messera, poređenje sa EKG-om ne stoji, ali od 2010. godine, rekordnoj za ovu kompaniju, poslovni rezultati uporno pokazuju koliko je teško biti zdrava firma u nezdravoj privredi.

messer 1

Pritisak u boci

Pre 4 godine, poslovni prihod Messer Tehnogasa popeo se na 4,88 mlrd dinara (rast od 20,5% u odnosu na 2009.), dok je poslovni dobitak bio 1,14 mlrd dinara (rast od 43,7%) a neto dobit 991,9 miliona dinara. U 2011. pokazatelji prihoda i dobiti nastavljaju rast, uz zadržavanje relativno niskog niva zaduženosti. U 2012. godini, menadžment – u napomenama uz pozitivne finansijske izveštaje – upozorava da najveća opasnost po poslovanje u toj godini činjenica da se povlači njen najveći kupac – US Steel. Rezultati za prošlu godinu, uz prihod od 5,61 mlrd dinara donose pad dobiti od 13,4% usled „povećanih troškova materijala“ (u prevodu: tolikog rasta cene struje za korisnike na visokom naponu da je Messer Tehnogas postala prva firma u Srbiji koja je raskinula ugovor sa EPS-om i od tada se snabdeva kod slovenačkog GEN-I) kao i pad neto dobiti od 22%, a takav trend nastavljen je i u prvoj polovini 2014. Prvo poluogođe, kako je ova kompanija saopštila preko Beogradske berze, obeležilo je obezvređenje potraživanja. Tehnogas je u prvih šest meseci ostvario poslovni prihod od 2,9 milijardi dinara, što je 2,8% više u odnosu na isti period u 2013., dok je poslovna dobit opala 10 odsto, na 755,5 miliona dinara. Krajnji rezultat smanjen je za čak 96,6%, na 30,3 miliona dinara, a razlog za to leži u „ekspanziji ostalih rashoda“, odnosno, pre svega troškova po osnovu obezvređenja potraživanja koji su skočili sa 385,6 miliona dinara u 2013. godini na 904,5 miliona dinara u prvih šest meseci tekuće godine, stoji u obaveštenju akcionarima Messer Tehnogasa. Nije teško zaključiti koliko je čvrsta veza snabdevača tehničkim gasovima sa srpskom industrijom, u kojoj su bivši metalski giganti listom zakatančeni ili su u restrukturisanju, gde nekih značajnih potrošača poput Prve iskre iz Bariča više nema, u kojoj više ne radi Železara niti velike privatne kompanije koje su kreirale tražnju za industrijskim gasovima, kao što je, recimo, Fabrika akumulatora Sombor. Ta kompanija u vlasništvu „Farmakoma MB“, koga tabloidi uveliko vide pred stečajnim sudijom, samo je jedna među velikim privatnim proizvođačkim firmama koje danas, u najboljem slučaju, mogu da se nadaju da će im poverioci prihvatiti „unapred pripremljeni plan reorganizacije“ i da neće završiti na dobošu.

Investicije i izvoz

Dok se u našoj deindustrijalizovanoj privredi prerada hrane još kako-tako i drži, u razvijenijim zemljama veliki potrošači industrijskih gasova su reciklažna, elektronska ili hemijska industrija. „U Srbiji ima puno neiskorišćenih kapaciteta, puno šansi ili potencijala da se neka proizvodnja organizuje ili obnovi. Efikasna upotreba industrijskih gasova danas, međutim, podrazumeva i spremnost na investiranje u pogone, u tehnologije, u nova znanja koja su put do novih i savršenijih proizvoda“, kaže Dušan Batalo iz Messera. On skreće pažnju na to da je u domaćoj javnosti manje poznato da u okviru nemačke grupacije najpoznatije po gasu posluje i Messer Cutting Systems, kompanija koja proizvodi CNC mašine za precizno sečenje metalnih ploča, a „metalsku“ ponudu upotpunjuje proizvodima za zavarivanje, lemljenje i metalizaciju Castolin Eutectic, što su i prikazali posetiocima 27. međunarodnog sajma procesne industrije Procesing 2014, čiji su ove godine bili generalni pokrovitelj. Batalo objašnjava da materijale za varenje ili reparaciju podjednako koriste kućni majstori, mala preduzeća i radnici velikih sistema. On problem, ipak, vidi u tome što je u našoj zemlji prodato tek desetak CNC mašina, što je popriličan uspeh za kompaniju ali je, kako ocenjuje naš sagovornik, daleko od onoga što bi bila poželjna potražnja. „Naša industrija obrade metala kasni za Evropom jedno dvadeset godina a pri tome, nažalost, kompanije i dalje akcenat pri nabavci opreme stavljaju na nisku cenu a ne na kvalitet. Ko ne ulaže u kvalitet neće dobijati ozbiljne narudžbine pa će izostati i razvoj“, upozorava Batalo.

Sam Messer investirao je ukupno oko 100 miliona evra u svoje pogone u Srbiji, od toga pre sedam godina oko 40 miliona evra u fabriku za razlaganje vazduha u Smederevu dok najavljuje da će izdvojiti oko 20 miliona evra za fabriku kiseonika i azota u Boru, koja bi trebalo da radi za novu Topionicu a što će, možda, ublažiti udarac koji je Messeru nanet odlaskom US Steela. Do kraja godine očekuje se i svečano puštanje u rad punionice helijuma u Pančevu, što znači – u teoriji – da bi makar jednu nestašicu gasa Srbija mogla lakše da prebrodi. Naime, kada CERN puni magnete na Velikom hadronskom kolajderu, nastaje opšta nestašica helijuma u svetu – eto nama prilike da se na vreme obezbedimo.

Milica Rilak
broj 111, oktobar 2014.

Pročitajte i ovo...