Home VestiEkonomija Šta je najbolje rešenje za obezbeđivanje finansijske sigurnosti u starosti

Šta je najbolje rešenje za obezbeđivanje finansijske sigurnosti u starosti

by bifadmin

Nepoverenje u javne penzijske fondove naročito izražavaju mladi koji u velikom broju smatraju da kada oni dođu na red za penzionisanje državnih penzija neće ni biti, a oni koji rade pitaju zašto im se onda odbija od plate za penziju koju možda neće ni dobijati.

– Kada se pogledaju ankete javnog mnjenja od Amerike preko Evrope, vidi se da mladi ne samo u Srbiji pokazuju veliku dozu nepoverenja u javne penzijske sisteme, a zapravo sa ekonomskog stanovišta nema razloga za to. Javni penzijski sistemi su, da ne kažemo najbolje, ali svakako najmanje loše rešenje koje mogu imati države poput Srbije u uslovima demografskog starenja, kaže za Tanjug Nikola Altiparmakov.

Pojašnjava da demografsko starenje znači da se rađa manje dece, da ljudi duže žive što je, kako kaže, samo po sebi dobra stvar i da bi kako duže živimo, trebalo i duže da radimo.

Državni penzijski sistem zasnovan na principu tekućeg finansiranja kakav je i naš i gde se penzije isplaćuju od doprinosa koje za penzijsko i invalidsko osiguranje uplaćuju sadašnji radnici, prema oceni člana Fiskalnog saveta Srbije Nikole Altiparmakova nije loš kao što se često može čuti, ima svoje ekonomske vrline i bolju perspektivu nego što se obično misli.

Sagovornik Tanjuga navodi da postoje nerealna očekivanja od javnog penzijskog sistema, ali da ima nerealnih očekivanja i od privatnih penzijskih sistema.

Inflacija

„To potvrđuju i ovogodišnji podaci, jer imamo kumulativno povećanje penzija za 20 odsto iz državnog fonda, a sa druge strane privatni penzijski sistemi imaju nominalni pad vrednosti od tri, četiri odsto, pa kada se na to doda inflacija od 15 odsto, postoji realni pad štednje u privatnim penzijskim fondovima u Srbiji od 20 odsto, kaže Altiparmakov.

Dodaje da je podložnost inflaciji stara boljka privatnih penzijskih sistema i da ona veoma brzo topi vrednost akumulisane štednje u njima, zbog čega je recimo Nemačka pre više od 60 godina svesno odlučila da napusti sistem kapitalisanja i pređe na sistem tekućeg finansiranja.

Pojašnjava da je to urađeno upravo zbog ekonomskih vrlina državnog penzijskog sistema, koji nikako nije samo protočni boljer, kako se, naročito među mladima smatra, a jedna od najvećih je njegova otpornost na inflaciju.

Uvođenje obaveznog dopunskog penzijskog osiguranja

„Javni penzijski sistemi su mnogo otporniji i pružaju mnogo bolju zaštitu od inflacije nego što je slučaj sa privatnim sistemima“, ocenjuje Altiparmakov.

Ističe da je to jedan od brojnih razloga zbog kojih se preza od uvođenja obaveznog dopunskog penzijskog osiguranja.

„Osim toga obavezni privatni penzijski fondovi imaju ogromne troškove, a iskustva dosta zemalja Istočne Evrope su pokazala da su koristi od njih male i zato su i Mađarska i Poljska, koje su prve uvele obavezne privatne penzijske fondove, ukinule ih, a druge zemlje poput Slovačke, Bugarske, Litvanije, Estonije Letonije su ih smanjile u velikoj meri“, navodi Altiparmakov, uz opasku da se ispostavilo da su Srbija i Slovenija bile u pravu kada nisu ni išle u smeru uvođenja privatnih penzijskih fondova.

Na pitanje šta je najbolje rešenje za obezbeđivanje finansijske sigurnosti u starosti kada državna penzija nije dovoljna, sagovornik Tanjuga kaže da jednostavnog rešenja nema, ali da je svakako dobro da radimo što duže možemo i da se po mogućnosti štedi.

Prosečna penzija 37.000 dinara

Ukazuje, međutim, da značajan deo građana ne može da dodatno štedi i da bi oni trebalo da znaju da će za njih, uostalom kao i za one boljestojeće, uvek tu biti javni penzijski sistem da ih zaštiti.

Dodaje da računice pokazuju da i naš državni penzijski sistem sa poslednjim povećanjima, za nekoga ko radi 40 godina i prima prosečnu platu obezbeđuje penziju koja iznosi oko 58 odsto plate koju je primao dok je radio.

„Prosečna penzija će sa januarskim povećanjem iznositi oko 37.000 dinara. Međutim, kada se zna da u prosek ulaze i invalidske i porodične penzije, koje ga obaraju, i da penzioneri kod nas u proseku imaju po 32 godine radnog staža a ne punih 40, onda bi prosečna primanja starosnih penzionera, koji su primali prosečnu platu i radili 40 godina staža, bila veća od 45.000 dinara“, navodi Nikola Altiparmakov.

Izvor: Tanjug
Foto: Pixabay

Pročitajte i ovo...

Ostavite komentar