Osiguranje poljoprivrednih kultura koje se gaje na otvorenom je među najrizičnijima za osiguravače i jedno do najvažnijih za poljoprivrednike. Praksa pokazuje da nesporazumi između osiguravača i poljoprivrednika nastaju prvenstveno zbog toga što osiguranik nije dovoljno upoznat sa pokrićima koje osiguravač nudi, a koja mogu bitno da se razlikuju od onoga što poljoprivrednik želi.
Činjenica da usevi uspevaju na otvorenom polju, često nezaštićeni od prirodnih nepogoda kojima su izloženi, može im naneti velike štete, ponekad i katastrofalnih razmera. Zato je osiguranje biljne proizvodnje za osiguravače jedno od najrizičnijih, a za poljoprivrednike jedno do najvažnijih vrsta osiguranja. Osiguranje poljoprivrednih kultura je dobrovoljno u Srbiji, a osiguravači nude različita pokrića i uslove na osnovu kojih će se odrediti naknada štete ukoliko do nje dođe. Zbog velikog broja podataka koje moraju da analiziraju, poljoprivredni proizvođači često donose izbor na osnovu neproverenih informacija, što može dovesti do gubitka novca i neočekivanih posledica.
S druge strane, osiguranje useva i plodova je složen posao koji od osiguravača zahteva mnogo znanja ne samo u njihovoj struci, nego i dobro poznavanje poljoprivrednih kultura i načina njihove proizvodnje. Dugogodišnje iskustvo je pokazalo da nesporazumi između osiguravača i poljoprivrednika nastaju pre svega zbog toga što osiguranik nije dovoljno upoznat s razlikama koje postoje između pokrića koje u skladu sa svojim uslovima nudi osiguravač i onog koje on želi.
Stoga su osiguravači dužni da upoznaju klijenta sa svim pojedinostima polise koju ovaj želi da zaklјuči, naročito o premiji osiguranja, tumačenju uslova i obimu osiguravajućeg pokrića, navode autori studije „Načela prihvata rizika i tehničke osnove osiguranja poljoprivrednih kultura“.
Šta ne može da se osigura
Kod osiguranja useva i plodova, prema opštim uslovima za osiguranje, predmet osiguranja mogu biti sve vrste nepožnjevenih ili neobranih poljoprivrednih kultura, od žitarica, preko voćnjaka i vinograda, do šumskog sadnog materijala. Osiguravaju se oni delovi biljaka koji imaju upotrebnu vrednost i zbog čega se pojedine kulture gaje.
Kulture koje ne mogu da se osiguraju obuhvataju nerodne voćnjake i vinograde, osim mladih koji tek treba da daju rod, kao i useve koji su već pretrpeli oštećenja. Ako se naknadno utvrdi da je usev pre zaključenja osiguranja već bio oštećen od rizika od koga se poljoprivrednik osigurao, takvo osiguranje se stornira, osiguraniku se vraća premija i nema pravo na odštetu.
Naime, da bi se rizik uopšte mogao pokriti osiguranjem, potrebno je da ispunjava određene uslove. Jedan od tih uslova je da osiguravač preuzima obavezu i plaća naknadu štete samo za budući događaj, koji će se možda dogoditi. Zato, na primer, osiguravač nije dužan da osiguraniku plati naknadu iz osiguranja po osnovu osiguranja od rizika grada, kad je u vreme zaključenja ugovora o osiguranju grad već oštetio biljke.
Takođe, osiguravač može da pruži osiguravajuće pokriće samo ako je rizik neizvestan. Recimo, poljoprivrednik može da osigura useve od poplave koja se eventualno može dogoditi u budućnosti, dakle nije izvesna ali je moguća. Ali ako je nastupila konkretna opasnost od poplave jer je visina vodostaja na reci tolika da bi se poplava mogla dogoditi svakog trenutka, osiguravač ne može zaključiti sa poljoprivrednikom punovažan ugovor o osiguranju od opasnosti poplave. Mada još nije nastupila nikakva šteta, u opisanoj situaciji je sasvim izvesno da će se rizik od poplave ostvariti.
Prirodne opasnosti koje se obuhvataju osiguranjem mogu se podeliti na rizike u osnovnom osiguranju i rizike u dopunskom osiguranju. Osnovni rizici za biljnu proizvodnju su grad, požar i grom, a dopunski su oluja, poplava, prolećni i jesenji mraz. U studiji se ističe da je rizik od grada najzastupljeniji i po učestalosti, ali i po težini posledica. Procenjuje se da u Srbiji 90% osiguranja biljne proizvodnje čini osiguranje od rizika grada. Osiguranja sa uključenim dopunskim rizicima uslovljena su izvršenjem osiguranja od osnovnih rizika, ukoliko se takvo osiguranje posebno ugovori i plati odgovarajući iznos premije.
Utvrđivanje vrednosti osiguranih useva
Vrednost osiguranja na koju se osiguravaju usevi i plodovi utvrđuje se na osnovu troškova proizvodnje i očekivane dobiti, prema procenjenoj vrednosti prinosa. Suma osiguranja je iznos na koji je usev, odnosno plod, osiguran. Ona se iskazuje po jedinici površine i predstavlja maksimalnu obavezu osiguravača.
Suma osiguranja navedena u polisi treba da bude što približnija vrednosti koju će usevi i plodovi imati prilikom žetve, odnosno berbe. To je jako važno za osiguranike jer se naknada iz osiguranja isplaćuje na sledeći način: 1) od sume osiguranja – ako je vrednost oštećenog useva, odnosno ploda, jednaka sumi osiguranja ili veća od nje; 2) od vrednosti oštećenog useva ili ploda – ako je ta vrednost manja od sume osiguranja.
Suma osiguranja se utvrđuje prilikom ugovaranja osiguranja i izračunava se na osnovu elemenata o površini, prinosu i ceni po jedinici mere. Kod nekih kultura površina se može zameniti brojem komada, na primer stabla, čokota ili sadnica. Množenjem zasejane/zasađene površine, očekivanog prinosa i očekivane cene dobija se osigurana vrednost, odnosno suma osiguranja. Ukoliko osiguranik ima zaključen ugovor o proizvodnji i otkupu, vrednost iz ugovora uzima se kao suma osiguranja.
U osiguranju mladih voćnjaka i vinograda, kao i u osiguranju stabala rodnih voćaka i vinograda, suma osiguranja utvrđuje se do visine ukupnih troškova podizanja i nege zasada, odnosno na bazi ukupnih troškova ulaganja, pri čemu se troškovi iz prethodnih godina kumuliraju računajući od prve godine podizanja zasada.
Prilikom zaključenja ugovora, poljoprivrednik je dužan da prijavi osiguravaču sve okolnosti od značaja za ocenu rizika, a koje su mu poznate. Neke od tih okolnosti utiču na visinu premije, od drugih pak zavisi obim osiguravajućeg pokrića, a postoje i takve okolnosti koje određene rizike čine neprihvatljivim za osiguranje, objašnjavaju autori studije.
I pored toga, osiguravač ima pravo da pre zaključenja i u toku trajanja osiguranja vrši pregled useva i plodova radi utvrđivanja okolnosti vezanih za ocenu rizika. Tom prilikom, stručno lice utvrđuje opšte stanje i izgled useva, primenjene agrotehničke mere, primenjenu zaštitu od biljnih bolesti i štetočina, odnosno da li ih ima, zatim stepen oštećenja, potencijalno umanjenje očekivanog prinosa usled pojedinih prirodnih opasnosti koje nisu obuhvaćene osiguranjem. Procenjuje se i očekivani prinos, kao i pojedine primenjene agrotehničke mere za sprečavanje povećanja šteta i obnovu oštećenih useva.
Obračunavanje premije
Premija osiguranja predstavlja cenu usluge koju osiguranik plaća osiguravaču za preuzeti rizik, a određivanje premijskih stopa je jedan od ključnih faktora u preuzimanju rizika. Iznos premije u osiguranju poljoprivrednih kultura direktno je proporcionalan veličini rizika, vrednosti osigurane sume i dužini trajanja osiguranja. Dva najznačajnija elementa za utvrđivanje cene osiguranja utvrđuju se na osnovu pretnji kojima su izloženi pojedini geografski regioni i na osnovu osetljivosti samih biljaka.
Geografski posmatrano, teritorije Srbije je podeljena u nekoliko kategorija prema izloženosti pojedinim rizicima. Osiguravači, naime, prate odnos premije i šteta u desetogodišnjem periodu, broj gradobitnih dana tokom godine, broj dana s temperaturama ispod nula stepeni Celzijusovih, broj olujnih dana i oštećenja koja nanose pojedine opasnosti na određenoj biljnoj kulturi.
Takođe, nisu sve biljke podjednako osetljive na vremenske nepogode, neke ostaju na otvorenom polju duži period, neke kraći, kod nekih se plod formira iznad zemlje, kod drugih u zemlji. Sve to utiče na osetljivost biljaka pa je i cena osiguranja formirana u zavisnosti od toga. Osiguranje vinove loze i voća je, recimo, višestruko skuplje od osiguranja pšenice, kukuruza ili deteline.
Luka Stanojević
Finansije TOP 2021/22, u izdanju časopisa Biznis i finansije
Foto: Pixabay