Home Slajder Stratulat: Stroži uslovi dobri za zemlje kandidate

Stratulat: Stroži uslovi dobri za zemlje kandidate

by bifadmin

Za balkanske zemlje kandidate lestvica za pristupanje EU je podignuta sa izričitom namerom da se garantuje da će za pristupanje biti temeljno i održivo pripremljene, na dobrobit i EU i njih samih. Uslovi i cilj su ostali isti – stvaranje stabilne demokratije, tržišne privrede i izgradnja kapaciteta za funkcionisanje po evropskim standardima. U slučaju Srbije, glavni izazov biće održavanje ravnoteže između normalizacije odnosa sa Prištinom i sprovođenja reformi u zemlji, budući da je do sada Kosovo imalo prioritet. Jačanje ekstremno desničarskih stranaka nije pretnja za proširenje, budući da one nisu jedinstvene, ali i zbog toga što u toj oblasti odluke donose zemlje članice. Ovo je rekla Corina Stratulat, analitičarka Centra za evropske politike (European Policy Centre – EPC).

balkans

Procedure za pristupanje su sve striktnije, uvedena su merila za otvaranje i zatvaranje poglavlja, kao i fokus na poglavlja 23 i 24. Da li su se očekivanja od kandidata zaista promenila?

Od novih kandidata se, kao i od njihovih prethodnika, očekuje da postanu stabilne demokratije, funkcionalne tržišne privrede i da steknu sposobnost da primene pravno nasleđe. To se nije promenilo.

Ipak, promenilo se to što su standardi za procenu po tim kriterijumima podignuti u poređenju sa ranijim periodom, a metodologija za primenu i nadzor napretka po uslovima je postala zahtevnija. Za balkanske zemlje kandidate lestvica je podignuta sa izričitom namerom da se garantuje da će za pristupanje biti temeljno i održivo pripremljene, na obostranu korist (odnosno će moći da u potpunosti iskoriste članstvo u EU, ali i da se garantuje da kad uđu u „klub“ mogu da odigraju konstruktivnu/pozitivnu ulogu).

Drugim rečima, „krajnji cilj“ se nije promenio, ali je u slučaju balkanskih zemalja poboljšan/unapređen put ka tim ciljevima i merila napretka.

Šta smatrate glavnim izazovima na putu ka EU?

Srbija treba da sprovede pristupne pregovore paralelno sa normalizacijom odnosa sa Kosovom. To neće biti lako, i predstavljaće teško održavanje ravnoteže između dva paketa pitanja kako bi se garantovalo da oba dobiju jednaku pažnju i da su na pravi način obrađena.

Dosadašnji utisak je da je dijalog Beograd-Priština dobio primat u odnosu na sve druge aspekte, što nije neophodno bilo dobar znak za ispunjavanje kriterijuma iz Kopenhagena. Sada u novoj fazi evropskih integracija potrebno je znatno proširiti fokus reformi u Srbiji.

Kakav stav prema proširenju prevladava u EU?

U kontekstu krize, proširenje nije bilo visoko na političkoj agendi, odnosno listi prioriteta u zemljama članicama. Čak naprotiv, proširenje je bilo podložnije politizaciji u političkoj areni u pojedinačnim državama, gde su stranke sa populističkim/evropskeptičnim/antiimigracionim diskursom mogle da iskoriste socijalno nezadovoljstvo da bi potpirilie nelagodnost građana EU u pogledu mogućih posledica daljeg proširenja EU.

Pored toga, u kontekstu lekcija iz prethodnih krugova proširenja, opšti pristup proširenju postao je rigorozniji, posebno u pogledu kriterijuma dobrog upravljanja, ali i oprezniji, budući da se veći akcenat stavlja na načela nego na efikasnost.

balkans 02

Uoči izbora za Evropski parlament dosta se govori o jačanju desničarskih stranaka. Da li je to pretnja za proširenje i jače povezivanje s zemljama koje nisu članice?

Kada je reč o upozoravanju na povećanje podrske evroskeptičnim strankama u naredenom Evropskom parlamentu, mislim da je nejasno šta se, u smislu konkretnih brojeva, podrazumeva pod „cunamijem“ evropsketika.

Na osnovu dosadašnjeg iskustva znamo da taj tip partija/političara predstavlja dosta heterogenu skupinu, koja teško sklapa saveze kako međusobno tako i sa glavnim partijama, i koja je više zainteresovana za publicitet/vidljivost nego za izradu politika. Posledice ishoda glasanja za naredni Evropski parlament na donošenje odluka u EU je dakle i dalje otvoreno za spekulacije.

Kada je reč o proširenju, treba imati na umu da su ključne odluke i dalje u nadležnosti zemalja članica u Savetu, dok je u pogledu toga uloga Evropskog parlamenta ograničena. U tom svetlu može se reći da proširenje više zavisi od politika u zemljama članicama (u kojima, treba napomenuti, i dalje postoji „zamor od proširenja“) nego od političke dinamike u Evropskom parlamentu.

Ukrajinska kriza je otvorila pitanje spremnosti EU da se suprotstavi Rusiji. Da li je EU spremna da žrtvuje ekonomske interese i otvori opasnost od novog „hladnog rata“? Da li uloga EU kao lidera na međunarodnoj sceni može biti dovedena u pitanje?

Kriza u Ukrajini je obelodanila podele između zemalja članica u pogledu Rusije, ali i duboke pukotine u spoljnoj „strategiji“ EU.

Još nije jasno da li će zemlje članice uspeti da učine nešto više od reaktivnog i ad hoc odgovora, ali će i dalje biti neophodno da se to učini, posebno ukoliko EU ima ambicije da bude igrac na svetskoj sceni. Agresija Rusije nije samo protiv Ukrajne, već narušava i vrednosti/načela/zakone/pristup/način razmišljanja EU.

Ova kriza je pokazala da pred Evropska/međunarodna „pravila igre“ mogu biti stavljani izazovi i da će se to dešavati na nekonformistički i čak „demonski“ način, što bi trebalo da bude „alarm“ za EU.

Pisani razgovor uradila Smiljana Vukojičić Obradović, euractiv.rs

Pročitajte i ovo...