Zamislite da jednog dana na vašu adresu pristigne razglednica sa Antarktika. Ko je šalje i šta u njoj piše? Takav scenario doživela je naša sagovornica Jelena Paunović, koja je dugogodišnja članica i ambasadorka globalnog projekta za razmenu razglednica – sajta Postcrossing.
Slanje i primanje rukom pisanih razglednica čini se kao daleko zaboravljena tradicija. Iako u digitalnoj eri razglednice sve ređe pronalaze svoje mesto, one ipak i dalje imaju svoju čar.
Tako globalni projekat razmene razglednica, sajt Postcrossing, okuplja zaljubljenike u putovanja, razne kulture i priče iz svih krajeva sveta.
Jelena Paunović je dugogodišnja članica i ambasadorka ovog projekta u Srbiji. U razgovoru za Forbes Srbija otkriva kako je kroz razglednice upoznala ljude i tradicije iz različitih zemalja sveta. Za Postcrossing čula je pre 10 godina od prijateljice koja se doselila iz Moskve. Kako je objasnila, Rusija ima skoro 115.000 članova i tamo je razmena veoma popularna. U toj zemlji postoje i mnoge manje zajednice koje se bave „postkrosingom“. Pa tako i svaka veća škola ima sekciju za razglednice.
„U to vreme u Beogradu niko od mojih poznanika nije znao da postoji ovaj projekat. Za njih je komunikacija putem pisama i razglednica bila stvar prošlog vremena. Videla sam to kao šansu da sa svetom podelim jedan mali deo Srbije i pokušam da oživim tradiciju slanja, rukom pisanih lepih želja i pozdrava, umesto poruke na ekranu“, objašnjava Paunović.
„Postkrosingom“ se bavi od 2016. i za to vreme prikupila je oko 2.500 razglednica, a poslala 2.800. Za taj period upoznala je ljude iz različitih podneblja. Kaže, zajedničko im je to što vole da se upoznaju sa drugačijim običajima, kulturom i nečim što zemlju čini karakterističnom i autentičnom.
Šta je sadržaj
„Ljudi najčešće šalju razglednice sa klasičnim turističkim motivima zemlje u kojoj se nalaze jer su one uglavnom najdostupnije. Ponekad uz razglednicu dobijem i kesicu čaja, novčanicu ili podmetač za pivo. Kolekcionar sam i uvek me obraduju takve sitnice. Najviše mi se dopada kada ljudi napišu neku zanimljivost o sebi ili svojoj zemlji, kada podele sa mnom neki običaj ili podatak koji nije toliko poznat, svoju omiljenu pesmu ili knjigu“, kaže Paunović.
Iako verovatno neće uspeti da obiđe svaku državu na planeti, priznaje da je razmena razglednica, posle putovanja, najbolji način da stekne sliku o tome kako žive ljudi u drugim krajevima sveta. A još je zanimljivije što u rukama ima delić njihove baštine.
„Dobila sam mnogo recepata za jela iz kuhinja širom sveta, preporuke za mesta koja bi trebala da posetim kad dođem u neku državu, proizvode koje bi trebalo da probam, ljudi su opisivali svoj svakodnevni život, specifične običaje za neke od praznika, kako funkcioniše njihov školski sistem…“, navodi Paunović.
U nekim zemljama gotovo da nema korisnika
U razgovoru sa Forbes Srbija istakla je da postoje zemlje koje se smatraju vrlo retkim. Tamo gotovo da nema korisnika koji se time bave.
„Imala sam sreću da dobijem razglednice iz 115 različitih država. Kao najzanimljivije bih istakla Alžir, Iran, Kostariku, Sejšele, Keniju, Tanzaniju, Burundi, Esvatini… Ali najveće iznenađenje sam doživela kada su mi stigle razglednice iz Severne Koreje i Antarktika, mesta odakle nisam ni pomislila da bi mogle da doputuju“, ističe Paunović.
A navela je i koja razglednica joj je najviše privukla pažnju.
„Najzanimljivija razglednica koju sam ikada dobila je Leporello razglednica. Ona je napravljena tako da se razvlači kao harmonika i na njoj se vidi panorama i značajne građevine San Franciska. Poslala je jedna starija gospođa koja mi je tom prilikom poželela srećan rođendan i puno sreće na fakultetu“, objašnjava Paunović.
Rodi se i po neko prijateljstvo
Projekat joj je, kaže, doneo veliki broj novih poznanstava iz kojih su se kasnije razvijala prijateljstva. Ta prijateljstva rađaju se kako u Srbiji, tako i u inostranstvu. Već dve godine zaredom „postkroseri“ Srbije organizuju okupljanja. Za te prilike štampaju se specijalno dizajnirane razglednice koje prisutni potom zajedno potpisuju i šalju.
„Sa mnogima sam ostala u kontaktu i redovno šaljemo jedni drugima razglednice sa putovanja. Takođe, imam i prijatelje iz SAD-a, Nemačke, Francuske, Rusije, Kazahstana i Libije sa kojima se redovno dopisujem. Nekoliko njih je došlo da obiđe Srbiju na moju inicijativu. Tom prilikom sam im bila vodič. U planu mi je da u nekom momentu uzvratim posetu“, kaže Paunović.
Jelenina praksa je da razglednice poručuje preko interneta, a najčešće je reč o onima sa motivima zastava, mapa, nacionalnih jela, flore i faune. Kaže da kod nas ne postoji tako veliki izbor, te se organizuje sa drugim članovima iz Srbije koji ih sami dizajniraju i štampaju.
„Najpopularnije su one sa tradicionalnim motivima i narodnom nošnjom, uvek nailazim na veliko oduševljenje kada pošaljem nekome takvu razglednicu. Srećom, imamo veliki izbor prigodnih markica. One oslikavaju ugrožene biljne i životnjske vrste, značajne ličnosti, praznike, umetnička dela i obeležavaju godišnjice diplomatskih odnosa sa velikim brojem država. U zavisnosti od toga odakle je primalac i kakva su mu interesovanja, biram markice koje mislim da bi mu se dopale. Volim da zalepim i dekorativne nalepnice i da ostavim preporuku za knjigu, film, pesmu ili napišem recept“, kaže ona.
Skladištenje
Jedna godina – jedan registar. Tako Jelena skladišti razglednice, onim redom kojim stižu.
„Ispod svake napišem datum pristizanja i državu odakle je došla. Svaki registar ima svoju boju da bih mogla lako da ih razlikujem i na kraju svake godine napravim mali presek statistike – koliko sam ukupno dobila te godine, iz koliko zemalja su stigle i listu top 10 država iz kojih sam ih najviše dobijala. Organizovala sam ih tako da mogu lako da izvučem neku ako želim da pogledam poleđinu. Nekoliko njih su mi uramljene na stolu i na njima se nalaze moji omiljeni bendovi – Metallica, Pink Floyd, Nirvana; i glumci – Klint Istvud i Hju Grant“, ističe ona.
Jelena Vještica, takođe korisnica sajta Postcrossing, imala je sličnu praksu. Prvobitno je, kaže, razglednice čuvala u albumu za slike. Međutim, kako je krenula da ih dobija u različitim dimenzijama, morala je da pronađe alternativu.
„Kupila sam posebnu kutiju u kojoj mi stoje sve razglednice. Verujem da ću iz godine u godinu morati da kupujem sve veće kutije, jer na sajtu postoje ljudi koji su primili i po 20.000 razglednica, a ja definitivno planiram da nastavim sa ovim hobijem“, kaže Vještica.
Lik Nikole Tesle uvek oduševljava
Ljudi se, kaže, uglavnom trude da ispoštuju preferencije konkretnog korisnika.
„Ja sam u opisu svog profila napisala da volim razglednice sa temom kafe, jeseni, Harija Potera, jednoroga… Takođe, zamolila sam da mi napišu na razglednici neku zanimljivost o sebi, preporuku za dobar film, knjigu ili seriju, recept iz njihove države koji najviše vole, ili njihov omiljeni slatkiš. Ljudi pišu čak nekad i svoje probleme, ili čime se bave, i o svojoj porodici. A najmanji broj ljudi pošalje skoro praznu razglednicu, gde napiše nešto ukratko, kao na primer ‘Happy postcrossing’“, objašnjava Vještica.
Ipak, najteže joj je da izabere najzanimljiviju.
„Izdvojiću jednu koju mi je napravio deka od 80-ak godina. Razglednica u svom unutrašnjem delu ima crtež čajnika, a preko jednog dela je zalepljena folija i unutra ubačen svež čaj, pa se pomeranjem razglednice pomera i čaj. Toliko truda uloženih za jednu osobu da bi dobila vašu razglednicu. U opisu je pisalo koliko ima godina i kako obožava da pije čajeve. Na taj način mu je došla i inspiracija da sam pravi ove unikatne razglednice“, prepričava ona.
Iako do sada nije razvila nijedno prijateljstvo, priznaje da se trudi da razglednicu prilagodi željama primaoca. Ako baš i nema takvu razglednicu, trudi se da je ukrasi stikerima ili crtežom, kako bi bila u temi.
„Ono što nikad ne razočara jeste razglednica sa likom Nikole Tesle, sa kojom se svi oduševe, to mi je sigurica. Što se tiče poruka, ako osoba nije napisala šta bi volela da joj napišem, uglavnom pišem gde sam poslednje putovala, preporuku knjige koju trenutno čitam, ili filma/serije koju sam pogledala nedavno…Markice se trudim da budu što šarenije, i da ih zalepim što više, na taj način razglednica je unikatnija“, kaže ona.
Dodir sa različitim kulturama
Najudaljenija razglednica stigla joj je iz Australije.
„Imam i jednu sa Balija i takođe iz Guama zbog koje sam morala da otvorim mapu da vidim gde se nalazi. Tu je i po koja razglednica iz Indije, Kine i Kanade. Najređe dobijam razglednice iz Afrike i Južne Amerike, što mi je baš žao, jer mogu da zamislim koliko bi neobične bile“, ističe ona i dodaje da joj ovaj hobi pomaže dosta da upozna različite zemlje i kulture.
„Često se desi da dobijem razglednicu sa slikom nekog grada, pa na osnovu slike krenem da istražujem i shvatim da obavezno moram da ga obiđem. Dešava se da ljudi napišu po čemu je njihovo mesto poznato, neku neobičnu priču ili jelo koje mora da se proba kada se poseti njihova država. Ja sve to zapišem, jer nikad se ne zna kada može da zatreba. Uvek je najbolja preporuka od lokalca“, zaključuje.
Kako razmena razglednica funkcioniše
Da biste postali član postkrosing zajednice sve što je potrebno jeste popunjavanje besplatne registracije na sajtu, a svaki korisnik dužan je da obezbedi razglednice za slanje i odgovarajuće poštanske markice.
Algoritam, po principu nasumičnog odabira, šalje adresu drugog korisnika na koju treba da pošaljete razglednicu. To može biti korisnik bilo koje države na svetu. Uz adresu dobija se i uvid u profil korisnika i poseban identifikacioni broj koji se upisuje na razglednicu, kako bi primalac kasnije na sajtu mogao da registruje da je pošta primljena.
Svaki korisnik može da na svom profilu istakne šta bi želeo da dobije, kako bi pošiljaocu olakšao u odabiru motiva na razglednici, ali i markici. Osim toga, korisnici mogu da napišu i kakav sadržaj žele – recepti, nešto o državi iz koje razglednica dolazi, kulturi, preporuke za film ili seriju.
„Uvek je lep osećaj nekome ispuniti želju, ali često se desi da niste u mogućnosti da nabavite neki motiv i u tom slučaju je sasvim u redu poslati bilo koji motiv koji imate“, ističe Paunović.
Svako ima pravo na pet adresa
Sagovornice objašnjavaju da nakon popunjavanja registracije, svaki korisnik dobije pravo da pošalje razglednicu na pet različitih adresa. Ljude, države i adrese nije moguće samostalno birati.
„Uz adresu i podatke za slanje dobijate poseban kod, za svaku razglednicu drugačiji, koji obavezno morate da upišete bilo gde na razglednici. Kada razglednica stigne kod izabrane osobe, ona taj vaš kod upiše na sajt i šalje vam razglednicu, čiji kod je potrebno da vi registrujete kada vam stigne“, objašnjava Vještica.
Neki čanovi imaju posebne zahteve – tip razglednice, više markica, kakav sadržaj želi, a veliki broj članova, kako su nam objasnile sagovornice, traži da se razglednica ne stavlja u koverat.
„Sistem vam ne dozvoljava da šaljete nove razglednice, dok druga strana ne registruje da je vaša razglednica stigla. Isto tako, sistem vašu adresu daje onog momenta kada registrujete da ste poslali razglednicu. Na taj način svi koji su na sajtu uglavnom imaju sličan broj poslatih i primljenih razglednica“, kaže Vještica.
Izvor: Forbes
Foto: Pixabay