Pandemija virusa Covid-19 dovela je i do zamrzavanja sportskih takmičenja pa su i kladioničari ostali bez materijala. Iz dosade, stotine hiljada uglavnom mladih i besposlenih Amerikanaca zamjenu je našlo u ulaganju u nasumične dionice kompanija. Za sada prolaze bolje od profesionalnih investitora, mimo svake logike.
Globalna pandemija bacila je ekonomiju od Njujorka do Pekinga na koljena i samo je pitanje koliki će biti ovogodišnji pad, da li će biti veći od Velike depresije tridesetih godina prošlog vijeka ili će ipak biti nešto manji.
Štampanje novca
U SAD na samom početku najveće zdravstvene krize u poslednjih 100 godina, tokom januara i februara, najveći investitori, kao i njima bliski političari, u tišini su počeli rasprodavati svoje dionice, čija je cijena bila na istorijskom vrhuncu, držeći se stare mudrosti da je u doba krize “keš kralj”, dok su političari u javnosti minimizirali moguće posljedice pandemije.
Problem nije bio samo neočekivano širenje korona virusa, jer je to u suštini bio samo okidač za očekivanu finansijsku krizu i pad cijena dionica na berzama. Čak i najvećim investitorima odavno je bilo jasno da će prije ili kasnije balon pući pošto se postojeće cijene nisu mogle opravdati fundamentalnim pokazateljima finansijskog zdravlja kompanija, te da je samo pitanje pravog momenta za prodaju dionica.
Obilje svježeg novca koji su centralne banke proteklih desetak godina bjesomučno štampale, slivao se na kraju na berze, konstantno podižući cijene dionica kompanija, bez obzira na to da li je prihod kompanije rastao ili padao, da li su poslovale sa profitom ili sa gubitkom, sve je to postalo nebitno.
Kao što su upućeni i očekivali, virus se pokazao puno ozbiljnijom prijetnjom a totalni karantin ekonomiju je doveo u stanje hibernacije.
Reagovala je i berza pa su i cijene dionica počele padati, dok su zapadne vlade ubrzano sa hiljadama svježih milijardi pokušavale spriječiti totalni ekonomski i socijalni kolaps. Ova finansijska intervencija je uglavnom funkcionisala pa je pad dionica zaustavljen.
Višak vremena i manjak pameti
Zamrznuta ekonomija uzela je svoj danak, pogotovu u slučaju kompanija u oblastima transporta, hotelijerstva, turizma, koje je globalni karantin ostavio bez klijenata i bez budućnosti, i koje su i zvanično završile u bankrotu.
U međuvremenu, kombinacija viška slobodnog vremena i mogućnost trgovanja dionicama preko internet platforme “Robinhood”, koja ne naplaćuje uobičajene brokerske provizije, kreirala je nekoliko stotina hiljada novih investitora, koji su iznenada otkrili čari berzanskog trgovanja i zaključili da je to najlakši i najbrži način da se dođe do para.
Staro berzansko pravilo da “kada vjetar puše i ćurani lete” znači da u doba uzleta rastu sve dionice i ne treba biti previše pametan da bi se na ulaganju u dionice nešto zaradilo.
Ulaganje u doba krize druga je priča jer prepoznati u tom trenutku koje kompanije imaju dugoročnu perspektivu iako im cijena dionica pada zajedno sa ostalima je kombinacija nauke i umjetnosti, koja se u principu zasniva na fundamentalnim pokazateljima finansijskog i poslovnog zdravlja svake kompanije.
To je teorija, koja je sasvim logična i sve do sada to je bilo i generalno pravilo za uspjeh na berzi, ali u praksi se desilo nešto neočekivano – dosadašnja pravila postavljena su na glavu.
Profesionalni investitori uočili su da cijene pojedinih dionica bukvalno preko noći vrtoglavo skaču, iako zdrava logika kaže da te kompanije nemaju nikakvu budućnost i profesionalni investitori su odavno digli ruke od njih.
Vrlo brzo pokazalo se da kupci dolaze iz reda novopečenih investitora, od kojih su mnogi još uvijek u pubertetu i ponašaju se poput krda kada se radi o izboru dionica, te da su im glavni izvor informacija Reddit i Twitter. Status duhovnog vođe, gurua i lidera uživa Dave Portnoy, koga na Twitteru prati više od milion ljudi i čije preporuke kada se radi o kompanijama slijede stotine hiljada novih investitora.
Kada amateri prevaziđu profesionalce
Strategija kojom se služi Portnoy svodi se na njegov zaključak da “cijene dionica mogu samo rasti”. I to bez izuzetka, i svaki trenutni pad samo je prilika za kupovinu prije nastavka neminovnog rasta.
Sljedbenici ove filozofije i ne pokušavaju se pretvarati da je za njih izbor dionica za ulaganje baziran na bilo kakvim finansijskim pokazateljima, tržišnoj poziciji i perspektivi, sa zadovoljstvom ističući da o tome pojma nemaju niti ih to zanima.
U svakom ludilu ima sistema pa tako i u ovome jer je ekonomski šok koji je prouzrokovala pandemija za rezultat imao intervenciju države u vidu upumpavanja svježih stotina i hiljada milijardi dolara direktno u kompanije kako bi se spriječio masovni kolaps.
Rezultat je da su krajem juna u odnosu na na početak godine najpopularnije dionice među Portnoyevim sljedbenicima donijele zaradu investitorima od nekih 25 posto dok su istovremeno najpopularnije dionice među ozbiljnim, profesionalnim investitorima iz hedge fondova donijele znatno manju zaradu, nešto više od 10 posto. U ovoj rundi amateri su potukli profesionalce.
Tako se pokazalo da ulaganje u martu i aprilu u dionice aviokompanija i kompanija kojima je glavna djelatnost organizovanje krstarenja, a koje su se srozale praktično na nulu, i nije bilo tako iracionalno, jer je direktno i indirektno u SAD država ipak održala ove kompanije dajući im neophodne finansijske injekcije.
Sve stoji samo dionice rastu
Sa druge strane, euforija novopečenih investitora dovela je do paradoksalne situacije da su i dionice kompanija u bankrotu, čija je realna vrijednost svedena na nulu preko noći – postajale hit. Najdrastičniji primjer je svakako kompanija Hertz, čijem biznisu sa iznajmljivanjem automobila je odzvonilo sa masovnim karantinom i bankrot je bio jedino rješenje i pokušaj da se povjerioci barem djelimično namire.
Iako je kompanija ušla zvanično u proceduru bankrota, Portnoyevi sljedbenici pohrlili su da ulažu u ove dionice i njihova cijena se tokom par dana višestruko uvećala, što nema nikakvog smisla ni logike. Profesionalni investitori krstili su se i lijevom i desnom rukom gledajući šta se dešava, jer tako nešto nije zabilježeno u dosadašnjoj istoriji.
Neodoljiva privlačnost propalih firmi
Hertz nije bio jedina kompanija u bankrotu u koju su golobradi investitori pohrlili da ulažu. Slična priča ponovila se i sa manje poznatim kompanijama, poput Chesapeake i Hi-Crush.
U slučaju kompanije Chesapeake, više od 200.000 korisnika platforme “Robinhood” uložilo je pare u njihove dionice da bi kompanija vrlo brzo završila u bankrotu a ista tužna sudbina je zadesila i Hi-Crush i niz drugih kompanija. Kako vrijeme prolazi očigledno je da će se i broj kompanija popularnih među investitorima sa “Robinhooda” a koje završavaju u bankrotu povećavati ostavljajući investitore bez uloženih para.
Ohrabren dosadašnjim uspjesima u investiranju, suprotno svim dosadašnjim pravilima, Dave Portnoy vjeruje da je nepogrešiv i da je on budućnost a da su investitori poput Warena Buffeta dinosaurusi čije je vrijeme odavno prošlo, i koji nemaju pojma o današnjem tržištu.
Krajem juna Portnoy je nadmašio sebe, odlučivši se da dionice za ulaganje bira nasumičnim izvlačenjem kockica sa slovima, sarkastično preporučujući isti metod menadžerima hedge fondova sa nadom da će tako imati veću zaradu nego što su imali do sada.
Koliko će se ova metoda izbora dionica na kraju pokazati profitabilnom ostaje da se vidi, mada dosadašnje slične euforije novopečenih dnevnih trgovaca dionicama uvijek su se na kraju završavale u suzama i sa praznim novčanicima.
Sama činjenica da je zadnjih deset godina rast dionica bio praktično kontinuiran i da su se svi skeptici pokazali lošim prorocima samo je rezultat masovne intervencije centralnih banaka koje su tržište preplavile hiljadama milijardi dolara sa željom, barem zvanično, da pomognu oporavku čitave ekonomije. Većina tog novca je završila na finansijskom tržištu podgrijevajući stalni rast cijena dionica, bez obzira na stanje ekonomije i finansijsko stanje kompanija. Cijene dionica stvarno mogu ići samo gore, sve dok finansijska tržišta uživaju neograničenu podršku proizvođača novca, poznatih i kao centralne banke.
Dražen Simić
Broj 175/176, jul/avgust 2020.
Foto: Pixabay