Home Tekstovi Hrvatska: Strategija noja

Hrvatska: Strategija noja

by bifadmin

Hrvatska će se vjerovatno priključiti zemljama koje su stale u red pred MMF-om tražeći pojas za spasavanje u harajućoj krizi. Po mišljenju nekih hrvatskih ekonomista to je već trebalo i uraditi, jer stajati u redu za spasavanje samo po sebi je neugodno, ali biti na kraju redu je vrlo, vrlo neugodno i opasno.

strategija nojaEkonomski institut Zagreb objavio je da je u trećem kvartalu 2008. hrvatski bruto domaći proizvod pao za 0,5 posto u odnosu na predhodni kvartal a s velikom izvjesnošću se očekuje da će rezultati u četvrtom kvartalu imati isti, opadajući trend. Kako se recesijom smatra pad privredne aktivnosti u dva uzastopna kvartala, Hrvatska je i po školskoj definiciji ušla u recesiju. Analiza koju je donio Reuters na osnovu mišljenja koja su dali 11 vodećih hrvatskih ekonomskih analitičara govori da će u ovoj godini Hrvatska zabilježiti prvi pad privredna aktivnosti, prvi put poslije deset godina. Njihove prognoze u prosjeku govore o padu za oko 0,5 posto, uz pad privatne potrošnje i izvoza. Pored toga, statistika zaposlenosti pokazuje da je u decembru u Hrvatskoj izgubljeno 11 hiljada radnih mjesta u odnosu na novembar. Daljnja potvrda da privredni stroj neugodno usporava je podatak da je u prve dvije sedmice u januaru priljev u budžet bio dvije milijarde kuna manji nego prošle godine u istom periodu. Već u decembru budžet je prikupio 7,6 posto manje prihoda nego u decembru godinu dana ranije, ali manjak je januaru bio skoro dramatičan: u prva dva tjedna u budžet se slilo samo 37 posto prihoda u poređenju s istim prošle godine. Istina prošle su godine priljevi bili rekordni, ali ipak ove je godine od poreza na dodanu vrijednost skupljeno samo 16,3 posto od onog u prva dva tjedna 2008. Uključujući i porez od roba i usluga ove je godine u prvih 14 dana država od svih poreza prikupila samo 35 posto prošlogodišnjih poreznih prihoda. Da nije bilo doprinosa i ostalih stavki, manjak bi bio još veći.

Ekonomskim analitičarima i medijskim komentatorima ovo ukazuje na neosporno usporavanje aktivnosti i činjenicu da je Hrvatska već zakoračila u recesiju. I dok je to bilo očito svima, vlada je dugo izbjegavala i izgovoriti riječ recesija ili kriza. U hrvatskim medijima već je samo ovo vladino a naročito premijerovo izbjegavanje da se stvari imenuju pravi imenom postalo tema za sebe. Kako je 2008. godina isticala vlada je govorila o teškoćama, izazovima i sličnim atributima, i nastavljala planirati uravnoteženi budžet na osnovu rasta od 2,5 posto, da bi onda jedva pristala na budžetski deficit kako bi se plaće u državnom sektoru mogle povećati. Pritisnuta činjenicama i zahtjevima poslovne zajednice koja je dobro vidjela šta se sprema, vlada je konačno krajem novembra osnovala savjetodavno Ekonomsko vijeće predsjednika vlade. U vijeće su ušli viđeni ekonomisti, predsjednici nekih banaka i kompanija, ekonomski analitičari banaka. Tek kad se duboko zašlo u januar vijeće je dobilo zadatak da zajedno s Ekonomskim institutom, ministarstvima gospodarstva i financija pripremi prijedlog antirecesijskih i razvojih mjera, za što je dobila rok od 15 dana, tako da bi prijedlog trebao ugledati svjetlo dana u prvoj dekadi februara.

Ovo je bio prvi konkretan potez kojim je vlada pokazala da će se konačno morati suočiti s recesijom, i odlučiti o rebalansu proračuna, obraćanju MMF-u radi podrške domaćoj likvidnosti i tečaju kune, o reprogramiranju vanjskog duga. «Dok su europske zemlje ublažile usporavanje privredne aktivnosti emisijom svježeg novca u banke i poduzeća, „Hrvatska nema nikakav antirecesijski program“, kazao je ekonomista Damir Novotny,.

I iz privrede su se čuli zabrinuti glasovi da vlada nije poduzela ništa kako bi se prilagodila novoj situaciji.

Ulaganja u optimizam

Problem je u tome što u Hrvatskoj svaka mjera, zbog visoke zaduženosti i financiranju rasta vanjskim kreditima, ima dvostruko dejstvo, i sva su spomenuta pitanja vezana kao u spojenim sudovima. Dok jedna struja poziva na štednju i smanjenje potrošnje da bi se izbjegao MMF i njegovi očekivano rigorozni zahtjevi, drugi su advokati očuvanja aktivnosti po svaku cijenu. Ključno je i što će se dogoditi s vrijednošću nacionalne valute. Devalvacija kune bila bi ogroman udar na kupovnu moć pa i socijalno stanje, budući da je veliki dio stanovništva zadužen kreditima s valutnom klauzulom. Devalvacija kune dovela u problem i banke koje bi se našle s velikim nenaplativim potraživanjima. Međutim, u svjetlu dospjelih 11 milijardi eura vanjskih obaveza ovaj se zadatak čini gotovo herkulovskim. Po nekima je ključno očuvati likvidnost i sačuvati poduzeća od financijske oskudice. “Očito je da će prihodi biti znatno niži od očekivanih i fiskalna politika mora nastojati maksimalno smanjiti potrošnju”, kaže analitičar jedne velike banke. Problem je što se u Hrvatskoj veliki dio rasta zasniva na potrošnji.

Vlada je sa svoje strane suočena s pritiscima da donese rebalans budžeta što prije, ali se za sada tome odupire. Dala je sebi vrijeme do kraja februara da na osnovu izvršenja budžeta, odluči o rebalansu. S obzirom na realna kretanja, vlada je vjerovatno već odlučila o samom rebalansu, jer se rashodnovna strana od 124 milijarde kuna čini nerealno visokom. Međutim, mora riješiti teško pitanje: kome će se uskratiti budžetska sredstva. Ili će izdatke ostaviti na istom nivou a deficit pokrivati zaduživanjem, ali van zemlje kako ne bi ostavila poduzeća bez financijskog krvotoka. Za rebalans budžeta snažno se zalaže i Hrvatska udruga poslodavaca, čiji neki članovi sjede i u ekonomskom vijeću, ali će svojim zahtjevima vjerovatno dodati i zamrzavanje plaća u ovoj godini. Naime poslodavci su najavili svoj prijedlog mjera kojeg ne želi još otkrivati, što znači da se radi o rješenjima koje neće naći na javno odobravanje.

Kakav će, na kraju biti, hrvatski recesijski program, u ovom trenutku nitko ne zna, iako je zemlja velikim koracima zašla u recesiju. Za sada je nepoznanica i kakav će stav zauzeti vlada u njegovoj provedbi: koliko će uspješno balansirati različite pritiske i zahtjeve, koliko će odlučno stati iza nekog programa i na kojoj će platformi on opće biti definiran. Jedan je poznati ekonomista na jedno tv panelu izjavio da je iznenađen da, s obzirom na težinu problema, diskusije o izlasku iz krize, suprotstavljanja koncepcija, rasprave gotovo i nema. Jedan je komentator to opisao kao stanje duha u kojem se vjeruje da će kriza proći ako se o njoj ne govori. Glavne večernje vijesti i dnevnici počinju s izvještajima sa svjetskog rukometnog prvenstva, za koje je izgrađeno nekoliko novih velebnih dvorana i bez izgleda da se ova ulaganja u dogledno vrijeme vrate. To je protumačeno kao ulaganje u optimizam, i zaista bi možda euforija zbog pobjede reprezentacije u finalu vladi ostavila još malo vremena da razmišlja kako će nazvati postojeće stanje, ali razočarenje zbog poraza vjerovatno će joj to vrijeme skratiti.

Davorka Zmijarević,

broj 52, februar 2009.

Pročitajte i ovo...