Hrvatska je na nogama. Možda pretjerano rečeno, ali ne suviše. Naime, od početka maja Hrvatska uglavnom puši na nogama. Od kada se proljeće učvrstilo a sunce zagrijalo, pušačka populacija izašla je na ulice. Ispred poslovnih zgrada ili ustanova mogu se vidjeti mali čopori pušača kao unezvereni psi lutalice, kako uvlače dimove pred sažalno prekornim pogledima nepušača u prolazu. Sa ulaznih stepenica zgrada zaštitari ih odlučno tjeraju ako sjednu. Oni se sa svojim pepelom onda povuku malo dalje i u tišini puše.
Početkom maja, naime, u Hrvatskoj je stupio na snagu zakon o zabrani pušenja u javnim zatvorenim prostorima, uključujući restorane i kafiće. Što za kulturu svakodnevice u ovim zemljama znače kafići, nije potrebno objašnjavati: ta nova ognjišta, žarišta društvenog života velikih i malih mjesta, sela i gradova, na kopnu i moru, dobila su funkciju koju su nekada imali rimski forum ili klasične kavane, debatni klubovi, mjesta iz sentimentalnih romana sa scenama susreta i rastanaka, gdje se sklapaju i razvrgavaju prijateljstva i ortaštva, sve uz kavu i u dimu cigarete.
Zato ni jedna druga stvar, ni recesija, ni prijeteća ekonomska kriza čiji vrhunac će, najavljuju ekonomisti, tek doći, ni rastuća nezaposlenost, ni rast cijena, ni skandali i afere, ni lokalni izbori nisu uzburkali toliko javnost koliko ovo pitanja dima. Razlog tome je da se ovaj zakon duboko zario u svakodnevicu gotovo čitavog stanovništva. Ali osim učinaka na društveni život, ekonomski učinci zabrane pušenja došli su kao šok za cijelu ugostiteljsku industriju. Iako su imali šest mjeseci da se prilagode i pripreme za zakon (mada je pitanja kakvo bi to prilagođavanje trebalo izgledati i što bi trebalo obuhvatiti), ugostitelji su nakon samo desetak dana ostali zatečeni razmjerama štete. Ako nemaju otvorene prostore, terase ili bašte, sa stolovima, vlasnici kafića i restorana praktički i nemaju nikakve mogućnosti da se prilagode novo nametnutom običaju. Pad prometa mjeri se ogromnim postotcima: od 20 do 80 posto i to u Dalmaciji, čak do 90 posto u nekim ugostiteljskim objektima u Zagrebu. Neki od najpoznatijih, tzv. kultnih, kafića u starom dijelu grada, već su stavili ključ u bravu, a neki najavljuju da će isto učiniti uskoro. Moj knjigovođa kazao mi je da je jedan njegov klijent vlasnik kafića u subotu, koja je udarni dan za kafedžije, imao promet od 600 kuna (niti 85 eura) cijeli dan. Jedan vlasnik koji ima nesreću da njegov kafić nema «štekat» (terasu) izvisio je natpis: «Nepušači, gdje ste sada?» U zatvorene kafiće ne dolaze više ni nepušači, jer su prazni i bez atmosfere. Televizijske reportaže donose priče konobara koji ostaju bez posla s nikakvim izgledima da nađu novi u istoj branši. Pored toga, konobarenjem se izdržava veliki dio mlade populacije, bilo za vrijeme studiranja ili dok traži posao kojim će početi pravu profesionalnu karijeru. Za pretpostaviti je da je sada sve to otišlo u dim. Jer čak i oni koji još uvijek služe cappucina, macchiata, espressa, strepe od jeseni i prvih kiša, kad će se terase zatvoriti.
Pobuna među 16 hiljada ugostitelja već je počela: obrtnička komora traži izmjenu zakona odnosno da se lokalima manjim od 50 kvadrata omogući da samo biraju hoće li biti pušački ili nepušački; u nekim gradovima kafići će ostati jedan dan zatvoreni u znak protesta, a neki su odlučili direktno izazvati vlast i kršiti zakon, ali su obećali da neće biti nikakvih masovnih protesta zbog «zakona o nepušenju» kako je popularno nazvan. To bi vjerovatno bile najmasovnije demonstracije u zemlji.
Vlasti su, međutim, odlučne: izmjena zakona neće biti. Ministar zdravstva brani zakon neprestano podastirući sve medicinske dokaze o štetnosti pušenja, statistiku bolesti, troškove koje za zdravstveni sistem predstavljaju pušači. Ali na pitanje, ako je pušenje tako štetno, a nitko u raspravi i ne spori da jeste, kako je onda duhanska industrija opće legalna, nitko u vladi nema odgovor. Zapravo, ovdje je vlada u kontradiktornoj situaciji da, s jedne strane, zabranjuje pušenje, a s druge, upire oči ka ovom značajnom izvoru svojih financija. Po nekoj procjeni (mada sve takve procjene treba uzimati sa zrnom soli, jer iza njih je uvijek neka zainteresirana strana) državni bi budžet gubio godišnje 800 miliona kuna (preko 110 miliona eura) ako bi samo 20 posto pušača ostavilo svoj porok. Istovremeno dok zabranjuje pušenje, vlada godišnje daje 72 miliona kuna (oko 10 miliona eura) poticaja uzgajivačima duhana. Sada ugostitelji traže da se ova sredstva prebace njima radi pokrivanja štete.
Također, istovremeno dok zakonodavac i vlada brane zakon, predsjednik kompanije Adris, inače vlasnik Tvornice duhana Rovinj koja je najveći porezni platac u državi, izjavljuje da su Adris i Agrokor «sama srž hrvatskog gospodarstva», prilikom opovrgavanja spekulacija da Adris potajno pomaže Agrokoru da preuzme Merkator. Štoviše, s financijskom snagom koju im daju pušači, ovaj proizvođač cigareta koji snabdijeva veliki dio Balkana, polako se širi i u druge djelatnosti, kao na pr. turizam. Ta joj financijska snaga dozvoljava da postane i veliki mecena i najveći filantrop u Hrvatskoj sa svojom Galerijom Adris i istoimenom humanitarnom Zakladom. Ova se financira s jedan posto dobiti Adria grupe i gotovo svi koji sjede u njenom odboru imaju titulu prof. dr.sc. Na njenom čelu poznati profesor medicine, a među članovima jedan svjetski poznati biolog, jedan monsignore, i drugi. A mnogobrojni ugledni članovi njenih odbora dijele donacije čiji je izvor u onim istim malignim bolestima, emfizemima, zakrčenim venama, moždanim udarima kojima ministar zdravstva plaši publiku u raspravi o zakonu o nepušenju. I sada se kafedžije i pušači koji pale cigarete na kiši i vjetru vjerovatno s pravom pitaju: Tko tu koga zafrkava?
Davorka Zmijarević, Zagreb
broj 56, jun 2009.