Close
IN2 Dynamics
/ Blogovi / Reakcije (na reakcije) na Deklaraciju o zajedničkom jeziku
BiF Analize Čitajte B&F online

Reakcije (na reakcije) na Deklaraciju o zajedničkom jeziku

citanje
Redakcija BIF on 27/04/2017 - 10:55 in Blogovi, Slajder

This post has already been read 713 times!

Zamislimo da osam hiljada pisaca, lingvista, prevodilaca potpiše deklaraciju o španjolskom kao zajedničkom jeziku Kolumbijaca, Paragvajaca, Peruanaca, Meksikanaca, Španaca, Čileanaca, Argentinaca. Možete li zamisliti papu Franciska, Argentinca, kako takvu deklaraciju proglašava pripremom za politički i vojni napad na Argentinu?

Gospodine kardinale Bozaniću! Obraćam Vam se javno povodom Vaše javne uskršnje poruke. Vi ste se u toj poruci bavili jezikom više i drukčije no što bi se očekivalo od kardinala uoči Uskrsa. Obraćam Vam se kao čovjek kome je jezik sredstvo za rad, a vi se u toj poruci jezikom bavite na način koji je za mene uvredljiv. Svoj motiv za bavljenje jezikom Vi ne kazujete, već ostavljate da se on nasluti. Naslutiti ga nije teško, to je nedavno objavljena Deklaracija o zajedničkom jeziku, a to što ne govorite direktno, ne preporučuje Vas kod ljudi koji očekuju da vjerski poglavar stvari imenuje jasno.

Gospodine kardinale, ove godine je Uskrs, igrom heortološke koincidencije, bio istoga dana za katolike i pravoslavce. U svojoj poruci Vi na to niste potrošili ni jednu riječ. Preče Vam je bilo da podvučete kako je vazam samo hrvatski sinonim za Uskrs. (A nije, imaju ga i Slovenci, a među Hrvatima samo kajkavci i čakavci.) Vi u poruci nemušto, zakulisno i nacionalistički tvrdite kako je Deklaracija prijetnja hrvatskoj suverenosti. Smijem li Vas podsjetiti da je država Hrvatska članica Ujedinjenih nacija (koje hrvatski jezikoslovci pogrešno zovu ujedinjeni narodi. Naroda na svijetu ima preko pet hiljada, a država, članica UN-a ima 193). Gospodine kardinale, u svojoj poruci, Vi ste rekli ovo: ‘…svaki put kada se želi razgraditi hrvatske vrjednote, udara se na kulturu i jezik, kao priprema za političke i vojne osvajačke pohode ili kao neki novi-stari, prikriveni pokušaj, nakon već neuspjelih geografskih asocijacija koje su u prošlom stoljeću završile nametnutim ratovima.’

Moram Vas pitati, gospodine kardinale: gdje se to u rečenoj Deklaraciji udara na kulturu i jezik? A gdje se to želi razgraditi ‘hrvatske vrjednote’? Gdje Vi to vidite? Pitam Vas, jer sam potpisao tu Deklaraciju, u kojoj Vi vidite ništa manje no pripremu za političke i vojne osvajačke pohode?!? Ja to ne vidim, nigdje. Nigdje, jer toga nema, gospodine kardinale! Moram Vam reći da sam Deklaraciju potpisao bez ičije sugestije, bez ičijega poziva ili nagovora. Nisam član ni jedne državne niti stranačke strukture, ne, potpisao sam je iz iskrenog i dubokog uvjerenja da se solidariziram sa onima koji pozivaju na dokidanje hipokritske jezične politike, koja je u današnjoj Hrvatskoj, Srbiji, Bosni i Hercegovini i Crnoj Gori nabujala u nepodnošljivu jezičnu diktaturu. Gospodine kardinale, u rečenim zemljama postoje lektori, koji su zapravo jezična policija, a u Hrvatskoj neki od njih imaju status državnih službenika. Rade u institutima, redakcijama novina, radiju, televizijama, izdavačkim kućama, internet portalima, i njihov glavni posao nije popravljanje teksta u smislu jasnosti, ispravne upotrebe ili slaganja glagolskih vremena, već, uglavnom i skoro isključivo, izbacivanje riječi koje su njihovi nadređeni proglasili za nepoćudne, za srbizme, kroatizme, ‘na srbizam vonjave’, ‘na kroatizam zadišuće’. Hrvatski glavni jezikoslovci su konformisti: od nekadašnjih gorljivih serbokroatista postali su žestoki kroatisti. A pri tome se materija kojom se bave nije promijenila. Oni su, zato da bi se prilagodili novoj kapi, sladostrasno i udvorički promijenili svoju glavu. Uveli su radinost stvaranja novih riječi, e da bi se npr. ‘stvaralački udaljavali od srpskoga’. Tako, smisle neku riječ, pa je onda proglase za narodnu, ili iskonsku, i takvu je onda propisuju. Ti su jezikoslovci, gospodine kardinale, manipulirajući ljudima putem manipulacije jezikom, od nekih katedri, pa čak i od cijelih studijskih odsjeka načinili nacionalističke propagandne utvrde. U pristojnim zemljama takve stvari su nedopustive, a ako se pojave, onda se onima koji ih čine oduzima znanstveni status. Gospodine kardinale, dopustite mi da Vam kažem i ovo: ti lektori i njihovi nalogodavci su učinili da prostor jezika na kojem ja ovo pišem Vama i na kojem ste Vi pisali uskršnju poruku, liči na provinciju po imenu Gramatika, iz alegorije Bellum grammaticale renesansnog pisca po imenu Andrea Guarna. Ta Gramatika je bila kraljevstvo u kojem su dugo vremena složno vladala dvojica kraljeva, kralj glagola i kralj imenica. Ali, za jedne gozbe se ti kraljevi posvađaju oko toga čija je uloga važnija. Svađa ode daleko, kraljevi se razdvoje, i već sutradan njihove vojske stoje jedna protiv druge. Vladaru glagola se priključuju prilozi, i naravno, svi glagoli, glagoli započinjanja, nepotpuni, nepravilni, glagoli iterativni itd., a vladaru imenica se pridruže pridjevi, zamjenice i svi predlozi. Particip se, već prema svojoj prirodi, ne mogne odlučiti ni za jednu stranu u sukobu, pa krene slati vojnike i jednoj i drugoj. Bojno polje je ono koje pripada veznicima. Tešku bitku okonča prolom oblaka. Bitka ostane neodlučena, ali obje strane moraju priznati velike gubitke: jedan glagol izgubi sina, jedan drugi izgubio mnogo svojih srodnika, jedan pak mora prodati svoj futur na tržnici, mnoge imenice moraju promijeniti rod, neke ostale bez svojih spolovila, pa moraju uzeti srednji rod, u ratne gubitke se upisali mnogi pozitivi, mnoge jednine i mnoge množine.

Gospodine kardinale, rat u našem zajedničkom jeziku nije, na žalost, nikakva renesansna alegorija, i ne služi za lakše učenje zajedničkog jezika. Plamen toga rata zapalili su ljudi od krvi i mesa, no otrovani pokvarenošću, neznanjem i šovinizmom. Gospodine kardinale, država Hrvatska ima svoju vojsku, ima kopnene trupe, ima avijaciju, ima i mornaricu, ima svoju policiju, javnu i tajnu. Hrvatska je članica NATO-a, najjačega vojnog saveza na kugli zemaljskoj, koji je jedna monstruozna sila, ustanovljena da bi branila jedan način mišljenja. Imate li Vi ovo u vidu kad tvrdite da se osam i po hiljada potpisnika Deklaracije o zajedničkom jeziku priprema za osvajački pohod na Hrvatsku? Ako nemate, imajte, gospodine kardinale. Ja se ne spremam ni na kakav politički ili osvajački pohod, a i ne znam nikoga kome bi to padalo na pamet. Gospodine kardinale, ja sam potpisao tu deklaraciju zato što znam da je jezik kojim se govori i piše u Hrvatskoj, Srbiji, Bosni i Hercegovini i Crnoj Gori jedan jezik. Govornici toga jezika se svi razumiju bez posredovanja trećih lica (pa i bez spomenutih lektora) ili leksičkih pomagala. To znate i Vi, gospodine kardinale. Pa zašto onda tu deklaraciju nemušto i neotmjeno nazivate pripremom za pohod na ‘hrvatske vrjednote’ i ono što ste tamo pobrojali? Gospodine kardinale, Vašu uskršnju poruku razumiju ljudi u Čakovcu, na Cetinju, u Zenici, u Sjenici, u Vranju i u Kikindi. Jer je napisana na jeziku koji je svim tim ljudima zajednički, razumljiv, normiran, kodificiran, ili ako Vam je milije, standardiziran. A ta je standardizacija presudno obavljena prije no što je Jugoslavija stvorena, kad je govorni prostor bio razdijeljen na jednu kraljevinu (Srbiju), jednu kneževinu (Crnu Goru) i na dva carstva (Austro-Ugarsko i Osmansko). Vi taj jezik možete zvati hrvatskim, onaj kome je milije neka ga zove srpskim, treći bosanskim, četvrti crnogorskim, no je to jedan te isti jezik sa razlikama uobičajenim za takav tip jezika. Mogu Vam reći, gospodine kardinale, da je maćeha moga oca taj jezik, to jest ovaj na kojem Vam pišem, zvala turski (O deco, vrnite onu stoku iz pohare, razumijete li vi kad vam se kaže turski, govorila bi). Dopustite mi da Vas upitam i ovo, gospodine kardinale. Zamislimo da osam hiljada pisaca, lingvista, prevodilaca potpiše deklaraciju o španjolskom jeziku kao neosporno zajedničkom jeziku Kolumbijaca, Paragvajaca, Peruanaca, Meksikanaca, Španaca, Čileanaca, Argentinaca. Možete li zamisliti današnjeg vrhovnog poglavara Rimokatoličke crkve papu Francisca, Argentinca, kako u uskršnjoj poruci takvu deklaraciju proglašava pripremom za politički i vojni napad na Argentinu? Gospodine kardinale, Deklaracija o zajedničkom jeziku je, htjeli Vi to ili ne, poziv na toleranciju, koji sadrži još i ekumensku poruku, a Vaša uskršnja to, na žalost, nije. Bolje je bilo da ste potpisali tu deklaraciju, nego što ste se njome onako nemušto zabavili u svojoj uskršnjoj poruci. Da ste zdravi, gospodine kardinale!

 

 

Sinan Gudžević

Preuzeto iz nedeljnika/tjednika Novosti

Send Us A Message Here

Your email address will not be published. Required fields are marked *