Dnevni izvještaji sa trgovanja na berzama u BiH već mjesecima djeluju otužno, jer dnevni promet zna biti u u rangu veće samoposluge. Samo dvije godine ranije, desetak miliona maraka dnevnog prometa bila je uobičajena stvar.
Tokom prvih šest mjeseci ove godine na Sarajevskoj berzi (SASE) obrnulo se tek 101,7 miliona maraka, dok je samo dvije godine ranije u istom periodu promet iznosio sada nedostižnih 928 miliona maraka.
Iako je i protekla godina za berze u BiH bila katastrofalna, očekivanja da će 2009. godina donijeti preokret i oporavak, ostali su tek neispunjena želja investitora. Ionako niske cijene dionica na kraju juna u prosjeku su bile niže nego na početku godine.
Strah ruši berzu
Vrijednost indeksa SASX-10, koji čini 10 najlikvidnijih dionica na Sarajevskoj berzi, i koji se uzima kao reprezentativni indikator “zdravstvenog stanja” berze, za pola godine pala je za 15,6 posto, što i nije tako loš rezultat, jer je pad ovog indeksa samo u februaru iznosio više od 20 posto.
Matematički prosjek su popravili april i maj, kada je nakon dugo vremena berza počela davati znake života a dionice najatraktivnijih kompanija konačno bilježiti rast.
-Glavni problem naše berze je globalna kriza i odsustvo investitora. Stranih investitora nema u onom broju koji je potreban da bi se berza oporavila, a domaći investitori ulažu sa velikim oprezom. Činjenica je da su trenutno na sceni psihološki faktori koji utiču na investitore, prije svega strah i oprez, kaže za Žurnal, Zlatan Dedić, direktor Sarajevske berze.
Manjak kupaca i gotovo zamrlo trgovanje rezultiralo je da je za prvih šest mjeseci “isparila” milijarda maraka, odnosno za toliko je smanjena ukupna tržišna vrijednost kompanija čijim se dionicama trguje na SASE.
Naravno, ovo smanjenje vrijednosti kompanija i njihovih dionica je tek na papiru, pod uslovom da niste bili takav baksuz da ste vlasnici dionica i da vam je očajnički trebao novac u ovom periodu pa ste morali dionice prodati po svaku cijenu.
Profiti firmi rastu, dionice padaju
Iako je teoretski vrijednost dionce direktno zavisna od finansijskog i poslovnog stanja kompanije, ovo pravilo u slučaju SASE ne važi.
Mimo svake logike su i dionice kompanija koje su i u prethodnoj godini zadržale isti nivo profita, poput BH Telecoma, Bosnalijeka , ili ga čak značajnije povećali, kao što je to bio slučaj sa Elektroprivredom BiH, podjednako padale kao i dionice kompanija koje su odavno u finansijskom minusu.
Očigledno radi se o standardnoj boljci a to je psihologija mase i zarazna, iracionalna, panika koja je uglavnom obilježje neiskusnih investitora.
Na listi najvećih gubitnika u prvoj polovici ove godine na vrhu je dionica Elektroprivrede BiH, čija je tržišna cijena u ovom periodu pala za 23,3 posto. Utrka za poziciju najvećeg gubitnika je okončana foto finišem, jer se na drugom mjestu našla dionica BH Telecoma sa padom od 21,9 posto, a na trećem mjestu je dionica sarajevskog Energoinvesta kod koje je pad iznosio 21,7 posto. Sve tri ove dionice uknjižile su pad daleko veći od prosjeka na berzi, što sigurno njihove investitore nečini pretjerano sretnim.
Daleko najbolje su prošli investitori koji su na početku godine izabrali dionicu mostarske Elektroprivrede HZ HB koja je tokom šest mjeseci izgubila samo 3,8 posto, što je u trenutnim uslovima izuzetno dobar rezultat.
Kako se obogatiti u krizi
Iako su statistički, u prvom polugodištu svi bili u minusu, u stvarnom životu bilo je i onih koji su jako dobro zaradili na berzi i u ova krizna vremena.
Jedan od primjera su i dionica BH Telecoma čija se cijena na kraju februara spustila na nezapamćeno niskih 17,36 maraka. Spretni investitori su na ovoj dionici napravili impresivnu zaradu. Dva mjeseca kasnije, na kraju aprila, dionicom BH Telecoma na sarajevskoj berzi trgovalo se po cijeni od 23,89 maraka.
Znači, svako ko je imao dovoljno hrabrosti, pameti i novca da ih uloži u kupovinu dionica najvećeg telekoma u BiH, u februaru, njihovom prodajom dva mjeseca kasnije mogao je zaraditi 37,6 posto ili 376 maraka čiste zarade na svaku hiljadu uloženih maraka. Za dva mjeseca čekanja i nije loš rezultat.
Čak iako su propustili kraj aprila i za prodaju se odlučili tek ovih dana, februarski kupci i dalje mogu računati na zaradu od pristojnih 18 posto.
Sasvim druga je priča ukoliko se sve posmatra iz ugla nesretnih investitora koji su u aprilu 2007. godine, ponešeni tadašnjom opštom euforijom i pomamom za “lakom i brzom zaradom” na berzi, istu tu dionicu BH telekoma plaćali i po 69 maraka.
Njihovih se 1.000 uloženih maraka tako u februaru ove godine pretvorilo u solidnih 250 maraka, naravno, ukoliko su u tom trenutku prodavali svoje skupo plaćene dionice.
Ako je rast cijena dionica tokom aprila i maja probudio nadu investitora da je ono najgore prošlo i da konačno dolaze bolji dani, nakon dvogodišnjeg kontinuiranog pada dionica, dolaskom ljeta optimizam je splasnuo.
Optimizam bez pokrića
Očekivani nastavak rasta je izostao, pa se profesionalni optimisti tješe da je ljeto ionako mrtva sezona te da bi se nakon sezone odmora i investitori mogli vratiti puni elana i optimizma.
Pesimisti, kao i obično, utjehu nalaze u činjenici da u životu uvijek može biti gore a relativan uspjeh za njih bi bio ako cijene dionica ne nastave padati dalje, već se zadrže na sadašnjem nivou
Za utjehu investitorima, kako optimistima tako i pesimistima, ostaje temeljno pravilo “da nisi zaradio, niti izgubio, sve dok ne prodaš dionice”. Sve ostalo je tek “papirnati” dobitak ili gubitak.
(Dražen Simić, www.zurnal.info)