Ovca je nekada domaćinu donosila zaradu na više načina – od jagnjadi, mleka i sira, pa do vune. Danas je situacija paradoksalna: šišanje ovce košta nekoliko puta više nego što vredi njena vuna. Uzgajivači nemaju kome da prodaju vunu, pa završava kao otpad.
Uzgajivač Miloš Janković, gostujući u Jutarnjem programu RTS-a, rekao je da je najbolji pokazatelj isplativosti ovčarstva, najjednostavnije rečeno, broj stanovnika na selu, kao i kod ostalih grana stočarstva.
„U našim krajevima otkupa vune nema, baca se. Kratak period je bio njenog izvoza i bila je kakva-takva cena, ali sada nema nikakvog otkupa. Primena vune je u tekstilnoj i građevinskoj industriji. Odličan je izolator, a to uvozimo“, navodi Janković.
Janković ističe da se njegovo domaćinstvo, koje se nalazi u Donjoj Sabanti kod Kragujevca, preusmerilo na preradu mesa i pravljenje ovčijih proizvoda.
Krajnji proizvod kao rešenje
„Dosta sam vremena proveo u Skandinaviji. Bio sam član njihovog udruženja ovčarstva, gde je dosta i mladih i starijih ljudi uključeno. Tu sam prvi put video pustovanje vune, iako dolazim iz zemlje gde je vuna bila sve. Više se vuna koristi u Evropi, iako bi trebalo da smo zemlja vune“, navodi Janković.

