801
Hrvatska je zauzela deseto mesto na listi od 59 zemalja koje imaju najveće šanse za bankrot, pokazuje lista finansijskog portala Biznis Insajdera (Business Insider). Hrvatski mediji pišu da se u ovoj zemlji prepreke ekonomskom rastu ne otklanjaju – industrijska proizvodnja i BDP padaju, kao što će i njen rejting uskoro.
U Europi je uobičajena podela na uspešni sever i neuspešni jug. Pri tom nisu uspešne samo velike i bogate severne zemlje (Nemačka, Norveška, Švedska), već i male (Estonija, Litvanija). Osim baltičkih, od tranzicijskih novih članica EU dobro se drže i Poljska (jedina država EU u kojoj BDP nije pao čak ni 2009.), Slovačka, Bugarska i Rumunija. Loše su Mađarska i Slovenija (jedine kojima se, osim Hrvatskoj, prognozira pad i 2012.). Je li zaista reč o geografiji (sever – jug), pa su Bugarska i Rumunija tek geografski izuzeci ili je ipak reč o tome da su te zemlje uložile veće napore u fiskalnu konsolidaciju i strukturne reforme i pre i tokom same krize?
Sudbina evropske privrede – koja bitno utiče na hrvatsku – neizvesna je zbog rasta koji će i dalje biti niži od potencijalnog, nedovoljnog porasta zaposlenosti, velike zaduženosti i problematičnih banaka. Hrvatska se zbog toga mora izvući iz ‘južnjačke’ letargije i sama uzeti stvari u svoje ruke. Uprkos sporom ekonomskom oporavku evropskih država, zahvaljujući preduzetim merama fiskalne konsolidacije, njihove se javne finansije popravljaju. Prosečni deficit opštih država EU se od gotovo sedam posto 2009. smanjuje na 3,6 posto BDP-a 2012., a očekuje se pad i u 2013. Taj oporavak javnih finansija temelji se na fiskalnim konsolidacijama i strukturnim reformama koje se provode tako da ne koče ekonomski rast i da dugoročno omoguće obuzdavanje rasta duga i više stope ekonomskog rasta.
Iskustva brojnih manjih (severnijih) država ukazuju da je to moguće. Šta su to radile i rade baltičke zemlje da ih stalno, s pravom, ističemo kao uzor? Hrvatskoj bi baš one trebale biti zanimljive zbog brojnih sličnosti: male zemlje, nastale nakon raspada veće državne tvorevine i kolapsa komunističkog sistema.
Baltičke države su ušle u EU, a Hrvatska nije, no to ne bi trebalo biti opravdanje za hrvatske neuspehe, jer ušle su i Slovenija i Mađarska, a o Grčkoj da se i ne govori pa je bolje uporediti osnovna makroekonomska kretanja.
Kriza 2009. je baltičke države pogodila jače nego Hrvatsku (znatno veći pad BDP-a, investicija i zaposlenosti) ili podjednako (pad izvoza dobara i usluga). No te su se države brzo oporavile i za razliku od Hrvatske 2011. imale snažan rast BDP-a, investicija, izvoza i zaposlenosti.
Tržišta rada baltičkih država brzo su reagovala otpuštanjem a zatim i ponovnim zapošljavanjem, ali i snižavanjem i ponovnim povećanjem plata. Nezaposlenost je 2009. u odnosu na prethodnu godinu u baltičkim državama više nego udvostručena dok se u Hrvatskoj tek neznatno povećala, ali zato se od 2011. u tim državama smanjuje, a u Hrvatskoj raste. I naknade po zaposlenom su 2009. u odnosu na prethodnu godinu u tim državama drastično smanjene, a u Hrvatskoj su i dalje rasle.
Fleksibilnost baltičkih tržišta rada omogućila je porast ekonomskih aktivnosti, investicija i izvoza. Estonija, na primer, rast zahvaljuje snažnom izvozu elektronike, Litvanija izvozu temeljenom na trajnom smanjivanju realnih plata i povećanju produktivnosti. Porast izvoza i investicija – uprkos realnom smanjivanju pojedinačnih dohodaka – vodio je porastu dohotka čitavog društva, što je omogućilo snažnu domaću potražnju, koja je, onda, dodatno podsticala ekonomski rast.
I državne finansije su vođene primereno situaciji. Dok su ukupni rashodi države u BDP-u baltičkih država 2009. značajno porasli u odnosu na prethodnu godinu, idućih su se godina smanjivali i došli na nivoe ispod 2008; u Hrvatskoj su oscilacije bile minimalne. A dok su ukupni prihodi u BDP-u baltičkih država 2012. veći nego 2008., u Hrvatskoj se konstantno smanjuju. Posledica takvog ponašanja su prognoze manjeg zaduživanja i znatno manjeg ukupnog duga opće države 2012. u baltičkim zemljama nego u Hrvatskoj.
Upravo činjenica da su ukupna nacionalna štednja i štednja privatnog sektora u Hrvatskoj i baltičkim državama na sličnim nivoima, a znatno se razlikuju štednje države (baltičkih u plusu, a Hrvatske u minusu), najbolje ukazuje gde treba tražiti razloge njihova oporavka i hrvatskog neizlaska iz krize.
Naravno da i te zemlje imaju problema. Nezaposlenost je još previsoka, obrazovanje nedovoljno prilagođeno savremenim potrebama, a kriza u Evropi ugrožava dalju ekspanziju investicija, izvoza i rasta, no upravo zbog toga, od fiskalne konsolidacije i daljih strukturnih reformi ne odustaju.
Priča o ekonomskom rastu podstaknutom javnim investicijama i nesprovođenje reformi koje bi potakle privatne investicije, izvoz i privatnu potrošnju cementiraju položaj Hrvatske na jugu, kako valjda i priliči ‘zemlji sunca i mora’. Nažalost, usprkos tom divnom suncu i moru, na vrhu evropske lestvice porasta broja noćenja stranih turista nalaze se Bugarska, Latvija, Estonija i Litvanija (od 20 do 15 posto godišnjeg rasta), a Hrvatska je sa šest posto čak ispod evropskog proseka.