Home VestiBiznis & Finansije Erste Grupa: Fiskalni ciljevi za 2012. ugroženi zbog stopiranog aranžmana sa MMF-om

Erste Grupa: Fiskalni ciljevi za 2012. ugroženi zbog stopiranog aranžmana sa MMF-om

by bifadmin

U najnovijem izveštaju analitičara Erste grupe stoji predviđanje da će ekonomski rast u Srbiji u u ovoj godini biti usporenzbog pogoršanja dinamike rasta u EU. Zbog stopiranog aranžmana sa MMF-om i predstojećih parlamentarnih izbora, ugroženi su fiskalni ciljevi za 2012. godinu. Najnovija nestabilnost dinara sugeriše potrebu za opreznijim pristupom od strane NBS, uprkos inače povoljnoj perspektivi inflacije.

Prema blic proceni, privreda je u 2011. godini porasla za 1,9%, beležeći ubrzanje u odnosu na 1% zabeležen 2010. godine. Međutim, posmatrano kroz BDP, u 2011. godini rast se uglavnom kretao dvema brzinama, sa snažnim rezultatima u prvom (3,1%) i usporavanjem u drugom polugođu (0,6%). Privatna potrošnja je ispoljavala trajnu slabost tokom cele 2011. godine zbog pogoršanja situacije na tržištu rada i naglog rasta inflacije, što je nanelo štetu kupovnoj moći. Izvoz je davao pozitivan doprinos do četvrtog kvartala jer najnovije brojke pokazuju jasno usporavanje. Industrija je zabeležila neznatan rast (potkrepljen impresivnijim brojkama za prvu polovinu 2011. godine), praćena ubrzanjem građevinske aktivnosti, što ukazuje na blago povećanje investicija u 2011. godini.

Sa ulaskom u 2012. godinu, rizici su vidljivo negativni zbog nepovoljnog efekta pogoršane perspektive u EU. I domaća tražnja bi trebalo da uglavnom ostane na niskom nivou, posebno na strani privatne potrošnje, jer se očekuje dugotrajna slabost tržišta rada i tu neće biti nikakvog oporavka (očekivana stopa nezaposlenosti oko 24%). Jednokratan negativan događaj vezan za segment proizvodnje čelika (gde je kompanija „US Steel“ napustila proizvodnju u Srbiji) predstavlja rizik od opadanja industrijske proizvodnje i učinka izvoza. Otud i prognoze da će dinamika rasta u EU uveliko odrediti visinu BDP-a za 2012. godinu. Osnovni scenario Erste analitičara je generalna stagnacija, dok bi oštrija recesija u EU mogla da gurne domaću privredu nazad u negativnu zonu. Srednjoročne izglede za rast trebalo bi da podrži oporavak domaće tražnje i oživljavanje izvoza u okolnostima stabilizacije rasta EU. Pristupanje EU trebalo bi da srednjoročno podrži strukturne reforme i potencijal rasta. Stoga, mada je potencijalan rast BDP-a promenio smer naniže, i dalje očekuje se da je rast od 3-4% dostižan na srednji rok.

Spoljni bilans

Neravnoteže bilansa tekućih transakcija i dalje su na povišenom nivou (mada znatno ispod nivoa pre krize) i trebalo bi da se u 2011. godini pogoršaju jer prognoze kažu da će deficit bilansa tekućih transakcija biti u zoni od 9% BDP-a. Rezultati bilansa tekućih transakcija su pretrpeli negativan uticaj pogoršanja trendova trgovinskog bilansa, koji su izvršili pritisak od približno 1,5% BDP-a na deficit trgovinskog bilansa. U odnosu na 2008. godinu, izvoz je bio približno 15% iznad maksimuma pre krize, dok je uvoz opao u sličnoj meri. Za 2012. godinu očekuje se slična slika jer slaba domaća tražnja ne nagoveštava nikakav veći pritisak na stranu uvoza, dok perspektiva izvoza ostaje neizvesna u okolnostima pogoršanja privrednih izgleda na glavnim izvoznim tržištima.

Finansiranje na bazi SDI, bez nekog velikog jednokratnog događaja, trebalo bi da pokriva deficit finansiranja sa manje od 50%. Tokom 2011. godine uveliko je usporen rast inostranog duga, pri čemu je glavni doprinos stvaranju duga dao javni sektor, dok je privatni sektor nastavio da se razdužuje (na javni sektor otpada 45% ukupnog inostranog duga, za čim sledi 37% korporativnog sektora). Indikatori zaduženosti su se neznatno popravili (inostrani dug prema BDP-u opao je na približno 75% BDP-a, čineći približno 210% ukupnog izvoza roba i usluga), dok posmatrano kroz strukturu kratkoročni dug ostaje nizak (manje od 3% ukupnog duga). Pored toga, približno 50% ukupnog inostranog duga pokrivaju devizne rezerve, što sugeriše da NBS ima znatnu moć za slučaj kratkoročnih poremećaja. Što se tiče deviznog režima, NBS nominalno sprovodi režim rukovođenog plivajućeg kursa, uglavnom u kratkoročnim koracima na tržištu da bi ublažila nestabilnost i inflatorna očekivanja (vezana za kretanja deviza usled visokog stepena evroizacije).

Monetarna politika

U drugom kvartalu 2011. godine NBS je prešla na ciklus relaksiranja politike u okolnostima ublažavanja pritisaka na ukupnu inflaciju i stišavanja rizika od inflacije. Generalno stabilno kretanje kursa i pogoršani rezultati privrede u drugoj polovini 2011. godine podržali su kumulativno smanjenje referentne stope od 300 bp na 9,50%. Mada je ukupna inflacija zadržala strmu silaznu putanju od svog maksimuma od blizu 15% međugodišnje u drugom kvartalu, ciljna inflacija NBS (3-6%) je promašena, a inflacija na kraju 2011. godine bila je na međugodišnjem nivou od 7,0%. Što se tiče perspektive u pogledu inflacije, pritisci sa strane tražnje verovatno će ostati niski s obzirom na očekivano usporavanje rezultata realne privrede. Na strani ponude ne očekuje se jak pritisak, dok su rizici tradicionalno vezani za kretanja cene nafte i nestabilne prehrambene artikle koji zavise od vremenskih prilika. I inflatorna očekivanja su donekle ublažena.

Očekuje se da se inflacija vrati u ciljni koridor NBS tokom prvog kvartala 2012. godine, dok cilj za 2012. godinu izgleda dostižan iz sadašnje perspektive. Što se tiče ključnih rizika, analitičari predviđaju potencijalne dodatne eksterne tržišne poremećaje i disciplinu fiskalne politike. Što se tiče rizika, najnoviji period je doneo rastuće neizvesnosti izazvane odloženom revizijom standby aranžmana iz predostrožnosti sa MMF-om, tj. time što je Srbija izgubila zaštitu MMF-a bar do posle izbora (u maju 2012. godine). Takav ishod bi stavio pod lupu i fiskalnu opreznost. U pogledu monetarne politike, mada bi povoljna perspektiva u pogledu inflacije trebalo da omogući izvesnu dodatnu relaksaciju, predviđamo da će NBS postupati oprezno, barem u kratkoročnom periodu (što takođe nagoveštava nepromenjena referentna stopa na februarskomsastanku).

Odlaganje pregovora sa MMF-om i najnoviji pritisak u pravcu depresijacije podrazumevaju povećane rizike za klizanje preko nivoa od 110 dinara. Očekuje se da neravnoteže bilansa tekućih transakcija ostanu u sličnoj zoni kao i u 2011. godini (8-9% BDP-a), što, u kombinaciji sa fiskalnim deficitom u zoni od 4,5-5,0% BDP-a, ukazuje na zavisnost od eksternog finansiranja. Dodatan rizik ostaju poslovi refinansiranja državnih zapisa sa potrebama za zanavljanjem od oko 2 milijarde EUR, koji bi u velikoj meri zavisili od eksternog sentimenta (i fiskalne discipline). Stoga će NBS verovatno za sada ostati rezervisana kako bi podržala razliku kamatnih stopa u kratkoročnom periodu i – u pozitivnom scenariju – smanjenje od dodatnih 50-100 bp u 2012. godini. U negativnijem scenariju (fiskalnom popuštanju), predviđamo da će NBS upotrebiti jake devizne rezerve da stabilizuje valutu, mada ne bismo isključili ni to da NBS počne da pooštrava politiku u cilju očuvanja kredibiliteta u pogledu ciljne inflacije.

Fiskalna politika

Početni ciljni budžetski deficit za 2012. godinu je određen (i dogovoren sa MMF-om) na 4,25% BDP-a, što nagoveštava da vlada ima za cilj da ove godine izvrši skromnu fiskalnu konsolidaciju (4,5% BDP-a u 2011. godini; primarni deficit na približno 3% BDP-a). Zbog podbačaja prihodne strane, izgleda da je ostvarivanje početnog cilja izuzetno težak zadatak, posebno ako se imaju na umu predstojeći izbori u maju i ograničen manevarski prostor na rashodnoj strani. Odlaganje pregovora sa MMF-om samo pojačava neizvesnost, stvarajući prostor za fiskalno popuštanje i povećanje deficita ka 5% BDP-a. Očekuje se da javni dug krene preko praga od 45% određenog odredbama o fiskalnoj odgovornosti. Zbog ishoda pregovora sa MMF-om manje su mogućnosti za finansiranje javnog duga. Pristup tržištu evroobveznica mogao bi da bude ograničeniji, posebno ukoliko se pogoršaju tržišni uslovi. U negativnom scenariju, fokus bi ostao na domaćem dužničkom tržištu. U okolnostima opreznijeg pristupa NBS, prinosi na tržištu državnih zapisa/obveznica verovatno bi se zaustavili, ostajući u dvocifrenoj zoni. Prinosi na evroobveznice stabilizovali su se u zoni oko 7,50 %, ali su ispoljili prilično nestabilno kretanje. Dalji pozitivni koraci zavise od smanjenja eksternih rizika.

Pročitajte i ovo...