U konobi Osteria Senz’Oste, što u prevodu znači „konoba bez domaćina“, nema konobara koji prima narudžbine, nema blagajnika koji naplaćuje račun, niti zaposlenog koji proverava da li je gost platio ono što je pojeo i popio. Umesto toga, posetioci sami uzimaju hranu i piće, a zatim dobrovoljno ostavljaju novac.
Neobičnu ideju 2005. godine pokrenuo je vlasnik Ćezare De Stefano, koji je staru kamenu kuću iz 19. veka koristio za druženje sa porodicom i prijateljima.
Jednog dana odlučio je da vrata ostavi otvorena za prolaznike. Na sto je stavio tri boce proseka, nekoliko čaša i kratku poruku sa cenom, uz poziv gostima da sami uzmu ono što žele i ostave novac.
Malo ko je tada mogao da pretpostavi da će upravo taj eksperiment postati jedna od najpoznatijih turističkih atrakcija u oblasti Valdobijadene, u srcu čuvenih vinograda proseka, koji se od 2019.godine nalaze na UNESCO listi svetske baštine.
Kako funkcioniše restoran bez osoblja?
Svaki proizvod ima jasno istaknutu cenu.
Gosti sami biraju šta žele, sedaju za stolove među vinogradima i na kraju sami plaćaju račun putem samouslužnog sistema. Rezervacije nisu potrebne, nema kuvanih jela, niti klasične usluge, a posetioci ne smeju da donose sopstvenu hranu ili piće.
Poverenje pre svega — kao vrednost i kao poslovni koncept
Vlasnici tvrde da je upravo poverenje postalo njihov najveći kapital i razlog zbog kojeg gosti dolaze iz celog sveta. Umesto kontrole, kamere i sumnje, čitava filozofija poslovanja zasniva se na pretpostavci da će većina ljudi pošteno platiti ono što je uzela.
Da li bi ovakav model mogao da uspe i na Balkanu?
Ipak, vlasnici Osterije Senz’Oste smatraju da ključ njihovog uspeha nije u tome što nema zaposlenih, već u tome što su uspeli da izgrade iskustvo koje ljudi žele da dožive.
Na kraju, gosti ne dolaze samo zbog čaše proseka ili zalogaja domaćeg sira. Dolaze da provere da li poverenje zaista može da bude najbolji poslovni model – i da li bi tako nešto moglo da funkcioniše i negde bliže našem kraju.

