Home TekstoviB&F PlusPerspektive građevinske industrije: Šanse za oporavak

Perspektive građevinske industrije: Šanse za oporavak

by bifadmin

Na domaćem tržištu, trenutno su najintezivnije investicione aktivnosti u saobraćajnu infrastrukturu, a u narednom periodu veliki potencijal za građevinski sektor je u energetici i industriji. Osim rasta investicija u ovim i drugim oblastima, oporavku građevinskog sektora značajno bi doprinelo smanjivanje sivog tržišta, čime bi se stvorili uslovi da preduzeća generišu realne profite i reinvestiraju ih u razvoj.

Učešće građevinske industrije u bruto domaćem proizvodu trenutno je manje od četiri odsto, a cilj Vlade Srbije je da do 2020. ono dostigne sedam odsto. Nova zakonska regulativa u ovoj oblasti, kao što su Zakon o planiranju i izgradnji, Zakon o konverziji građevinskog zemljišta, Zakon o državnom premeru i katastru i Zakon o legalizaciji objekata, ima za cilj da potencijalnim investitorima olakša put za realizaciju planova i, time, poveća aktivnost ovog sektora. Novi Zakon o planiranju i izgradnji i Zakon o konverziji prava korišćenja u pravo vlasništva, značajno skraćuju vreme i pojednostavljuju proceduru u stvaranju preduslova za samu izgradnju objekta.

U cilju daljeg poboljšanja poslovnog ambijenta, jedna od važnih mera je da se na tenderima obezbede kvalifikacioni uslovi koji će omogućiti domaćim firmama da konkurišu i ugovaraju poslove i tako steknu neophodne reference za učešće u projektima u inostranstvu. Za složenije infrastrukturne projekte, trebalo bi da se u pretkfalifikacionom postupku identifikuju preduzeća koja imaju odgovarajuće resurse za realizaciju takvih projekata.

Posebno je značajno da se prilikom pregovaranja o bilateralnim kreditnim aranžmanima, prema kojima se ugovorno opredeljuju investicije za domaće izvođače, unapred vodi računa o usaglašavanju obima posla i budžeta koji omogućavaju razvojno poslovanje domaćih firmi. Stoga, u budžetiranje ukupne vrednosti projekta i u raspodelu posla između stranih i domaćih kompanija, neophodno je uključiti relevantne kompanije iz Srbije. Prosečna cena građevinskih usluga i radova trebalo bi, postepeno, da raste do nivoa realnih cena sa primerenim profitima.

Tome bi značajno doprinelo smanjivanje obima poslovanja u sivoj zoni. Eliminacijom nelojalne konkurencije u građevinarstvu, stvorili bi se uslovi da preduzeća generišu realne profite i reinvestiraju ih u razvoj. Osim što profiti ostvareni u sivoj zoni nanose veliku štetu državnom budžetu, siva ekonomija je i jedan od glavnih uzroka hronične nelikvidnosti domaćih građevinara. To je i osnovni razlog što mnoge nove, a solidne građevinske firme nemaju održiv rast i razvojnu politiku.

U naporima da se obezbedi poštovanje zakona i propisa u poslovanju svih kompanija na domaćem tržištu, osim efikasnijeg rada državnih institucija – od inspekcijskog nadzora do bržeg rešavanja privrednih sporova pred nadležnim sudovima, odgovornost je i na investitorima, koji treba da uvedu pretkvalifikacione norme na tenderima. Glavni razlog koji onemogućava da se neke javne nabavke sprovedu je to što se na tendere javljaju firme koje ne zadovoljavaju elementarne profesionalne kriterijume za kvalitetnu realizaciju projekata, u predviđenom roku i u okviru budžeta, ali su, zato, vrlo verzirane za obaranje tendera i odugovlačenje tenderskih procedura. Forsiranje najniže cene kao ključnog kriterijuma za dobijanje posla, uzrokuje da mnoge kompanije daju nerealno jeftine ponude, računajući da će se, naknadno, „nekako snaći“. Posledice takve „konkurencije“ najviše pogađaju javne investitore i budžet, uz dodatne štete po društvo jer se projekti ne završavaju kvalitetno i u predviđenom roku.

Efekat ulaganja u infrastrukturu

Rastu domaće građevinske industrije značajno bi doprinela javna ulaganja u infrastrukturne projekte, s pretpostavkom da se radovi i izgradnja povere domaćim kompanijama koje posluju u skladu sa zakonom i redovno izmiruju sve obaveze prema zaposlenima, akcionarima i državi. Osim inteziviranja radova na završetku Koridora E10 i Koridora E763, ulaganja bi, po mom mišljenju, trebalo usmeriti na ubrzano obnavljanje, modernizaciju i dalju izgradnju železničke infrastrukture i uporedo raditi na realizaciji prostornog plana Panevropskog dunavskog koridora (Koridor 7), kako bi se na delu plovnog puta na Dunavu kroz Srbiju uredili priobalni pojas, luke, multimodalni centri i drugi neophodni sadržaji. Važni segmenti su razvoj energetske infrastrukture, rudarstva i prerađivačke industrije rudnih bogatstava, kao i razvoj telekomunikacione i ekološke infrastrukture.

Time bi se postigao značajan sinergijski efekat, budući da, pojednostavljeno rečeno, s razvojem saobraćajne infrastrukture raste i potencijal investicija u industriju, privredu i telekomunikacije u onim regionima Srbije koji se povezuju sa glavnim saobraćajnim koridorima. Nadalje, razvoj saobraćajne infrastrukture uvećava tražnju za električnom energijom i neizostavno zahteva pokretanje investicionog ciklusa u stabilne enegetske izvore, primarno u optimalno korišćenje fosilnih goriva i hidro potencijala.

Dugoročno gledano, izgradnja energetske infrastrukture predstavlja posebno važnu stratešku oblast, kako bi se obezbedila energija za budući industrijski razvoj i povećanje životnog standarda, a zemlja sačuvala energetsku nezavisnost. Istovremeno, javne i privatne investicije u ovu oblast mogu da pokrenu trenutno slabo zaposlen resurs srpske elektro i mašinogradnje, kao i da uposle veliki broj radnika na kvalitetniji način nego kada je reč o izgradnji putne infrastrukture. Treba naglasiti da se u sektoru energetike, u poređenju sa ostalim infrastrukturnim delatnostima, zahtevaju veća opšta i posebna znanja, pa su, shodno tome, više i cene usluga i proizvoda.

Uslovi za konkurentnost na stranim tržištima

Pobrojani prioriteti čine i sastavni deo poslovanja Energoprojekta, kroz učešće u projektima u oblastima energetike, saobraćaja, vodoprivrede i zaštite životne sredine, telekomunikacija i u drugim sektorima. Kada je reč o domaćem tržištu, trenutno su najintezivnije investicione aktivnosti u saobraćajnu infrastrukturu, a u narednom periodu veliki potencijal za građevinski sektor je u energetici i industriji. S porastom investicija u ovim i drugim oblastima, za očekivati je da će doći i do postepenog oporavka građevinskog sektora u celini, rasta prihoda i profitabilnosti građevinskih firmi, a time i zarada građevinskih radnika. Sve ovo, zajedno, može da utiče i na povratak većeg broja stručnjaka i radnika koji su tokom krize napustili zemlju u potrazi za poslom, što bi dodatno doprinelo da domaća građevinska industrija ponovo postane značajan izvoznik robe i usluga.

To je posebno važno u okolnostima koje se ubrzano menjaju usled geo-političkih sukoba i poremećaja na tržištu kapitala, uzrokujući promene cena berzanskih proizvoda i usporavanje privrednog rasta u mnogim zemljama koje su bile tradicionalno tržište srpskih građevinaca. Nakon stabilizacije aktuelnih globalnih dešavanja, verujem da će najatraktivnija tržišta i dalje biti Ruska Federacija, zemlje centralne Azije i, naravno, Afrika, mada se ukazuju i prilike za značajnije učešće naših firmi na tržištu Evropske unije.

Naše iskustvo, međutim, pokazuje da je za uspešno pozicioniranje na bilo kom stranom tržištu potrebno mnogo više od sposobnosti firme da bude efikasan i kvalitetan izvođač. Svako tržište karakterišu specifičnosti koje je neophodno razumeti i prilagoditi im se, što osim znanja iz struke, raspolaganja odgovarajućim referencama i resursima, zahteva i stabilnu finansijsku i pravnu logistiku. Ozbiljni investitori veoma vode računa o svojim ulaganjima, pa time i kojim firmama će poveriti projekte. Oni zahtevaju da izvođač ima profesionalno znanje, solidnu finansijsku poziciju i odgovarajuće reference, što je i najbolja garancija da će projekat biti realizovan u planiranom roku i u okviru budžeta. Primera radi, na tenderu za izgradnju energetskog postrojenja u Gaspromovom kompleksu u Minsku, ponudili smo najbolje tehničko rešenje, najoptimalniju cenu i početkom oktobra, nakon višemesečnih razgovora sa investitorom, sklopili smo ugovor. To je prvi projekat koji realizujemo u Belorusiji i očekujemo da ćemo u narednom periodu ugovoriti znatno više poslova na tom tržištu.

 
Vladimir Milovanović, generalni direktor Energoprojekt Holdinga
Biznis top 2014/15.

Pročitajte i ovo...