Home TekstoviB&F Plus Džez balet i savremena igra u Srbiji: David među Golijatima

Džez balet i savremena igra u Srbiji: David među Golijatima

by bifadmin

Tri kluba iz Srbije koji se takmiče u džez baletu i savremenoj igri, „Studio plesa RIS“, „Dance Factory“ i „Plesni klub Five“, osvojili su prošle godine na evropskom i svetskom prvenstvu 12 zlatnih, 10 srebrnih i sedam bronzanih medalja. Ovi klubovi su postigli veliki uspeh ne samo zbog broja osvojenih medalja, već i zbog toga što svojim kvalitetom uspevaju da pariraju reprezentacijama iz daleko bogatijih zemlja, koje rade u mnogo boljim materijalnim uslovima.

Naš najtrofejniji klub u džez baletu i savremenoj igri je beogradski „Dance Factory“, koji su 2009. osnovale dve mlade plesačice, Nataša Gvozdenović i Staša Stanković, nezadovoljne tadašnjom ponudom na plesnoj sceni. „Želele smo da napravimo svoj klub u kojem ćemo raditi onako kako mislimo da treba. Sticajem okolnosti otvorile smo ga u jeku ekonomske krize, iako su nas mnogi savetovali da to nije dobro vreme za pokretanje posla. Naš stav je bio – ako i propadnemo, bar ćemo znati da smo pokušale. S druge strane, ako uspemo u kriznim vremenima, onda ćemo sve pregrmeti”, priča Nataša Gvozdenović za B&F.

Mlade preduzetnice su početni kapital pozajmile od roditelja. Iznajmile su skromnu salu u Mirijevu i napravile zanimljive letke, drugačije od konkurentskih. Ostalo im je još „samo“ da privuku prve polaznike. To su radile i tako što su provodile jutra ispred jedne osnovne škole, objašnjavajući roditeljima učenika šta je moderni ples i da je to dobar sport za razvoj dece jer spaja balet i gimnastiku.

Upoznavanje sa savremenom igrom u to vreme nije uvek išlo glatko. Novopečene poslovne partnerke su morale da se izbore sa predrasudama i da razuveravaju pojedince da moderni ples nije estrada. Ipak, njihov entuzijazam se dopao većini roditelja, koji su prihvatili da dovedu decu na probni čas.

A ko je došao na probni, ostao bi i na ostalim časovima, priseća se Gvozdenović. „Od te prve generacije polaznika izrodila se generacija uspešnih plesača. Neki od njih su danas treneri u našem klubu, sa kojim smo svi rasli. Sada imamo osam sala u Beogradu, stekli smo veliki broj polaznika, osvojili brojne medalje na takmičenjima i međunarodnu slavu”.

Radionice „uradi sam“

„Dance Factory“ ima veoma raznovrsne polaznike. Neki dolaze da se na taj način rekreiraju, a drugi zato što žele da se takmiče u savremenom plesu i to su uglavnom mlađi polaznici. Sagovornica B&F-a objašnjava da je za uspešnu karijeru u ovom sportu potrebno ispuniti više kriterijuma. Polaznik bi trebalo da počne da trenira u ranijem uzrastu, da ima odgovarajuću fizičku konstituciju, talenat za ples, veliku posvećenost i da je spreman da naporno vežba. Sve se to, na kraju, vrati kroz osvojene medalje, koje su doduše više lična satisfakcija nego materijalna. Jer, ovo nije sport oko koga se obrću veliki novac i sponzorstva, dok s druge strane, bavljenje plesom, posebno takmičarskim, nije jeftino.

„Roditelji, pored toga što plaćaju treninge svojoj deci, finansiraju i njihova putovanja na takmičenja, kostime i drugu opremu. Mi smo svesne koliko sve to košta, pa se trudimo da umanjimo one troškove koje možemo. Recimo, pred takmičenja obilazimo brojne radnje tražeći jeftinije materijale za šivenje kostima, a neretko ih i naručujemo iz drugih mesta. Takođe, organizujemo i radionice gde svi mi zajedno, treneri, roditelji i deca, sedimo satima i ručno lepimo cirkone na kostime”, opisuje Gvozdenović kako je moguće uštedeti i do nekoliko stotina evra po kostimu.

Na pitanje kako na međunarodnim takmičenjima klubovi iz Srbije, koji mahom funkcionišu pomoću „štapa i kanapa“, postižu tako zavidne rezultate, naša sagovornica odgovara da i ona sama sebi ponekad to ne može da objasni. „Mislim da je nekoliko klubova, uključujući i naš, postavilo veoma visoke standarde i da ostali koji žele da budu konkurentni na tržištu moraju da ih se pridržavaju. Zato iz godine u godinu imamo sve bolje takmičare i sve jača državna takmičenja. Primera radi, devojčice koje su prošle godine na našem takmičenju zauzele prvo i drugo mesto, na evropskom su osvojile zlato i srebro. Dakle, potpuno isti plasman, što je za neverovati za ovako malu zemlju u kojoj se još uvek ne zna toliko o savremenom plesu”.

Dobar glas od roditelja do roditelja

Plesni klub „Studio Five“ iz Novog Sada, osnovalo je pet žena, čiji broj je i kumovao njegovom nazivu. Sve one su devedesetih trenirale u „Rebisu“, prvom novosadskom klubu za moderni balet, da bi 2006. godine odlučile da otvore svoj studio, kaže za B&F Jasna Đuričković, jedna od vlasnica ovog kluba. U tome su imale podršku poznanika koji su želeli da uključe svoju decu u ovaj sport. Oni su im pomogli da nađu salu koju u početku nisu plaćale, i da oforme prve grupe. Klub se vremenom pročuo, prijavljivalo se sve više polaznika, što je zahtevalo i prelazak u veći prostor.

Đuričković ističe da su sve to postigle bez plaćenih reklama, jer su glas o njihovom radu širili zadovoljni roditelji. Prema njenim rečima, treneri u ovom klubu su od početka do danas izuzetno posvećeni polaznicima i trude se da oni dostignu svoj maksimum. Iz tog razloga, ali i kako bi se deci podiglo samopouzdanje, za takmičenje može da se sprema ko god želi. Naravno, na međunarodna takmičenja idu najbolji. „Izabrani takmičari moraju da budu u dobroj formi, da imaju odličnu koreografiju koju prate odgovarajuća muzika i kostimi“, navodi sagovornica B&F-a.

Da bi kandidate pripremili za kvalitetan nastup, treneri ovog kluba redovno idu na edukacije. Od kada primenjuju takvu praksu, „Studio Five“ postiže sve bolje rezultate na takmičenjima, jer treneri od stranih predavača saznaju šta su najnoviji trendovi u savremenom plesu u tehnikama, muzici, nastupima…

Plesači sami oformili reprezentaciju

Način na koji su ovi klubovi stigli do uspeha, primenjen je i u formiranju nacionalne reprezentacije u savremenom plesu. Prema rečima Jasne Đuričković do nedavno je svaki klub išao pojedinačno na takmičenja, „a onda smo jednog dana mi i vlasnice klubova ‘Dance Factory’ i ‘RIS’ sele i dogovorile se da oformimo reprezentaciju, da deca putuju zajedno na takmičenja, da nose istu opremu, da budu smeštena u istim hotelima. Svaki klub je nastavio da nastupa sa sopstvenim koreografijama i da osvaja svoje medalje, ali onda kada smo se našli na istom mestu i sabrali sva odličja koja smo osvojili, shvatili smo koliko smo zapravo dobri”.

Njene reči potvrđuje i skoro 30 medalja koje su naši plesači osvojili prošle godine na međunarodnim takmičenjima, posle brojnih teškoća sa kojima su se suočavali tokom pandemije. Tokom karantina, treninzi su se održavali preko internet platformi, što se negativno odrazilo na formu takmičara, kažu naše sagovornice. Dodaju da nijedan sportista ne može da napravi veliku vremensku pauzu u treniranju i da se odmah posle toga vrati u svetski vrh, što se potvrdilo i kod savremenog plesa. Zato su po povratku u sale morale da ulože veliku energiju da nadomeste ono što je u vremenu “onlajn treniranja” izgubljeno. „Internet nam je omogućio da očuvamo timski duh, ali ipak nema ničega boljeg od zajedničkog treniranja u plesnoj sali”, zaključuje Jasna Đuričković.

Marija Dukić

Biznis & finansije 206, februar 2023.

Pročitajte i ovo...

Ostavite komentar