Home IZDVAJAMO Kratka istorija „preletača“ iz Zvezde u Partizan i obrnuto

Kratka istorija „preletača“ iz Zvezde u Partizan i obrnuto

by bifadmin

Do sada je više od 50 košarkaša igralo za oba večita rivala, a samo 31 fudbaler je bio i „crveni“ i „crni“. Imajući u vidu da je fudbal uvek bio popularniji, „preletanje“ je izazivalo daleko veći gnev navijača. Kada je, na primer, legenda Partizana Velibor Vasović iz revolta odlučio da zaigra u crveno-belom dresu, navijači su mu pretili i smrću. „Sačuvao sam pismo u kojem mi je jedan vojnik pretio da će me upucati snajperom na utakmici. Na kraju se i potpisao i stavio svoju adresu, sasvim uredno“, pričao je Vasović.

Košarkašku Srbiju ovoga leta potresaju ozbiljni zemljotresi. Kori Volden je platio raskid ugovora kako bi crno-beli zamenio crveno-belim dresom, da bi nakon toga nekadašnji košarkaš Zvezde Nemanja Dangubić oročio saradnju sa Partizanom. Više od 50 košarkaša nastupalo je za oba večita rivala. A šta je sa fudbalom?

Za razliku od košarkaša, tek 31 fudbaler je u toku seniorske karijere igrao za oba tima. Ali uzevši u obzir da je broj učesnika u fudbalskoj igri više nego duplo veći u odnosu na onu pod obručima, jasno je da takav potez ne ubira previše simpatija među navijačima.
Po osnivanju Crvene zvezde 4. marta 1945, kasnije i Partizana 4. oktobra iste godine, prvi koji se odlučio na ovakav potez jeste i prvi kapiten Zvezde Milovan Ćirić. On je već 1947. prešao u Partizan gde je za jednu sezonu osvojio Kup Jugoslavije. Ipak, u tom trenutku rivalstvo je bilo tek na začetku, pa ovakva odluka nije nailazila na ekstremno veliku pažnju javnosti.

Budući tvorac modernog Bajerna

Dres dva kluba tokom 40-ih godina nosio je prilično veliki broj igrača kao što su Milivoje Đurđević, Miomir Petrović, Božidar Drenovac, Jovan Beleslin i Bela Palfi. Od najpoznatijih izdvajaju se čuveni napadači Jovan Jezerkić i Tihomir Ognjanov, kao i Miodrag Jovanović Minda koji je nakon prve Zvezdine sezone po osnivanju čak devet godina igrao za Partizan.

U narednoj deceniji rivalstvo između dva kluba postaje sve veće, pa smo tako videli tek petoricu fudbalera koji su donosili radost i jednim i drugim navijačima. Mostarac Ranko Borozan, vrsni napadač Antun Rudinski, legenda beogradskog Radničkog Radivoje Ognjanović i dete Partizana Vasilije Šiljaković igrali su i za Crvenu zvezdu i za Partizan. Ali jedno ime se posebno izdvaja – Branko Zebec.

Jedan od kasnijih tvoraca modernog moćnog Bajerna je po dolasku iz Zagreba igrao punih osam sezona za Partizan, gde je zadužio i kapitensku traku reprezentacije Jugoslavije za koju je odigrao 65 utakmica. Ipak, 1959. se odlučio na tada već kontroverzan potez kada je obukao dres Crvene zvezde i u naredne dve sezone osvojio jednu titulu prvaka Jugoslavije, nešto što nije uspeo u crno-belom dresu.

Dva Mercedesa i stan za drugu stranu Topčiderskog brda

Tokom šezdesetih godina 20. veka, tek dvojica su se osmelila da zamene stranu Topčiderskog brda i to u istom smeru – iz Humske u Ljutice Bogdana. Reprezentativac Jugoslavije Zvezdan Čebinac se nakon šest godina u Partizanu obreo u Zvezdi za koju je nastupao u sezoni 1964-65. Svemu je prethodio veliki potres, kada je legenda Partizana Velibor Vasović iz revolta odlučio da zaigra u crveno-belom dresu.

„Fahrudinu Jusufiju i meni su isticali ugovori na kraju te sezone, na leto 1963. godine. Iako smo obojica već bili u nacionalnom timu, čelnici Partizana su odlučili da sav novac preusmere na poboljšanje njegovog ugovora. Igrali su na to da ću ja u svakom slučaju ostati u klubu budući da je moj ujak David Laušević član uprave kluba. Kada sam saznao za to, odmah sam otišao kod direktora Zvezde Ace Obradovića i rekao mu da bih voleo da pređem u Zvezdu ako ima dovoljno novca da me plati. Oni su odmah pronašli novac i isplatili me. Uprava Partizana je bila besna, telefon mi je stalno zvonio, čak mi je i predsednik kluba Ilija Radaković nudio duplo više novca od Zvezde, ali sam odlučio da odem. Bilo je protesta navijača, dobijao sam i pretnje smrću. Sačuvao sam pismo u kojem mi je vojnik pretio da će me upucati snajperom na utakmici. Na kraju se i potpisao i stavio svoju adresu, sasvim uredno“, ispričao je Vasović za „Dugu“ svoje iskustvo.

Navodno je dobio pet miliona dinara za prelazak u Zvezdu. U to vreme, za taj novac mogli ste da kupite dva Mercedesa.

Vasović je nakon šest meseci želeo da se vrati u Partizan, sve je bilo dogovoreno, ali je ugovor trajao sve do leta 1964. Tek intervencijom Aleksandra Rankovića, on je vraćen u Partizan, ali je klub iz Humske zauzvrat pustio upravo Zvezdana Čebinca da pojača Zvezdu.

Partizan mi je dao krov nad glavom

Pauza je trajala sve do 1980. kada je Milan Babić obukao dres Partizana, iako je prethodno dve godine igrao u prvom timu „crveno-belih“ (1975-80). A onda – veliki potres. Ljubimac navijača Crvene zvezde i veliki majstor fudbala Milko Đurovski je šokirao sve kada je posle sedam godina na Marakani 1986. dlučio da pređe u Partizan.

„Nije to bio prebeg. Svi koji su bili malo bolje upućeni, tačnije oni koji su odlučivali, znali su šta se događa. Da je htela Zvezda je mogla da me zadrži isto kao što su godinu dana ranije zadržali mog brata Boška. Ali, procena je bila da im on treba. Nisam ja imao nikakve posebne zahteve kao što se u to vreme pričalo, tražio sam ’samo’ stan. U to vreme ja sam bio jedini prvotimac koji je bio bez stana. Kako je ko došao u klub dobijao je ključeve od stana, a ja čekao, čekao i nisam dočekao. U Partizanu su to znali i dali mi krov nad glavom. Oni su bili srećni, ja takođe, a ni u Zvezdi nisu bili nesrećni što sam otišao. Kada sa ove distance razmišljam o tome mislim da smo u tom transferu zaista svi profitirali“, ispričao je svojevremeno za „Novi magazin“ zbog čega je napustio Zvezdu.

Na prelazu dve decenije, 1989. godine, na isti potez se odlučio i Dejan Joksimović koji je i po odlasku iz Partizana ponovo zaigrao za Zvezdu. Devedesete su bile relativno mirne, četvorica fudbalera su igrala kao domaćin na obe strane Topčidera – Rade Mojović, Petar Puača, Nikoslav Bjegović i Dalibor Škorić.

Vek velikih potresa

Prošla je čitava decenija u 21. veku, a onda je Partizan napravio potez koji će se kasnije ispostaviti kao fantastičan. Brazilac Kleo stigao je u Zvedu 2008. godine kao pozajmljen igrač Olivaisa. Na Marakani je ostavio veoma dobar utisak, pa su „crveno-beli“ želeli da ga otkupe.

Međutim, 800.000 evra u tom trenutku bilo je previše za klub pogođenim velikim finansijskim problemima, pa je Partizan odlučio da reaguje i isplati Portugalce kako bi doveo napadača. Kleo je za dve sezone u Humskoj (2009-2011) postao miljenik navijača, pošto je bio jedan od najzaslužnijih za plasman „crno-belih“ u Ligu šampiona.

Oprostite mi moju ružnu prošlost

Godinu dana nakon Klea, pukla je još veća „bomba“ u Beogradu. Nekadašnji golman Crvene zvezde Vladimir Stojković došao je u Partizan na pozajmicu kako bi uspeo da vrati karijeru na pravi kolosek. Prema nekim navodima, on je prethodno predočio čelnicima Zvezde da bi voleo da se vrati na Marakanu, za njega kao pozajmljenog igrača klub ne bi plaćao nikakve troškove, ali su iz Ljutice Bogdana odlučili da odbiju takvu mogućnost.

Stojković je navukao gnev navijača „crveno-belih“ svojim istupima u javnost („Oprostite mi moju ružnu prošlost“), pa je 2010. godine i napadnut u autobusu igrača reprezentacije Srbije u Đenovi. Iskusni čuvar mreže i dalje je neprikosnoven na golu Partizana.

Pamtiće se i Miloš Bosančić, Abubakar Umaru i Petar Đuričković koji su nastupali za oba večita rivala, dok je poslednji Ognjen Ožegović koji je nakon omladinske škole i jedne sezone u Crvenoj zvezdi odlučio da sreću potraži u nekim od superligaških klubova. Igrama u Vojvodini i Čukaričkom privukao je pažnju sportskog direktora Partizana Ivice Ilieva, koji je 2017. godine i insistirao na njegovom dovođenju.

Poznata je sada već čuvena konferencija za medije kada je Iliev glasno i jasno stavio do znanja svim navijačima da „on garantuje za Ožegovića“. Napadač je imao sasvim solidan golgeterski učinak (37 utakmica i 12 golova) budući da najčešće nije bio prvi izbor trenera u Partizanu.

Treneri u oba dresa

„Preletača“ je bilo i među trenerima. Četvorica su vodila obe ekipe – Milovan Ćirić, Aleksandar Tomašević, Gojko Zec i Velibor Vasović. Interesantno, Ćirić i Vasović su bili „i crveni i crni“ ne samo u trenerskoj, već i u igračkoj karijeri.

Ako se uzme u obzir i činjenica da je dobar broj igrača u mlađim kategorijama nosio dres jednog, a u prvom timu zaigrao za drugi tim, brojka je mnogo veća od 31.

Ko će biti 32?

Izvor: Ivan Cvetković, beforeafter.rs

Foto: flooy, Pixabay

Pročitajte i ovo...

Ostavite komentar