Home TekstoviB&F Plus Apsurd američkog tržišta Kovid briseva: Cela Amerika zavisi od dva rođaka koja se mrze

Apsurd američkog tržišta Kovid briseva: Cela Amerika zavisi od dva rođaka koja se mrze

by bifadmin

Preduzeće „Puritan Medical Products“, specijalizovano za proizvodnju različitih vrsta briseva, pretvorilo je američki san u parodiju. Pandemija je donela životnu priliku ovoj maloj porodičnoj firmi iz Mejna, koja sada dominira američkim tržištem u industriji vrednoj više milijardi dolara. Ali čak ni infuzija američke vlade od 250 miliona dolara, kada je „Puritan“ zbog pandemije unapređen u „kompaniju od nacionalnog značaja“, nije mnogo ublažila epsku porodičnu svađu dvojice suvlasnika.

Priča o kompaniji „Puritan Medical Products“, postala je medijski hit u SAD, kada su nedavno procurele informacije o tome kako je celo američko tržište briseva za testiranje korone došlo u situaciju da zavisi od porodične firme koju vode nepomirljivi neprijatelji.

Mržnja dvojice suvlasnika i rođaka, Džona Kartrajta i Timotija Templeta, dovela je pomenutu kompaniju na korak do zatvaranja upravo u trenutku kada je trebalo da proslavi stogodišnjicu postojanja 2020. godine. A onda je došao petak, 13. mart, kada je proglašeno vanredno stanje u SAD zbog izbijanja pandemije korona virusa. To je bio uvod u noćnu moru stotina miliona Amerikanaca i spas ravan božjem čudu za zaposlene u „Puritan Medical Products“. Umesto propasti, ovo preduzeće je postalo važnije nego ikada tokom veka svog postojanja.

Kada je tim sastavljen od 50 državnih zvaničnika i zdravstvenih stručnjaka tog 13. marta zaseo u Beloj kući da hitno isplanira način i redosled testiranja američkih građana na korona virus, ispostavilo se da strategija pada u vodu pre nego što je i počela. Plan je podrazumevao milion testiranja dnevno, a u državnim rezervama je u tom trenutku bilo svega 8.000 briseva nazofarinksa, neophodnih za uzimanje uzoraka iz nosne šupljine, koji su jedini bili odobreni za testiranje ovakvih respiratornih virusa.

Knjiga spala na dva slova

Krenula je panična potraga za proizvođačima, ali se pokazalo da su svi veći medicinski dobavljači samo distributeri licenciranih briseva, te da niko od njih nema na zalihama potrebne količine. Na kraju, besomučna analiza tržišta je završila u dvorištima samo dve firme. Jedna, pod imenom „Copan Diagnostics“, nalazila se u severnoj Italiji, koja je već bila opustošena koronom. Druga je bila mala porodična firma iz gradića Gilfor u američkoj saveznoj državi Mejn, pod nazivom „Puritan Medical Products“.

Američka administracija je uspela da nabavi pola miliona briseva iz Italije pre nego što je ova država zatvorila svoje granice. Zatim su pozvali malu američku firmu sa zahtevom da im hitno isporuči sto hiljada briseva. Ali šta ih je zateklo s druge strane telefona?

Porodično preduzeće u Gilforu je bilo u rasulu. Tri nedelje pre tog poziva, jedan od suvlasnika, Timoti Templet, podneo je i zvaničan zahtev sudu za raskid suvlasničkog odnosa u kompaniji sa njegovim rođakom Džonom Kartrajtom, „zbog ključnih, dugogodišnjih i nepomirljivih nesuglasica“.

Ili kako su to novinarima opisali stanovnici Gilfora: „Njih dvojica su počeli da se svađaju još kao deca i da se tuku u školskom dvorištu“. Bili su treća generacija u porodičnoj firmi, koja je uspela da upropasti sve što su prethodne dve postigle.

Zlatno doba „tri generala“

Preduzeće je u Gilforu osnovao Lojd Kartrajt 1920. godine i prvo se bavilo proizvodnjom čačkalica od mente, a zatim i drugih proizvoda za jednokratnu upotrebu kao što su štapići za sladoled. Nekoliko godina kasnije, firma je počela da pravi pamučne tampone i depresore za jezik za medicinske potrebe. Sa pronalaskom vakcine protiv gripa, preduzeće sve više ulazi u segment medicinske proizvodnje, a 1950. posao preuzimaju vlasnikova dva sina Džo i Edgar Kartrajt i njegov zet Don Templet.

Tada je započelo zlatno doba firme, jer su ova „tri generala“ – kako su ih zvali u Gilforu – upravljala firmom veoma složno. Bivši zaposleni se sećaju da su ih često posećivali u fabrici. Većinu radnika znali su po imenima i poznavali i njihove porodice. Takav odnos im je pomogao da brzo podignu fabriku iz pepela, kada je u proizvodnim pogonima izbio požar, a radnici su sami izgradili i većinu mašina.

Kompanija je od šezdesetih godina počela veoma brzo da širi svoj asortiman medicinskih proizvoda za jednokratnu upotrebu, da bi se sedamdesetih specijalizovala za proizvodnju briseva i od tada je dobijala najprestižnije licence u ovoj industriji.

„Puritan“ je razvio 65 različitih briseva: za čišćenje elektronskih uređaja, prikupljanje uzoraka krvi na mestima zločina, testiranje na streptokoke u grlu i na polno prenosive bolesti. Specijalni elastični brisevi nazofarinksa postali su jedan od njihovih najvažnijih proizvoda, sa produkcijom od 2.000 ovakvih briseva u minuti.

Kornjača i zec

Ali sve je pošlo nizbrdo kada su posao nasledili aktuelni suvlasnici 2005. godine. Njihova netrpeljivost, koja je bila očigledna još od mladosti, eksplodirala je kada su preuzeli zajedničko upravljanje kompanijom. Zaposleni ih opisuju kao dve potpuno različite ličnosti.

Kartrajt je poput kornjače, sve radi veoma polako, metodičan je, svaku odluku važe bezbroj puta, opsednut je planiranjem, štedljiv do škrtosti, izrazito distanciran i loš u komunikaciji sa drugima. Templet je nalik zecu, stalno trči iako ne zna baš tačno gde ide, sebe smatra vizionarom i inovatorom, donosi odluke na prečac, mnogo je nemarniji prema troškovima ali i spremniji da ulaže u firmu, priča bez prestanka i obožava ulogu portparola firme.

Iako imaju potpuno različite planove i pristup razvoju preduzeća, zajedničko im je da su obojica izrazito tvrdoglavi, isključivi i imaju jako loš odnos prema zaposlenima. Kada su stariji radnici otišli u penziju, dvojica vlasnika koji se nikada nisu pojavili zajedno imali su sve više teškoća da regrutuju nove radnike zbog loših uslova rada i potpune nezainteresovanosti za zaposlene.

Raskol dvojice ljudi koji nisu mogli da sede ni u istoj prostoriji, doveo je do tehnološke zastarelosti u samim pogonima, u razvoju informacionih tehnologija, do sve manjih prihoda i osipanja radne snage. „Puritan“ je u 2019. godini prodavao oko 20 miliona briseva mesečno, a godinu je završio sa ukupnom vrednošću prodaje od oko 55 miliona dolara.

„Petak 13.“ – pojas za spasavanje

A onda je došla korona i „petak 13.“, kada im je američka administracija zatražila hitno sto hiljada briseva za testiranje Kovida-19. Shvativši šta se događa u firmi, Bret Giroir, tadašnji pomoćnik državnog sekretara za zdravstvo i čovek koji je bio najodgovorniji za testiranje, postigao je dogovor da američka vlada na osnovu Zakona o odbrambenoj proizvodnji, ubrizga finansijsku injekciju vrednu 250 miliona dolara u kompaniju u Mejnu.

Prva tranša od 75 miliona je odobrena već prošlog aprila, a poslednja u januaru ove godine. „Puritan“ je, kao kompaniju od nacionalnog značaja, posetio letos i tadašnji predsednik SAD Donald Tramp, što se nije desilo nikada u njenoj istoriji, čak ni kada je u zlatno doba bila dobavljač Nase.

„Puritan“ je proizveo čak 90% od 195 miliona briseva koje je američka vlada kupila do januara ove godine, a preduzeće je više nego udvostručilo ukupnu proizvodnju, obnovilo dva prethodno zatvorena pogona u Mejnu i planira izgradnju nove fabrike u saveznoj državi Tenesi.

Zaposleni kažu da iako rođaci komuniciraju samo kada je to baš nužno, „trenutno se međusobno tolerišu“, a Templet je zatražio privremeno odlaganje sudskog procesa koji je pokrenuo radi raskidanja suvlasničkog odnosa. „Puritan“ sada ima tri fabrike, a uskoro i četvrtu, stotine novih zaposlenih i dominantan udeo u industriji koja vredi više milijardi dolara.

Prema važećem ugovoru porodično partnerstvo Kartrajt -Templet je zaključeno do 2026. godine i može da se okonča pre tog roka samo uz saglasnost obe strane. Zaposleni nisu sigurni da će ono opstati zahvaljujući naglom procvatu posla, naprotiv, većina procenjuje da će neočekivano veliki prihodi biti još veći motiv za svađe i konačan razlaz između dvojice rođaka.

Zorica Žarković

broj 184, april 2021. 

Foto: Pixabay

Pročitajte i ovo...

Ostavite komentar