Specijalno za bifonline Davorka Zmijarević,Zagreb
Ako se balkanske zemlje nadaju kakvom rastu u idućoj godini, uzalud se nadaju, sažeti je zaključak prognoza koje su iznesene na vrlo posjećenoj konferenciji u Zagrebu pod nazivom «Dan velikih planova» u organizaciji hrvatskog ekonomskog tjednika Lider.
Iako je fokus konferencije bio na hrvatskoj poziciji i izgledima domaćih kompanija za prevladavanje krize u 2010. godini, veliku pažnju izazvalo je analiza Vladimira Gligorova koja je dala sliku stanja i izglede za razvoj u regiji. Gligorov napominje da je kriza razotkrila latentne probleme regionalnih privreda, koje su se i prije krize suočavale s teškoćama, među njima naročito Hrvatska i Srbija. A sve zbog toga jer su bazirale ekonomske politike na eksternim debalansima, procikličnoj fiskalnoj politici i fiksnim tečajevima. Najbolje čemu se u 2010. pa i 2011. mogu nadati je da BDP prestane padati. To uostalom pokazuju i sve prognoze koje se «sve vrte oko nule». U ovim zemljama rast bi se usporio i sa nije bilo globalne financijske krize. Hrvatska, koja je među zemljama regije najviše zadužena, već se niz godina suočava s visokim vanjskim dugom. Vanjski dug Hrvatske dostigao je 41 milijardu eura, ili gotovo 9200 eura po stanovniku.
Sve zemlje balkanske regije imaju pad BDP-a: Rumunjska 8 posto, Bugarska 6%, koliko i Hrvatska, ostale zemlje između 2 i 4 posto. Jedino Albanija i Kosovo bilježe rast, ukoliko su tamošnje statistike pouzdane, primjetio je Gligorov.
Dodatni problem je što su posljedice ovog stanja dugotrajne i vide se kao gubitak potencijalnog proizvoda i trajne štete zbog neostavrenog rasta, koji se mjeri postotcima višim od jednogodišnjeg pada BDP-a. Ako se ne očekuje rast ni u 2010 i 2011 tada je taj gubitak vrlo visok. Međutim, ono što posebno prtiska ove zemlje je da kad globalna kriza i prođe, one ne mogu očekivati da će se njihov rast nastaviti na istim osnovama kao do sada, i potrebno je da poduzmu strukturne promjene. Dakle moraju računati još i na trošak restruktriranja. Za razliku od velikog broja zemalja gdje iza pada stoji pad potražnje, u Hrvatskoj i zemljama sa sličnom modelom ekonomske politike pad je uzrokovan padom ponude financijskih sredstava. Iako je nominalno financijska stabilnost očuvana, to nije veliko dostignuće, jer je teret krize pao na realni sektor i pretvorio se u recesiju. Stabilizacija je počela i ona će potrajati ali će njeni efekti na dohodak i zaposlenost doći tek kasnije, u međuvremenu ćemo tek vidjeti probleme sa zaposlenošću.
Iduća godina neće biti jako povoljna čak i u nekim velikim zemljama EU. Nije izvjesno da će doći do ikakvog rasta i bit ćemo sretni ako vidimo tek nulti rast BDP-a. Javna potrošnja morat će se smanjivati a to će značiti recesiju u mnogim zemljama, koje su i emitivna i izvozna tržišta regionalnih privreda.
Iz takve pozicije ove zemlje moraju krenuti u promjene modela rasta, jer više ne mogu računati na financiranje iz profita i kredita. Ako reformske mjere produzmu odmah bez odlaganja, mogli bi se nadati rezultatima na srednji rok.
Dakle, ključno je oslanjanje na izvoz, ali tu je problem što i druge zemlje, kao što je na primjer jaka izvozna njemačka privreda, također računaju na istu kartu te na prostoru smanjene privatne potražnje neće biti mjesta za sve.