Home TekstoviAnalizeBiznis Svetska zdravstvena organizacija: Za zdraviji svet

Svetska zdravstvena organizacija: Za zdraviji svet

by bifadmin

Svetska zdravstvena organizacija na kraju 62. skupštine, koja je trajala pet umesto devet dana kako bi se zvaničnici 193 zemlje članice što pre vratili kućama i nadgledali pripreme za eventualnu pandemiju novog gripa, usvojila je 16 rezolucija o različitim pitanjima globalnog zdravlja uključujući o primarnoj zdravstvenoj zaštiti, prevenciji i kontroli tuberkuloze otporne na lekove, javnom zdravlju, inovacijama i zaštiti intelektualne svojine, kao i spremnosti za borbu protiv virusa gripa.

Direktor SZO Margaret Čen ocenila je da se svet danas suočava sa krizama i izazovima na različitim frontovima što otežava očuvanje zdravlja, posebno u zemljama u razvoju, kao i da se danas virusi i bolesti, zahvaljujući razvijenom međunarodnom saobraćaju, šire brže nego ikada. Čen je od međunarodne zajednice zatražila da učini sve što može da pomogne zemljama u razvoju da spreče širenje bolesti, ali i da ti napori ne prekinu niti uspore druge ključne zdravstvene programe.

Zdraviji i dugovečniji
SZO je zaključila da su, sve u svemu, ljudi zdraviji, imućniji i da duže žive nego pre 30 godina. Devojčica rođena danas u Japanu verovatno će poživeti da proslavi svoj 86. rođendan, što je najduži očekivan životni vek na svetu. Muškarci su najdugovečniji u državici San Marinu gde novorođeni dečak može očekivati život dug 81 godinu. Prema podacima iz godišnjeg statističkog izveštaja Svetske zdravstvene organizacije, zapadnoafrička zemlja Sijera Leone ima najkraću očekivanu životnu dob za muškarce – 39 godina, a u Avganistanu kratko žive oba pola – 41 i 42 godine u proseku. SZO navodi da su neke zemlje, najviše afričke, napravile veliki napredak u porastu očekivanog životnog veka nakon 1990, delimično završetkom rata, delimično zbog uspešne zdravstvene inicijative. U Eritreji je tako povećana očekivana životna dob sa 33, na 61 godinu za muškarce i sa 53, na 65 za žene. Angola, Bangladeš, Maldivi, Niger i Istočni Timor povećali su životni vek za oba pola za 10 godina. Ali, neke druge zemlje pokazuju oštar pad u istom razdoblju. Očekivan životni vek u Zimbabveu pao je u proseku za 19 godina za oba pola i iznosi 44 godine. U Lesotu pad iznosi 16 godina, a u Svaziju 14 godina. Očekivani životni vek za muškarce u Južnoafričkoj Republici pao je za 12 godina, na 47 godina. U svim navedenim zemljama hara zaraza virusom HIV-a. U SAD-u očekivani životni vek za muškarce porastao je sa 72, na 76 godina, a za žene sa 79, na 81 godinu. U Rusiji muškarci žive 60 godina, odnosno četiri manje nego u doba SSSR-a.

Među zemljama u kojima je očekivani vek porastao čak 20-30 godina, zahvaljujući kraju ratova ili poboljšanjima u sistemu zdravstva, nalaze se Eritreja i Liberija. Zabrinjava, međutim, što je u nekim zemljama očekivano trajanje života smanjeno, npr. u Zimbabveu, Lesotu, Svazilendu, Bocvani, Kongu.

szoTakođe su, kako je navela SZO, osnovni lekovi dostupniji a smrtnost dece do pet godina bila je 2007. za 27 odsto manja nego 1990. zahvaljujući uništavanju komaraca malaričara, rehidraciji kao terapiji za dijareju, vakcinaciji dece i poboljšanju vodosnabdevanja i sistema za otpadne vode. Ipak, kako je navela SZO, zapaljenje pluća i dijareja još uvek ubiju 3,8 miliona dece ispod pet godina godišnje iako je obe bolesti moguće sprečiti i lečiti. Među pozitivnima su i činjenica da u svetu za zdravstvo nikada nije bilo na raspolaganju resursa kao sada, da je 27 zemalja izvestilo o smanjenju broja slučajeva malarije za 50 odsto između 1990. i 2006, da je broj ljudi koji imaju pristup bezbednoj vodi za piće povećan na 5,7 milijardi sa 4,1 milijardu u 2006. Istovremeno je procenat neuhranjene dece mlađe od pet godina smanjen na 20 odsto u 2005. sa 27 odsto u 1990. Ipak, 112 miliona dece, kako se procenjuje, još je neuhranjeno. Na spisku postignuća je i podatak da je trećina od 9,7 miliona ljudi u zemljama u razvoju kojima je 2007. bila potrebna terapija za sidu i virus HIV istu i primila. Kada je o TBC reč, od 2004. usporava pojava novoobolelih, ponajviše zahvaljujući ranom otkrivanju i efikasnoj terapiji. Ipak, izazov u toj borbi predstavlja TBC otporan na lekove, kao i njegova kombinacija sa virusom HIV koja se posebno registruje u potsaharskim zemljama. Napredak je načinjen i u borbi protiv tropskih bolesti koje pogađaju 1,2 milijarde ljudi.

Još mnogi pokazatelji potvrđuju da je napredak moguć, međutim, on treba da bude brži i mora da se usklađuje jer se priroda zdravstvenih problema menja na način koji je samo delom moguće predvideti i tempom koji nije očekivan, istakla je SZO. Starenje populacije i efekti globalizacije i urbanizacije ubrzali su širenje prenosivih bolesti i povećali teret lečenja hroničnih i neprenosivih. Sve veći broj ljudi sa kompleksnim simptomima i kombinacijom više bolesti takođe zahteva sveobuhvatnije i u svakom slučaju drugačije lečenje. U godinama koje slede na zdravlje ljudi delovaće još više povezanih faktora, uz to uglavnom nepredvidivih u ovom trenutku, uključujući klimatske promene, bezbednost hrane, socijalne tenzije, navodi SZO. Pored toga, ekonomske i političke krize delovaće i na zdravstvene sisteme, na prvom mestu na njihovo finansiranje.

Među usvojenim rezolucijama na skupštini SZO je i ona koja se tiče klimatskih promena i zdravlja a uključuje tehničku pomoć SZO zemljama kako bi ispitale efekte klimatskih promena na zdravlje i zdravstvene sisteme. Dogovoren je i plan rada koji podrazumeva bolje upozoravanje, partnerstvo sa drugim organizacijama UN i sektorima i to na nacionalnom, regionalnom i međunarodnom nivou, promovisanje i unapređenje naučnih istraživanja i jačanje zdravstvenih sistema kako bi se borili sa opasnostima po zdravlje koje nose klimatske promene.

SZO je posebnu pažnju posvetila primarnoj zdravstvenoj zaštiti čija reforma treba da ide ka opštoj dobrobiti i u skladu sa sve većim očekivanjima populacije u modernim društvima. Reforme treba da obezbede da zdravstveni sistemi doprinose svima i budu dostupni svima, da reorganizuju zdravstvene usluge tako da primarna zaštita bude okrenuta potrebama ljudi i njihovim zahtevima, kao i da obezbede zdravije društvo.

Gde se, i zašto, najduže živi

Srbija: Sve starija
% populacije 0-14 godina 15,5
% populacije preko 65 godina 17,22
Stopa smrtnosti na 1000 stanovnika 13,93
Broj živorođene dece na 1000 stanovnika 9,3
Stopa fertiliteta 1,4
Očekivani životni vek u godinama, na rođenju 73.69
Izvor: SZO

10. Gernsi: 80,42 godina
Ostrvo Gernsi, smešteno u Engleskom kanalu, spada pod nadležnost britakske Krune, ali nije deo Ujedinjenog Kraljevstva. Razlog za dugovečnost njegovih stanovnika je jednostavan: ostrvo je veoma bogato. Veoma niski porezi privlače „poreske emigrante“ koji sebi mogu da priušte najbolju ishranu i medicinsku zaštitu. Više od polovine prihoda dolazi od finansijskih poslova, a samo mali broj stanovnika radi u industriji.

9. Australija: 80,50 godina
Na Australiju se odnose svi uobičajeni faktori prosperiteta, ali valja napomenuti da je prosečan očekivani životni vek domorodaca-Aboridžina za oko 20 godina kraći od životnog veka belih doseljenika zbog viših stopa skoro svih faktora koji utiču na skraćivanje života, uključujući pušenje, prekomernu debljinu i siromaštvo. Naučnici smatraju da se može očekivati skraćivanje očekivanog životnog veka u čitavoj populaciji Australije, jer slučajevi prekomerne debljine dostižu gotovo epidemske razmere.

8. Švajcarska: 80,51 godina
Osim stabilne ekonomije i ostalih faktora dugovečnosti kao što su zdrave navike u ishrani i visoke standarde u medicinskoj zaštiti, švajcarska neutralnost garantuje stanovnicima da gotovo da nema šanse da stradaju u nekom obliku oružanog sukoba.

7. Švedska: 80,51 godina
Mada su ekonomski problemi s kraja devedesetih godina prošlog veka naneli štetu čuvenom švedskom modelu države blagostanja, životni standrad i medicinska žaštita su i dalje među najboljim u svetu. Takođe, Švedska ima najmanji broj pušača u razvijenom svetu, svega oko 17 odsto stanovnika puši, pa je smrtnost izazvana bolestima vezanim za pušenje dvostruko manja od evropskog proseka.

6. Japan: 81,25 godina

Svega tri odsto odraslih Japanaca pati od prekomerne težine, što je najniža stopa među svim razvijenim zemljama. To se tumači veoma zdravim načinom ishrane, baziranim na povrću, ribi i pirinču. Japanci, takođe, mnogo manje koriste automobile nego stanovnici ostalih razvijenih zemalja i više pešače i vežbaju.

5. Hong Kong: 81,59 godina

Kao i u Japanu, stanovnici Hog Konga hrane se pretežno povrćem, ribom i pirinčem, sa veoma malim količinama mesa. Pošto je zbog toga prekomerna težina retka, manji je i broj obolelih od kancera uzrokovanih lošom ishranom i srčanih oboljenja.

4. Singapure: 81,71 godina

Osim ekonomskog prosperiteta, za dugovečnost stanovništva je zaslužna i država koja je početkom 80-tih godine prošlog veka uočila da raste procenat starijih u ukupnoj populaciji. Donet je niz mera koji je rezultirao odličnom medicinskom zaštitom i posebnom brigom o starijim osobama.

3. San Marino: 81,71 godina
Treća najmanja država u Evropi (posle Vatikana i Monaka), takođe je i jedna od najstarijih republika. Dugovečnost njenih stanovnika bazira se na činjenici da većina radi kancelarijske poslove, jer rad u industriji i težak fizički rad znatno skraćuje životni vek.

2. Makao: 82.19 godina
Ovo ostrvo u Južnokineskom moru uživa u blagodetima ekonomskog napretka. Najveći prihodi su od turizma i nedavno legalizovane industrije kockanja. Profiti od kocke sada čine oko 70 odsto ukupnih prihoda, a taj novac država pametno ulaže u jačanje socijalne i medicinske nege.

1. Andora: 83.51 godina

Locirana između Francuske i Španije, Andora je bila jedna od najsiromašnijih evropskih zemalja, sve dok nije postala popularna turistička destinacija posle II svetskog rata. Ekonomski napredak i ulaganja u medicinsku zaštitu, objekte i opremu sada omogućuju da njenih 71.000 stanovnika živi u blagostanju.

Julija Simić
broj 56, jun 2009.

Pročitajte i ovo...