Home TekstoviAnalizeBiznis Tehnologija kao Darvinova evolucija: Prikloni se ili nestani

Tehnologija kao Darvinova evolucija: Prikloni se ili nestani

by bifadmin

„Pre nekoliko godina nikome ne bi palo na pamet da svakodnevno komunicira u okviru dozvoljenih 140 karaktera, a sada velike kompanije imaju sopstvene tviter naloge. Ako ne budu mogle da se adaptiraju na novu vrstu okruženja i njegove zakonitosti, mnoge kompanije će biti suočene sa izumiranjem, upravo kao što je to slučaj i u procesu prirodne evolucije“, kaže u razgovoru za naš list Hasan Elahi, vanredni profesor umetnosti na Univerzitetu Merilend. 

Neograničene mogućnosti međusobnog povezivanja preko društvenih mreža, privatnih sajtova i blogova vrtoglavom brzinom menjaju dosadašnji koncept ljudske komunikacije. U poslovnom svetu, upravo kao i u privatnoj sferi, najviše uspeha imaju oni koji se na vreme adaptiraju njenim novim zakonitostima. Više niko ne može sa sigurnošću da kaže šta će sa sobom doneti dalji razvoj globalnog umrežavanja i do koje mere će biti srušeni zidovi koji štite našu privatnost, ali sudbina je još uvek u našim rukama, smatra sagovornik B&F-a Hasan Elahi, vanredni profesor umetnosti na Univerzitetu Merilend i jedan od učesnika prošlogodišnjeg Blog Opena u Novom Sadu.

Elahi je 2002. godine bio priveden na detroitskom aerodromu zbog sumnje da je terorista. Bio je saslušavan i čak osam puta u okviru istog dana bio podvrgnut ispitivanju na detektoru laži. Pošto je napokon bio oslobođen optužbi i pušten na slobodu, odlučio je da izloži svoj svakodnevni život na uvid javnosti. Tako je nastao projekat Orvel i sajt trackingtransience.net koji u svakom trenutku preko GPS-a prati Elahijeva kretanja i aktivnosti. „Kada sam započinjao svoj projekat, mnogi su me smatrali ludim, ali samo osam godina kasnije skoro 750 miliona korisnika Fejsbuka čini gotovo istu stvar, i to ne u okviru nekakvog umetničkog revolta. Fejsbuk je uspeo da postigne ono što su svetske obaveštajne agencije pokušavale decenijama“, kaže Elahi.

elahi

Međutim, ovaj umetnik je, kako kaže, nepopravljivi optimista i veruje da će zaštita privatnosti na elektronskim medijima i u budućnosti zavisiti od nas samih, iako će postojati pojačana kolektivna želja da se ogole i prikažu čitavi ljudski životi. Potrebno je samo čitati sva ona sitna slova u obaveznim obaveštenjima prilikom odobravanja različitih aplikacija. S druge strane, radikalno prikazivanje njegove svakodnevice donelo je Elahiju i neočekivanu zaštitu. „Iako je veliki broj informacija o meni svaki dan javno dostupan, baš zahvaljujući njima zapravo uspevam da sačuvam svoju privatnost. Kao da je ogromna količina nepotrebnih podataka dovela do zagušenja sistema i gubljenja interesovanja“, naglašava Elahi.

Reklamiranje „odozdo na gore“

Prema podacima američkog časopisa Wired u 2010. godini na čitavom svetu postojalo je oko 185 miliona aktivnih blogova, ali su oni potisnuti u „drugi plan“ zahvaljujući takozvanom mikroblogiranju na Tviteru. Ograničeni prostor za pisanje očigledno ne predstavlja nedostatak, već poboljšanje, a značaj „tvitovanja“ imali smo prilike da vidimo proletos u Tunisu. Blogovi su prvobitno predstavljali underground stavove pojedinaca i njihove kritičke osvrte. Sličan slučaj je bio i sa veb sajtovima, sve dok kompanije nisu uvidele mogućnost jeftinog i masovnog oglašavanja.

Gost Blog Opena smatra da će mnoga preduzeća pretrpeti odabir tehnološke evolucije: „Pre nekoliko godina nikome ne bi palo na pamet da svakodnevno komunicira u okviru dozvoljenih 140 karaktera, a sada velike kompanije imaju sopstvene tviter naloge. Ako ne budu mogle da se adaptiraju na novu vrstu okruženja i njegove zakonitosti, mnoge kompanije će biti suočene sa izumiranjem, upravo kao što je to slučaj i u procesu prirodne evolucije. Sada je sve isprepletano zahvaljujući društvenim mrežama pa sve više stvari saznajemo jedni o drugima. Oglašivači su uvideli važnost društvenih mreža i usmerene komunikacije sa ciljnim grupama. Upravo zbog toga svi kvalitetni marketinški nastupi poslednjih godina nastaju zahvaljujući prikupljanju ideja od „osnove prema vrhu“, a ne obrnuto, kao što je do tada bio slučaj.“

Elahi veruje da na taj način nastali proizvodi neće neminovno predstavljati povlađivanje najširem delu publike, već naprotiv, kvalitetni rezultat interakcije između njega i autora.

Moguće je izbeći prosečnost, jer je sve više ljudi uključeno u kreativni proces pa nastaje i veći broj ideja, a organizacije koje dobro posluju su one koje uspevaju da dobro povežu svoje ljude sa različitim idejama. Problem nastaje onog trenutka kada više ljudi ima istovetno mišljenje jer onda nastaje zastoj u kreativnom procesu.

Menja se sve brže i pitanje autorskih prava. „Danas naučne radove prave međusobno veoma udaljene grupe ljudi, pa smo svedoci saradnje i po tridesetoro naučnika i pojave sve većeg broja grupnih autorstava. Kada svako doprinosi po malo, učimo da radimo bolje jedni sa drugima i stvaramo bolje rezultate, a pitanje autorstva i sujeta ne stoje nam na putu. Samim tim, promeniće se i način na koji profitiramo od naših dela, iako još uvek ne možemo da kažemo na koji način. Sigurno je da će to pokušati da iskoriste ili zloupotrebe neke kompanije i pojedinci, ali tehnologija toliko brzo napreduje da će i kultura morati da se prilagodi, u nekim zemljama značajno sporije, zato što se najsporije adaptiraju birokratski aparati i politička tela. Ipak, nećemo moći sutra da napredujemo koristeći pravila od juče“, zaključuje Elahi.

Marko Miladinović

Pročitajte i ovo...