Jedna od čestih zabluda jeste da standardizovan rad podrazumeva mehaničko, „robotsko“ ponavljanje bez prostora za razvoj. Međutim, realnost je suprotna. Upravo dosledno obavljanje procesa na isti način omogućava lakše uočavanje grešaka, rasipanja i rizika, ali i prepoznavanje pozitivnih aspekata rada. Kada se ti elementi identifikuju, otvara se prostor za njihovo unapređenje, nakon čega se novi, poboljšani način rada ponovo standardizuje. Na taj način nastaje ciklus stalnog razvoja.
Primer funkcionisanja (iz svakodnevnog života)
Isti princip važi i u poslovnim sistemima. Kada svi zaposleni rade po istim standardima, lakše je identifikovati probleme i otkloniti ih. Svako unapređenje postaje novi standard, čime se proces kontinuirano razvija.
Standardizacija podrazumeva definisanje najboljih poznatih metoda za izvršavanje zadataka, jasno dokumentovane procedure, ujednačene načine rada i precizno određene odgovornosti. Time se smanjuje varijabilnost, povećava kvalitet proizvoda ili usluga, kao i efikasnost poslovanja.
Transparentnost kao ključ
Važno je naglasiti da standard nije „zakucan“ način rada, već trenutno najbolje rešenje koje se neprestano menja i unapređuje. Standardi ne treba da budu rigidni, već živi dokumenti koji se kontinuirano preispituju. Organizacije koje uspešno povezuju standardizaciju i inovacije podstiču zaposlene da aktivno učestvuju u unapređenju procesa, čime grade dinamičan i održiv sistem razvoja.
Standard ne mora nužno biti opsežna pisana procedura. On može biti i jasno obeleženo mesto, definisan alat ili bilo koji element koji zaposlenima pokazuje kako se određeni zadatak obavlja. U suštini, standard predstavlja i organizacionu kulturu koja podstiče svakog zaposlenog da predlaže unapređenja i aktivno doprinosi razvoju kompanije.
Tekst priredio: Nikola Marjanović, Tecor Consulting

