Home VestiEkonomija Od „prljavog“ do „zelenog“ zlata

Od „prljavog“ do „zelenog“ zlata

by bifadmin

Oko četrdeset miliona ljudi širom svijeta preživljava od kopanja zlata u „divljim“ rudnicima, gdje se godišnje iskopa oko 16 tona zlata, što je 0,3 posto ukupne godišnje proizvodnje, podatak je koji je prezentiran na dvodnevnoj Globalnoj konferenciji o plemenitim metalima koja je održana u Lisabonu, prenosi dopisnik Biznis i finansija sa konferencije.

Iako je praktično riječ o kapi u moru kada se radi o ukupnoj godišnjoj proizvodnji, 16 tona zlata nije malo i predstavlja veliki problem kada se radi o nekontrolisanom finansiranju prljavih poslova, od terorizma pa do organizovanog kriminala.

Osim toga proizvodnja ovog zlata nosi ide u paketu sa zagađenjem prirode, nepoštivanjem osnovnih ljudskih prava i radom djece. Rezultat je da proizvođači dobijaju daleko ispod svjetske tržišne cijene a kajmak ubiru posrednici.
Teoretski, zbog svih problema ovo zlato ne bi se smjelo naći u legalnim tokovima, ali u praksi profiti su isuviše privlačni da bi se zagledalo u porijeklo zlata.

Najnoviji pokušaji da se divlje rudarenje zlata barem radikalno smanji ako već ne može potpuno iskorijeniti je i Deklaraciju o principima odgovornosti i održivosti koju su u utorak u Lisabonu potpisali predstavnici vodećih svjetskih poslovnih udruženja u industriji zlata, prenosi portal bif.rs.

Ideja je da se u čitavom lancu od inicijalne nabavke pa do finalne prerade insistira na poštovanju standarda koji se odnose na održivost te poštovanje ljudskih prava.

Deklaracija sama neće bitno promijeniti situaciju ali ideja je da se ide korak po korak, gdje sve počinje sa legalizacijom postojećih divljih rudnika.

-Preduslov je koordinacija sa svim uključenim u lanac proizvodnje, od države, proizvođača, prerađivača pa do kupaca, kaže Monica Rubiolo iz švajcarskog državnog sekretarijata za ekonomske poslove, naglašavajući da s obzirom da je Švajcarska jedan od globalnih centara u industriji zlata, gdje su bazirane i četiri najveće topionice u svijetu, interes Švajcarske je očigledan. Tako švajcarska vlada već desetak godina finansira pilot projekat čiji je cilj legalizacija postojećih malih rudnika i njihovo prilagođavanje svjetskim standardima poslovanja.

Od rudnika do novčanika

Kako poštovanje standarda u oblastima, priroda, održivost, upravljanje (ESG) među investitorima postaje sve popularnije, i industrija zlata nastoji se prilagoditi.

Kupac je uvijek u pravu, pa ako kupac hoće da zna da je zlato koje kupuje proizvedeno uz poštovanje etičkih standarda, da dolazi iz precizno određenog rudnika, te da je tokom proizvodnje minimizirana emisija ugljen dioksida i izbjegnuto zagađenje, a pri tome je spreman i ekstra da plati, onda će se i prerađivači zlata potruditi da mu odgovarajućim certifikatima potvrde ispunjenje svih zahtjeva. Time i ovakav zlatni proizvod postaje „zelen“, ekološki i društveno prihvatljiviji.

Jedan od primjera je i novi zlatnik kanadske proizvodnje koji je prezentiran na konferenciji u Lisabonu.

– Imali smo zahtjeve kupaca za specifičnim proizvodom, gdje je čitav lanac proizvodnje „od rudnika do novčanika“ poznat, gdje zlato za njegovu proizvodnju dolazi iz jednog kanadskog rudnika i gdje mi možemo garantovati da su u svakoj fazi poštovani najveći standardi, kaže u razgovoru za Biznis i finansije Lorne Whitmore, direktor sektora numizmatike u Royal Canadian Mint, kanadskoj državnoj štampariji novca.

Virtuelno zlato

Zagovornici radikalnih poteza u borbi protiv globalnog zagrijavanja uzeli su na nišan i proizvodnju zlata predlažući isti recept kao i za fosilna goriva, „ostavi ga u zemlji“, drugim riječima prestanak vađenja i prerade zlata.

Kao alternativu predlagali su „digitalno zlato“, gdje bi postojeće nalazište zlata ostajalo netaknuto a umjesto toga, podaci o količini i lokaciji rezerve zlata „upisali“ bi se u blockchain u formi virtuelnog certifikata.
Potom bi se ovim ovim digitalnim certifikatom moglo trgovati do mile volje, dok bi „pravo“ zlato ostajalo nedirnuto negdje duboko pod zemljom.

Sljedbenici religije blockchaina objeručke su prihvatili ovu ideju nudeći svoja softverska rješenja, uz neku razumnu cijenu, koja bi omogućila svima a posebno kupcima, da „gledaju“ svoje zlato na kompjuterskim monitorima u vidu slova i brojki, ali bez diranja.

U realnom svijetu kompanija za vađenje i preradu zlata, entuzijazam za „digitalno zlato“, nije baš naročito bio izražen.

– Ideja o digitalizaciji zlata je jedno od najvećih otvorenih pitanja u našoj industriji, ali u praksi to možda ipak ne bi funkcionisalo kao što se reklamira, stav je Randy Smallwooda, direktora kompanije Wheaton Precious Metals, iznesen tokom debate na lisabonskoj konfernciji, prenosi portal bif.rs.

Jednostavno rečeno, ako je zlato u zemlji ko može biti siguran da je i dalje tamo i da ga ima stvarno onoliko koliko je procijenjeno.

U svakom slučaju malo je vjerovatno da će ova ideja izaći izvan teoretskih okvira i krugova profesionalnih klimatskih aktivista, jer čitava poenta o vlasništvu zlata je da ga možeš držati gdje hoćeš a ako treba i sakriti ili zakopati.

Izvor: Dražen Simić (bif.rs)

Foto: Pixabay

Pročitajte i ovo...

Ostavite komentar