Dobitak promenom telefonije sa fiksne na mobilnu je ogroman, ali ponešto se i izgubilo, pre svega u društvenom smislu
Da li vam je poznat taj jedinstven plastičan oblik, spiralna žica koja se mogla razvući preko cele sobe i zadovoljavajućeg klika spuštanja slušalice? Da ne govorimo o magičnom zvuku rotirajućeg brojčanika…
Ako imate manje od 25 godina, verovatno ne znate o čemu pričamo. Nije ni čudno jer nekada sveprisutni „fiksni“ telefon, taj verni stanovnik kuhinjskih zidova i stočića u hodniku, pridružuje se „discontinued“ tehnologijama zajedno sa magnetofonskim trakama, VHS kasetama, faks mašinama… ali polako i televizorima. Pre 20 godina svaka kuća je imala bar jedan, danas ga koriste samo bake i deke, a stručnjaci tvrde – za 10 godina neće postojati nijedan.
Prema nedavnim telekomunikacionim podacima, broj pretplatnika fiksne telefonije u svetu je opao za više od 70% samo u poslednjoj deceniji. Brojke su dramatične. U tehnološki naprednom Japanu, vlasništvo fiksnih telefona među ljudima mlađim od 30 godina palo je na samo 4%. Čak i u tradicionalno tehnološki konzervativnoj Nemačkoj, Deutsche Telekom izveštava da su nove instalacije fiksnih telefona postale toliko retke da su gotovo isključivo za poslovne korisnike.
Čak i u Srbiji, gde se tehnološke „novotarije“ takođe sporo primaju, odlazak fiksnog telefona je jasno vidljiv. Poslednji podaci RATEL-a, za treći kvartal 2024. godine, kažu da je 2,2 miliona pretplatnika preko fiksnog telefona u proseku razgovaralo po 1,5 minuta dnevno, gotovo pet puta manje nego preko mobilnog telefona.
I to kada se sve sabere, i privatno i poslovno, i zvanje prijatelja i rođaka, kao i pozivanje firmi i institucija koje i dalje sve redom koriste fiksni telefon pre nego mobilni u komunikaciji sa klijentima i korisnicima. A na kraju 2020. godine pretplatnika je bilo 200.000 više nego danas, početkom 2000-tih čak milion.
Kulturološka, a ne samo tehnološka promena
Zamislite porodičnu sliku iz 1995. godine – telefon zvoni tokom večere, i cela porodica pogađa ko bi mogao da zove. A 2025. godine svaki član porodice je u svom digitalnom mehuru, gde pametni telefoni zvone sa personalizovanim melodijama, porukama i aplikacijskim obaveštenjima.
Zajedničko iskustvo kućnog telefona postalo je jednako staromodno kao okupljanje oko radija radi večernje zabave.
Ali ono što je fascinantno kod ove „modernosti“ nisu samo neograničene mogućnosti smart tehnologije, koja donosi ne samo smrt onoj staroj, već i smrt čitavom nizu društvenih rituala.
Nekadašnja umetnosti telefonskog razgovora počinjala je sa učtivim: „Mogu li da razgovaram sa…“, što je nestalo brže nego što može izgovoriti „neograničeni internet paket“.
Transformacija je možda najvidljivija u modernom dizajnu domova. Novi stanovi u metropolama sve češće potpuno preskaču telefonske priključke, a karakteristične telefonske niše i ugrađeni stočići za telefon iz sredine prošlog veka postali su „vintage“ elementi, prenamenjeni u stanice za punjenje mobilnih ili dekorativne displeje.
Sociolozi kažu da nije reč samo o tehnologiji, već da kada smo izgubili fiksne telefone, izgubili smo i svojevrsno prinudno zajedničko deljenje komunikacionog prostora. Svaki poziv je, na neki način, bio porodični događaj, a sada je komunikacija intenzivno privatna i individualna.
Ali, i površna. Ranije se jednim kratkim telefonskim razgovorom mogao dogovoriti sastanak ili druženje sledeće nedelje, ili čak sledećeg meseca, dok se danas za prenos jedne konkretne informacije „zahteva“ niz tekst poruka na mobilnom, audio-poruka i „zivkanja“.
Uređaj koji nas je povezivao
Dok se opraštamo od ovog stuba života 20. veka, možda vredi zastati i razmisliti šta smo izgubili. Naravno, sada možemo video-četovati sa nekim na drugom kraju sveta dok naručujemo namirnice i proveravamo email, mobilnim telefonom kotrolisati uređaje na desetinama kilometara udaljenom mestu, plaćati račune…
Ali, postojalo je nešto posebno u vezi sa tim zajedničkim porodičnim telefonom, u iščekivanju dolazećeg poziva, u načinu na koji je fiksni telefon činio svaki razgovor događajem vrednim sedenja.
Sledeći put kada vidite stari fiksni telefon u muzeju (i da, već su tamo), uzmite trenutak da se setite: ovo nije bio samo komad plastike i žice. Bio je to otkucaj srca kućne komunikacije više od jednog veka, uređaj koji je oblikovao način na koji su porodice razgovarale, volele i povezivale se preko daljina. Sada se konačno oprašta, ostavljajući za sobom svet povezaniji nego ikada — samo ne žicom.
Izvor: 24sedam
Foto: Pixabay