Kada firma odluči da veštačku inteligenciju uvede u produkciju, pitanje troška postaje jednako važno kao i izbor modela. Nepredvidivi računi i skrivene naknade su, prema iskustvima kompanija koje su prošle kroz ovu fazu, jedan od glavnih razloga zbog kojih AI projekti ostaju zaglavljeni u pilot fazi. Zato tržište AI infrastrukture polako počinje da nudi ono što su firme već navikle da traže od telekoma i cloud provajdera: izbor između plaćanja po stvarnoj potrošnji i unapred definisanog budžeta.
Ta dva pristupa danas paralelno postoje i na domaćem tržištu, kroz platformu Orion AI Factory. Prvi model, plaćanje po potrošnji, obračunava se na osnovu broja obrađenih tokena, bez ugovorne obaveze i bez fiksnog meseca za obnovu. Drugi, unapred kupljen kredit, funkcioniše po principu jedne fakture i jednog budžeta: firma kupi paket od 500 do 10.000 evra, a kredit ne ističe dok se ne potroši, bez obzira na to koliko dugo to traje.
Za kompanije koje AI troškove tek počinju da planiraju, ovakva ponuda pomera raspravu sa pitanja „koji AI model da koristimo“ na pitanje „kako želimo da AI trošak izgleda u našem budžetu“, operativni izdatak koji raste sa upotrebom ili fiksna stavka koju je lako predvideti. Kako sve više firmi u regionu prelazi iz faze testiranja u stvarnu proizvodnju, ovakva fleksibilnost prestaje da bude dodatna opcija i postaje standardni deo ponude AI infrastrukture.

