Home Tekstovi 25 godina posle komunizma – može li ponovo da se vrati ekonomski rast?

25 godina posle komunizma – može li ponovo da se vrati ekonomski rast?

by bifadmin

Pošto su ostavile komunizam iza sebe, zemlje CIE (centralne i istočne Evrope) su prošle kroz tranziciju koja je iz temelja transformisala njihove ekonomije. Skok u pogledu nivoa bogatstva i životnog standarda bio je ogroman, pri čemu je prosečan BDP po glavi stanovnika skočio na 65% sa 49% pre dvadeset pet godina.

„Mada je u nekim trenucima tempo razvoja regiona više ličio na „korak napred, dva koraka nazad“, treba se prisetiti koliki su put prešle te zemlje. Bivši sovjetski sateliti postali su punopravni članovi EU. Ponovo su izgrađeni od nule institucionalni i pravni okviri. Slobodan protok robe, usluga i ljudskog kapitala pomogao je da se te ekonomije potpuno preporode. U njih su – povrh obimnih stranih investicija od Nemačke pa sve do Kine – s velikim uspehom ubrizgana sredstva EU. A, što je veoma važno, reforme – među kojima je ključna bila privatizacija – povećale su udeo privatnog sektora u BDP-u sa izuzetno niskih nivoa od tek 10% do blizu 80%, što znači da u današnje vreme najveći deo ekonomske vrednosti stvara privatni sektor“, kaže Juraj Kotian, direktor istraživačkog tima za CIE u Erste Grupi zaduženog za makroekonomiju i HoV sa fiksnim prihodom i koautor izveštaja „25 godina posle komunizma – da li region centralne i istočne Evrope još uvek drži ključ za rast?“ koji je objavljen danas.

U izveštaju istraživačkog tima Erste Grupe istovremeno se konstatuje da se u aktuelnom kontekstu evropske stagnacije zemlje CIE suočavaju sa izazovom da pronađu nove ključeve za rast, jer inače rizikuju da se zaglave na osrednjim nivoima koji im neće dozvoliti da sustignu Zapad.

„Taj posao u budućnosti neće postati ništa lakši za zemlje CIE. Posle krize su resursi postali oskudniji, a konkurencija je oštrija. Stari modeli rasta na osnovu prednosti niskih troškova ubrzano zastarevaju, a na horizontu se pojavljuju pretnje kao što su smanjenje broja radno sposobnog stanovništva. Naša mapa puta za CIE osporava konvencionalnu mudrost približavanja isključivo zasnovanog na proizvodnji. Mi tvrdimo da vlade treba da se koncentrišu na stvaranje boljeg poslovnog okruženja za dinamične sektore sa većom dodatom vrednošću. Zemlje CIE imaju pravu priliku da poboljšaju svoju konkurentsku prednost u sektorima kao što su usluge i IT i komunikacije. I na kraju, ključno za većinu tih pitanja jeste unapređenje kvaliteta institucija (i upravljanja) jer institucionalni okvir stvara osnovu socijalne stabilnosti, sprečava korupciju i podstiče prosperitet. To može da igra presudnu ulogu bilo u jačanju bilo u usporavanju mehanizma za približavanje“, objašnjava Kotian.

srbija
Pet ključeva za budući rast u regionu centralne i istočne Evrope S obzirom na slabe izglede za rast u Evropi i nedostatak investicione aktivnosti privatnog sektora, kreatori politike apeluju da javne investicije igraju veću ulogu u oživljavanju rasta i otvaranju radnih mesta.

„Identifikovali smo tri oblasti koje najviše odgovaraju tim potrebama: vlade zemalja CIE treba da kao strateške prioritete realizuju investicije u infrastrukturu, energetsku sigurnost i odbranu i da se priključe novom talasu energetske efikasnosti. Bilo da govorimo o prevozu, struji i vodi, javnim objektima kao što su škole i bolnice, čistoj energiji ili o diverzifikaciji energetskih izvora/mreže, takve investicije omogućavaju društvima da napreduju jer dotiču svaki aspekt načina na koji živimo“, kaže Zoltan Arokszallási, glavni analitičar istraživačkog tima za CIE u Erste Grupi zaduženog za makroekonomiju i HoV sa fiksnim prihodom.

Posle zaoštravanja sukoba između Rusije i Ukrajine, investicije u sigurnost, koje su tokom proteklih godina zanemarivane, sigurno će dobiti visok prioritet kako u pogledu energetske sigurnosti (dalje diverzifikacije energetskih izvora/mreže) tako i u pogledu odbrane. Mađarska, Češka i Slovačka trošile su na odbranu čak upola manje u odnosu na standard NATO od 2% BDP-a, pri čemu su posebno redukovane investicije u opremu i njihova nabavka.

Radi finansiranja kako projekata energetske sigurnosti tako i infrastrukturnih projekata vlade treba da pokušaju da što više koriste sredstva EU. U programskom periodu 2014-2020. godine za zemlje CIE su opredeljeni kohezioni fondovi u vrednosti od 167 milijardi EUR – povrh toga, one mogu da dobiju dodatno finansiranje iz Instrumenta za povezivanje Evrope (33 milijarde EUR). Međutim, stopa apsorpcije sredstava EU ostaje tesno povezana s indeksom korupcije i kvalitetom javnih institucija. Stoga je za stopu apsorpcije sredstava EU pored inicijativa za borbu protiv korupcije suštinski važna značajna reorganizacija javnih institucija. Zemlje CIE zaostaju za baltičkim zemljama u svim gore pomenutim oblastima, izuzev Poljske koja pokazuje najbolji napredak.

„S obzirom na to da je fiskalni prostor za obimnije javne investicije prilično uzak, vlade treba da se drže prioriteta koje su postavile za svoje zemlje i da se istovremeno koncentrišu na unapređenje javnih institucija i poslovnog okruženja što ne donosi nužno nikakve materijalne troškove već utire put za privatne investicije i jeftinije finansiranje“, kaže Zoltan Arokszallasi, glavni analitičar istraživačkog tima za CIE u Erste Grupi zaduženog za makroekonomiju i HoV sa fiksnim prihodom.

Još jedan ključ za rast, prema analitičarima Erste Grupe, jeste davanje snažnog podsticaja sektoru informacione i komunikacione tehnologije (ICT). „Razlog za to je da sve digitalizovaniji svet zahteva da ekonomije i društva drže korak sa razvojem modernih telekomunikacija, a region CIE ne sme da zaostaje ako želi da se penje uz ekonomsku lestvicu, posebno zato što u regionu za to postoji potencijal. Odskočna daska za razvoj ovog sektora biće investicije u mrežnu strukturu, jer je u CIE pokrivenost širokopojasnim signalom u fiksnoj i mobilnoj telefoniji uglavnom niža i manji procenat domaćinstava ima pristup internetu u poređenju sa zapadnim zemljama“, kaže Katarzyna Rzentarzewska, viši analitičar u Erste Grupi. Pored toga, ovo se već nadovezuje na brojne priče o uspehu firmi iz CIE u veoma inovativnom sektoru ICT, što sugeriše da proizvodnja u oblasti prerađivačke industrije ili usluga sa visokim učešćem znanja može postati deo priče o pokretačima rasta regiona CIE.

Zavisno od toga kako zemlje CIE vide savladavanje drugog velikog izazova pred njima – smanjenja broja radno sposobnog stanovništva – efekti mogu da podrže ili da ograniče njihov potencijal rasta BDP-a. Dok će neke zemlje, kao što su Češka Republika i Slovenija, doživeti samo skromno smanjenje broja radno sposobnog stanovništva, predviđa se da će Poljska i Slovačka imati 40-50 procenata manje stanovništva u odgovarajućoj starosnoj grupi do 2080. godine. Neka od rešenja koja zemlje CIE treba da razmotre da bi zadržale svoj potencijal rasta su povećanje stope participacije radne snage; redizajniranje penzijskih sistema da bi se destimulisalo prevremeno penzionisanje i nagradio duži radni vek; poboljšanje stope aktivnosti žena, koja je u proseku 13 procentnih poena niža od stope aktivnosti muškaraca; sprovođenje aktivnije i fleksibilnije imigracione politike prema zemljama koje nisu članice EU da bi se u region privukli visokokvalifikovani ljudi specijalizovanih struka.

„Deljenjem trenutno aktivne populacije projektovanim budućim brojem radno sposobnog stanovništva može se videti da stopa aktivnosti mora biti u proseku 11,8 procentnih poena viša u 2040. godini u odnosu na 2013. kako bi se održala stabilnost ponude radne snage. Kombinovanjem mera za povećanje stope participacije žena i produženje prosečnog radnog veka, ponuda radne snage mogla bi da se stabilizuje uprkos smanjenju broja radno sposobnog stanovništva“, objašnjava Rzentarzewska.

U izveštaju Erste Grupe ističe se i da bolja usklađenost/povezanost obrazovne ponude sa zahtevima i potrebama tržišta rada može da bude od suštinske važnosti. Iako većina zemalja CIE na obrazovanje troši manje od evropskog proseka, svakako se ne radi samo o tome koliko zemlje CIE troše i koliko ljudi učestvuje u obrazovnom sistemu, već se radi i o kvalitetu tog sistema. Efikasnost sistema značajno bi moglo da unapredi restrukturiranje a ne nužno veća potrošnja, ukoliko bi se ono više usredsredilo na rešavanje problema umesto na predavanje što više gradiva i detaljno ispitivanje tog gradiva.

srbija

Šta će pokretati rast u Srbiji?

S obzirom na to da na kratak rok ne možemo očekivati nikakav snažniji oporavak domaće tražnje (naročito u sektorima domaćinstava i države), tempo bi i dalje trebalo da diktira eksterna tražnja u bliskoj budućnosti.
Kada se pogleda izvoz, automobilski sektor beleži drastičan rast otkad je počela da radi fabrika FIAT i dalje ostaje daleko najvitalniji deo izvozne priče. Tu su i neki drugi sektori sa tendencijom rasta gde bismo u narednih nekoliko godina mogli da vidimo bolji učinak (više o tome možete videti u donjem odeljku sa „pričima o uspehu“).

U središtu političkih napora i dalje je privlačenje stranih direktnih investicija, pri čemu Srbija vešto pokušava da održava ravnotežu između svog tradicionalnog partnerstva sa Rusijom, EU i, u najskorije vreme, novca UAE. Pregovori o članstvu sa EU svakako bi poduprli poverenje investitora i poslužili kao dugoročno uporište politike. U međuvremenu, poduhvati kao što je projekat „Južni tok“ suočavaju se sa rizicima u realizaciji posle geopolitičkih tenzija i direktnih upozorenja EK Srbiji po tom pitanju.
Na kratak rok, makroekonomske podatke će poremetiti i efekti nedavnih poplava. Neizbežan je značajan pad proizvodnje energije i rudarstva na kratak rok, dok bi od 2015. godine mogli da vidimo izvesna pozitivna kretanja na strani investicija u vreme radova na obnovi.

U poslednjih nekoliko meseci vlada i skupština su stavile u proceduru više zakonodavnih akata usmerenih na unapređenje poslovne klime i konkurentnosti privrede. Najvažniji od njih je novi zakon o radu koji olakšava postupke zapošljavanja i otpuštanja, umanjuje otpremnine, produžava važenje ugovora na određeno vreme i ublažava primenu kolektivnih ugovora na nivou privredne grane. Isto tako, novi zakon o privatizaciji usmeren je na ubrzanje postupaka stečaja i restrukturiranja privrednih društava. Pored toga, ponovo se pokreće priča o privatizaciji, s nadom da će doneti neke pozitivne rezultate. To zakonodavstvo bi moglo da dovede do povoljnijih kretanja u privatnom sektoru, ali se puni efekti očekuju u srednjem roku.

Na kratak rok, vlada bi trebalo da se fokusira na tradicionalne indikatore Izveštaja o poslovanju (Doing Business), kao što je trajanje postupaka za upis imovine (rang 72 od 189), otpočinjanje poslovanja (66/189) i izdavanje građevinskih dozvola (186/189), pri čemu je Srbija rangirana relativno nisko u odnosu na uporedive zemlje. Reforme usmerene na unapređenje tih oblasti nisu toliko politički izazovne i mogle bi da pošalju pozitivne signale investitorima.

Pored dobro poznatih primera, kao što su automobilski (Fiat), naftni (NIS Srbija) ili farmaceutski (Hemofarm) sektori, želeli bismo da skrenemo pažnju i na priču o uspehu SDI u duvanskoj industriji, to jest na kompaniju Phillip Morris. Ta firma posluje u Srbiji od 2003. godine i postala je jedan od najvećih proizvođača u regionu i zapošljava preko 1000 radnika. Od 2012. godine, ta firma izvozi svoje razne brendove u preko 20 evropskih i azijskih zemalja, a vidimo i potencijal za dalji razvoj u budućnosti.
(Autor izveštaja za Srbiju je Milan Deskar-Škrbić Makroekonomski analitičar Erste Group)

Pročitajte i ovo...