Home Tekstovi Investicije u energetici: Posao visokog napona

Investicije u energetici: Posao visokog napona

by bifadmin

U poslednjih dvadeset godina nijednom – ako se izuzme privatizacija Naftne industrije Srbije i potpisivanje energetskog sporazuma sa Rusijom, a možda ni tada – energetika nije bila podignuta na takav nivo nacionalnog prioriteta na kom je danas. Od tog sektora se očekuje da, u nestašici investitora za druge projekte, privuče milijarde investicija – on je predmet političkih i diplomatskih aktivnosti bezmalo koliko i status Kosova, a na unutrašnjem planu stavlja domaću administraciju pred mnoštvo testova.

Neki od tih testova su direktni i očigledni kakva je reforma komplikovnih procedura na nacionalnom i lokalnom nivou i suzbijanje korupcije, drugi su političko ekonomski kakvo je balansiranje između obaveza koje nameću evropske integracije, ruska dominacija u naftno gasnom energetskom sektoru, i interesi pojedinačnih stranih investitora sa snažnim političkim zaleđem, treći podrazumevaju virtuozne planerske sposobnosti u zatvaranju finansijskih konstrukcija projekata u kojima je Elektroprivreda Srbije oslabljen državni partner, fino moderiranje poreske politike u oporezivanju energenata i podsticanju korišćenja energije iz obnovljivih izvora, a četvrti donose socio ekonomske izazove kakav je podizanje cene struje na ekonomski nivo u uslovima rapidnog siromašenja stanovništva i ugrožavanja isplativosti proizvodnje preduzeća u uslovima izražene energetske neefikasnosti.

I, ne na poslednjem mestu, tu su ekološki zahtevi sa podlogom u energetici. U narednih pet godina Srbija mora da izgradi više od 1.000 megavata novih kapaciteta za proizvodnju struje. Priključenje na sistem novih postrojenja do 2018. neophodno zbog stupanja na snagu strogih ekoloških uslova i dekreta EU koje je Srbija prihvatila u okviru Energetske zajednice jugoistočne Evrope, a zbog čega će neki sadašnji termo kapaciteti, koji ne mogu ni nakon rekonstrukcije da zadovolje ekološke standarde, biti isključeni. „To je zadatak koji moramo da obavimo da bismo ostali na energetskim izvorima onakvim kakvi su sad“, kaže Ljubomir Aksentijević, specijalni savetnik za razvoj i finansije u Ministarstvu energetike. „Ispunjenje scenarija ubrzanog privrednog rasta“, na koji se vlada takođe obavezala, „zahtevalo bi i proizvodnju većih količina energije od ovih već pomenutih megavata“. Tim pre što uvoz nedostajuće struje, u uslovima visokog zaduženja zemlje predstavlja veliku stavku u domaćem spoljnotrgovinskom debalansu.

Iz ugla investitora, međutim, ovakva situacija otvara tržište za energetski efikasnim proizvodima – od građevinske do visokosofisticirane tehnološke opreme i naprednih proizvoda trajne i široke potrošnje – koje je do sada bilo slabo razvijeno i traži finiju podsticajnu regulativu.

energetik1

Lista visokostručnih izazova koji se u vezi sa energetikom postavljaju pred ovu i svaku drugu dolazeću administraciju je, zapravo, neiscrpna. Delom i zbog toga što nijedan gotovo jednako ambiciozan plan u energetici u poslednje dve decenije nije ispunjen i što sadašnje treba ispunjavati u uslovima u kojima svet sve pažljivije planira svoje energetske potrebe u okvirima očekivanih globalnih nestašica energije iz fosilnih izvora i velike promenljivosti njenih cena.

Kako čitati vladinu knjigu projekata

Godine zanemarivanja sektora energetike danas predstavljaju ključnu odskočnu dasku za ambiciozno planiranje. Prag očekivanja podiglo je samo ministarstvo energetike koje je krajem prošle godine najavilo da u 2013. godini očekuje ugovaranje poslova u energetici u vrednosti od preko milijardu evra.

To ugovaranje, ne i priliv novca, jer je investiranje u energetiku dugoročan i komplikovan posao, započeto je formalno prošle godine predstavljanjem knjige projekata u koje su neki investitori već uključeni i drugih za koje se investitori tek traže i prati ga živa diplomatska aktivnost kod kuće i na terenu. Redosled projekata napravljen je prema „relativnom prioritetu, jer ostvarenje svakog zavisi od nivoa postojeće tehničke dokumentacije, načina finansiranja i eventualnog učešća stranog partnera kaže Ljubomir Aksentijević, specijalni savetnik za razvoj i finansije u Ministarstvu energetike,.

Dejan Stojadinović, konsultant za energetiku, međutim, smatra da knjigu projekata treba prvenstveno posmatrati u kontekstu procesa pristupanja Evropskoj uniji i njihove vezanosti za tzv. tehničku pomoć, dok drugi deo tog vladinog dokumenta predstavljaju investicione ideje. „Investicioni projekti podrazumevaju da je ideja razrađena do nivoa studije opravdanosti, na osnovu čega investitori mogu da sagledaju mogućnost ostvarenja profita, kao i osnovne prepreke za realizaciju projekta, i tek nakon toga procenjuju da li su zainteresovani za učešće u njima“, kaže Stojadinović.

Za sagledavanje atraktivnosti investicionih projekata u energetskom sektoru, sa aspekta investitora, najvažnija su četiri elementa investicije. To su korišćenje dokazane, odnosno zrele tehnologije, pouzdano snabdevanje sirovinama za proizvodnju energije, izvesno ostvarenje profita i pitanja vezana za obezbeđenje priključka na mrežu, objašnjava sagovornik Biznisa & Finansija. „Nažalost, iz predstavljenih projekata se uopšte ne mogu sagledati ova pitanja, pa samim tim ni oceniti njihova atraktivnost za investiranje“.

Među ponuđenim velikim hidro i termo postrojenjima, trenutno je, sudeći prema interesu potencijalnih i već u projekte uključenih investitora izvesnija gradnja hidroelektrana, dok su elektrane na ugalj pod znakom pitanja.

„Hidroenergetski pogoni su jeftiniji za gradnju, moderniji, ako su protočni ulaze u zelene kvote i izlazna cena struje je interesantnija. Zato se mnogi interesuju za ulazak u taj sektor“, kaže Aksentijević. Ti projekti međutim traže ozbiljno razmatranje i pažljiv pristup. „Naš je stav da država koja vodi računa o sopstvenoj budućnosti ne treba da daje strancima vlasništvo nad hidropotencijalima, jer to niko ne radi. Donedavno je energetska politika sprovođena na brzinu pa smo nacionalne resurse kao što je voda u dosadašnjim aranžmanima davali strancima u susvojinu. To su sada obaveze koje država mora da izvršava, ali u budućnosti ćemo gledati da izbegnemo takvu praksu“.

Zato, primera radi, u izgradnji reverzibilne hidroelektrane „Bistrica“, koja bi trebalo da se gradi u saradnji sa Kanađanima, prema njegovim rečima strani partner neće učestvovati u svojini već samo u finansijskom delu priče.

Nedoumice oko termoelektrane

Primer izgradnje termoelektrane „Nikola Tesla“ B3, pokazuje koliko je planiranje u energetici, čak i kada se stavi na mesto visokog nacionalnog prioriteta, fluidno. U septembru prošle godine predstavnici Elektroprivrede Srbije i nemačkog energetskog koncerta RWE potpisali su, u prisustvu potpredsednika vlada dve zemlje, Aleksandra Vučića i Filipa Reslera, Memorandum o razumevanju i saradnji u oblasti energetike.

„Ovo je prvi put da iza Memoranduma ne stoji samo Elektroprivreda Srbije, nego Vlada Srbije, što znači da smo mi završili dogovor o tome ko će da gradi Termoelektranu ‘Nikola Tesla 3’ i hidroelektranu na Moravi“, rekao je Vučić novinarima posle potpisivanja, i drugim investitorima poručio da će se za njih naći drugi atraktivni projekti.

U ovom trenutku, međutim, nejasno je da li će RWE, koji u Srbiji sa EPS-om već ima zajedničko preduzeće „Moravske hidroelektrane“ zaista otići dalje od potpisa na neobavezujućem dokumentu. Naime, Centar za ekologiju i održivi razvoj Cekor objavio je, krajem aprila izjavu Martina Šmica, zamenika predsednika borda direktora RWE da gradnja novog bloka u TE „Nikola Tesla” nije u planu i da ne postoji nikakva studija koja se bavi tim projektom. Nemačka kompanija nije se kasnije zvanično oglasila o ovom pitanju. Prema nezvaničnim informacijama, sve će biti razjašnjeno u drugoj polovini maja kada kompanija planira obraćanje javnosti Srbije.

Aksentijević ne veruje da će ovaj projekat biti brzo realizovan. „Zbog ekoloških propisa gradnja modernih termoelektrana je naglo poskupela u odnosu na hidroelektrane. Ukoliko nisu u internom sistemu EPS-a, pa se troškovi prebiju na razne načine, vi ne možete da privučete strateškog partnera. Za nove velike termoelektrane treba da se otvori i novi kop odakle bi se snabdevale lignitom, što dodatno poskupljuje projekat“, kaže Aksentijević. On, međutim, ističe da su manji termo kapaciteti, poput Kostolca B3 od 350 megavata izvodljivi, o čemu se trenutno razgovara sa kineskim investitorima.

Šta je realno izvodljivo?

Budući da do 2018. nije ostalo mnogo vremena postavlja se pitanje koji od najavljenih projekata može biti u funkciji za pet godina i da li oni obezbeđuju potrebnih 1.000 megavata.

Arsenijević tvrdi da reverzibilna hidroelektrana „Bistrica“ mora biti gotova, i da će nju ministarstvo forsirati. „Svakako ćemo napraviti i TE Kostolac, sa Kinezima ili bez njih, jer tamo imamo obezbeđen ugalj, kao i TE Štavlje kod Novog Pazara. Izvesne su i hidroelektrane na Velikoj Moravi, ukupne snage 150 megavata, a veliki interes vlada i za gasne elektrane”, tvrdi Aksentijević.

„Zbog deficita u domaćim izvorima, uvoz električne energije na Balkanu je porastao pet puta u prethodne tri godine, dok je u isto vreme izgrađen zanemarljiv broj novih elektrana“, kaže analitičar Dejan Stojadinović. U tom smislu eventualna izgradnja reverzibilnih hidroelektrana „Bistrica“ i Đerdap 3, neće doneti novu proizvodnju električne energije za snabdevanje. „Reverzibilne hidroelektrane su samo ekonomski instrumenti koji jeftinu noćnu struju skladište i omogućavaju njeno korišćenje kada su potražnja i cene visoke“, objašnjava on.

Stojadinović kaže da je teško proceniti koji su od projekata na listi ministarstva najostvarljiviji, ali da je sasvim jasno da su Srbiji neophodne nove elektrane i korišćenje obnovljivih izvora energije.

Profitabilnost pre svega

Teška finansijska situacija u kojoj je Elektroprivreda Srbije, između ostalog i zbog neekonomske cene struje, čini planiranje u energetici još izazovnijim, i kao ključni kriterijum za odbir projekata nameće profit. „Tokom poslednjih nekoliko godinа EPS je potpisаo mnoštvo sporаzumа, memorаndumа i protokolа, plаnirаne su mnoge investicije, аli je veomа mаlo urаđeno“, kаže zа Biznis & Finаnsije Aleksаndаr Obrаdović, v.d. generаlnog direktorа te kompanije. „Sаdа su nа stolu projekti vredni 12 milijаrdi evrа. EPS kаo gubitаš to ne može dа iznese. To bi bio prevelik zаlogаj i zа mnogo veće kompаnije. Koji god projekti budu izаbrаni, osnovni kriterijum biće profitаbilnost zа EPS. Ne postoji nijedаn drugi pаrаmetаr. Jer lаko je pisаti spisаk lepih željа zа investicije, а nešto sаsvim drugo sprovesti sve to i u reаlnom životu“, objašnjava Obradović .

Da bi se odgovorilo na pitanje šta je za EPS profitabilno potreban je još jedan predkorak – usklаđivаnje plаnovа privrednih društаvа u okviru preduzeća.

„U toku je pripremа zа izrаdu studije izvodljivosti zа projekаt reverzibilne hidroelektrаne „Bistricа“, kаo i zа mnoge druge objekte. Morаmo dа sаgledаmo nаše finаnsijske mogućnosti, dа bi znаli štа možemo sаmi dа grаdimo, а zа štа će nаm biti potrebni pаrtneri i po kom modelu ćemo dа ih trаžimo. Ako se pokаže dа je izgrаdnjа RHE „Bisticа“ profitаbilаn projekаt, grаdićemo je“, kаže Obrаdović. Listi prioriteta Obradović dodaje i rudаrstvo koje je u poslednje vreme bilo investiciono gurnuto u zаpećаk. Bez nove proizvodnje, neće biti kapaciteta koji bi mogli da prate termoelektrаne. Prema njegovim rečima, aktuelni projekti su TENT B3, Kolubаrа B, Kostolаc B3 i elektrаnа sа kombinovаnim gаsno-pаrnim ciklusom „Novi Sаd“. U toku su izrаde studijа izvodljivosti i isplаtivosti zа sve projekte, koje bi trebalo da budu zаvršene do krаjа godine.

Izvori i načini finansiranja predloženih projekata su raznoliki. Ukoliko izgradnja elektrana TENT B3 i Kolubara B bude realizovana u saradnji sa strateškim partnerima, finansiraće se po komercijalnim uslovima. Ako se pak odluči da se ovi projekti samostalno realizuju – jedina mogućnost biće davanje finansijskih garancija države, kaže Dejan Stojadinović.

energetik

Isplativa obnovljivost

S druge strane, za finansiranje projekata u oblasti obnovljivih izvora energije već postoji širok spektar raspoloživih izvora, pod komercijalnim ili subvencionisanim uslovima.

Nedavno je sproveden konkurs za dodelu lokacija za izgradnju malih hidroelektrana gde se javio veliki broj zainteresovanih „malih“ investitora. Postoje dva velika projekta za vetroparkove, a prema Aksentijevićevim rečima „Dženeral elektrik“ je „snažno zaineteresovan“ za solarne panele. „Velika je gužva investitora u ovoj oblasti, jer tu imaju sve. Pravila igre su transparentna, fid-in tarife ove projekte čine rentabilnim, za razliku od velikih projekata. To će ublažiti jaz dok se ne naprave veliki objekti“, tvrdi Aksentijević.

Veće korišćenje obnovljivih izvora energije je i odgovor na preovlađujuću dekarbonizaciju energetskog sektora, i Srbija mora da uskladi svoju energetiku sa ovim kretanjima. Glavni pokretač aktivnosti u ovoj oblasti je politika Evropske unije, ali njihovo veće korišćenje ima nedvosmislene prednosti zbog povećanja energetske bezbednosti, razvoja nove industrije i povećanja zaposlenosti kao i bolje zaštite životne sredine, kaže Dejan Stojadinović.

„U aktuelnoj situaciji, ulaganje u obnovljive izvore energije je oblast koju investitori vide kao najinteresantniju, prvenstveno zbog atraktivnih fid-in tarifa. U okviru njih, najveće interesovanje vlada za hidroelektrane – male, srednje, i velike. Na žalost, iako proglašena kao prioritet, ne očekujem da biomasa zauzme neki značajniji prostor jer su fid-in tarife u odnosu na prethodne niže za 30 odsto“, kaže Stojadinović.

Piše: Biljana Korica

detaljnije u dodatku Energetika: Kako privući strana ulaganja

Pročitajte i ovo...