Home TekstoviB&F Plus Razlike u troškovima poslovanja: Počinje takmičenje „vezanih nogu“

Razlike u troškovima poslovanja: Počinje takmičenje „vezanih nogu“

by bifadmin

Očekuje se da će ove godine biti sve više „seljenja biznisa“. Razlog je što će se gradovi i opštine dovijati kako da nadomeste pad prihoda usled krize izazvane aktuelnom pandemijom i smanjene transfere iz republičkog budžeta. Već je u toku priprema lokalnih budžeta preračunavano da li je pametnije da se smanje brojne takse i naknade kako bi se manjim troškovima poslovanja zadržali postojeći i privukli novi privrednici. Ili da se poskupljenjima smanji gubitak prihoda usled smanjenja obima posla i gašenja velikog broja firmi i ukidanja radnih mesta.

Početnici u biznisu, ali i oni iskusni, jako bi voleli da lako mogu da dođu do računice koliko bi iznosili mesečni ili godišnji troškovi njihovog poslovanja u svakoj od lokalnih samouprava u Srbiji, ali to ne mogu da dobiju.
Iako predstavnici gradova i opština tvrde da su u stalnom takmičenju ko će privući veći broj preduzetnika i investitora, niko od njih nije spreman da im predoči sve obaveze i namete koje će morati da plaćaju, verovatno u strahu da će biti uplašeni dužinom tog spiska.

Šta je pametnije za popunu budžeta?

Upravo taj spisak daje odgovor na pitanje zašto je u nekoj lokalnoj samoupravi otvoreno više firmi i preduzetničkih radnji nego u drugoj i zašto je neko ko živi u Beogradu registrovao poslovanje u Crnoj Travi ili Brusu. Očekuje se da će ove godine biti sve više „seljenja biznisa“, jer će se gradovi i opštine dovijati kako da nadomeste pad prihoda usled krize izazvane pandemijom korona virusa i smanjene transfere iz republičkog budžeta.

Već je u toku priprema lokalnih budžeta preračunavano da li je pametnije da se smanje administrativne i komunalne takse, cene gasa, struje, vode i brojne naknade, kako bi se manjim troškovima poslovanja zadržali postojeći i privukli novi privrednici, ili da se poskupljenjima smanji gubitak prihoda usled smanjenja obima posla i gašenja velikog broja firmi i ukidanja radnih mesta.

Privrednici procenjuju da takve odluke lokalne vlasti ne mogu lako da donesu jer je i dalje velika neizvesnost oko toga koliko će trajati pandemija i izlazak iz velike krize koju je prouzrokovala.

Jedni smanjuju namete, drugi poskupljuju

Tokom prošle godine veći broj lokalnih samouprava je pokušavao da pomogne privrednicima umanjivanjem zakupa poslovnog prostora, omogućavanjem plaćanja na rate i odlaganjem plaćanja nekih nameta. Tako su, na primer, borski privrednici oslobođeni lokalnih komunalnih taksi za decembar za čak 99 odsto, a najavljeno je da se isto umanjenje može očekivati i ove godine, posle usvajanja budžeta.

Istovremeno su neke opštine povećale porez na imovinu i parafiskalne namete kao što su takse za navodnjavanje, ali i cene komunalnih usluga i parkinga. Bilo je slučajeva da su u nekim opštinama prvi put uvedene takse za ekologiju, pa su je plaćali i oni koji ni na koji način ne mogu da zagađuju životnu sredinu.

Najveća razlika u visini paušalnog poreza

Preduzeća plaćaju oko 500 različitih dažbina na republičkom i lokalnom nivou, među kojima je skoro 400 neporeskih nameta, od čega oko 250 parafiskalnih. Najveći nameti su u najvećim i najrazvijenim lokalnim samoupravama, gde je do izbijanja epidemije i otvaran najveći broj firmi, a bilo je sve više preduzetnika i biznismena koji su „bežali“ iz takvih sredina upravo zbog troškova poslovanja. Najveća razlika je u plaćanju paušalnog poreza, koji u ekstra zonama može da bude više nego duplo veći nego u nerazvijenim mestima.

Dragoljub Rajić iz Mreže za poslovnu podršku kaže za „Biznis i finansije“ da razlike u troškovima poslovanja zavise od toga u koju kategoriju razvijenosti spada opština na kojoj je malo ili srednje preduzeće ili preduzetnik prijavljen.

„Na mesečnom nivou poresko opterećenje preduzetnika zavisi od delatnosti za koju je preduzetnik registrovan i od opštine na kojoj je registrovan. Tako, ako neko, recimo, prijavi delatnost male izdavačke agencije ili agencije za prevodilačke usluge u nerazvijenim opštinama na jugu ili istoku zemlje, koje spadaju u četvrtu ili petu zonu razvijenosti, njegov mesečni paušal za poreze i doprinose će biti između 17.000 i 23.000 dinara. Ako to uradi na nekoj od centralnih beogradskih ili novosadskih opština, paušal će mu biti od 28.000 do 47.000 dinara. Razlika je drastična, zato mi često početnike u biznisu koji nas zovu i pitaju za savete, a imaju veoma skroman ili nikakav kapital sa kojim počinju rad, savetujemo da, ukoliko mogu, svoje poslovanje prijave prvo na nekoj manje razvijenoj opštini, kako bi imali što manje opterećenje u početku, dok ne razrade svoje mali biznis“, objašnjava Rajić.

Nisu svi frilenseri dobro plaćeni IT stručnjaci

On ističe da se te razlike u nametima na rad posebno osete i u oblasti koja je sada aktuelna – rad frilensera.
„Nisu svi frilenseri IT stručnjaci koji su dobro plaćeni iz inostranstva. Ima ih puno i u drugim oblastima. Na primer, karikaturisti, vajari, grafički dizajneri, projekt-administratori… I ovde je ključno dopustiti nesmetan rad hiljadama ovih ljudi koji su se samostalno snašli da donesu devizne prilive sebi i Srbiji u kojoj žive i troše taj novac, a oporezivanje treba uspostaviti prema njihovim realnim prihodima“, predlaže Rajić.

Preduzetnici preoporezovani

Problem Srbije je i dalje to što su preduzetnici preoporezovani u odnosu na visinu zarada koje primaju i na životni standard.

„Minimalna zarada je svuda u Evropi neoporeziva, privremena mera i kada pojedinac nema dovoljno prihoda da obezbedi svoju i egzistenciju svoje porodice on se ne oporezuje. U Srbiji to nije slučaj i zato uvek veliki broj pojedinaca izbegava da se zvanično registruje, ne zato što su kriminalci i žele namerno da vrše poresku utaju, nego zato što teškom mukom prihoduju novac i što su i ta primanja obično po pogođenom projektu i neredovna, a država nema sluha da ih izuzme od oporezivanja do trenutka dok njihovi mali biznisi ne ojačaju. Jer na kraju, bolje je da ti ljudi prihoduju i donose novac iz inostranstva, nego da budu socijalni slučajevi ili napuste zemlju. Nažalost, politika u kojoj svoje najsposobnije pojedince teramo iz zemlje se nastavlja i ona vodi jedino u dugoročno siromaštvo, zatucanost i zaostalost“, upozorava Rajić.

Nadmetanje gradova i opština

Nacionalna alijansa za lokalni ekonomski razvoj (NALED) i Republički sekretarijat za javne politike, pod pokroviteljstvom Srbije i uz podršku projekta nemačke razvojne saradnje „Reforma javnih finansija – Agenda 2030“ koji sprovodi GIZ, organizuju takmičenje gradova i opština „Šampioni preduzetništva“, kako bi podstakli lokalne samouprave da se aktivno uključe u stimulisanje preduzetništva u svojim sredinama.
Na rang listi urađenoj za prvu polovinu prošle godine u kategoriji velikih lokalnih samouprava na prvom mestu je Loznica, slede beogradska opština Strari grad, Trstenik, beogradski Vračar i Novi Sad. U kategoriji srednjih među prvih pet su Savski venac, Raška, Krupanj, Priboj i Aleksandrovac, od malih opština najuspešnije su Crna Trava, Brus, Mali Zvornik, Nova Varoš i Blace.

Digitalni „nomadi“ u Crnoj Travi

Kad su objavljeni ti podaci, opštinska vlast u Crnoj Travi se pohvalila da nudi bolje uslove preduzetnicima i od većih gradova i da se zato mnogi odlučuju da firmu registruju baš u toj maloj sredini. Naveli su da su novootvoreni biznisi, i to uglavnom iz sektora IT usluga, 98 odsto iz drugih gradova, a najviše iz Vlasotinca i Leskovca, a ima ih i iz Beograda.

U opštini Trstenik su naveli da su privukli najveći broj preduzetnika subvencijama kamata na kredite do 12 meseci, a da najveće interesovanje postoji za subvencionisanje nabavke opreme i mašina i za adaptaciju prostora.
Sertifikacija opština

NALED i Regionalni savet za povoljno poslovno okruženje u jugoistočnoj Evropi imaju program sertifikacije opština sa povoljnim poslovnim okruženjem u jugoistočnoj Evropi.
Od 2007. godine 64 lokalne samouprave u Srbiji (37 odsto ukupnog broja) su učestvovale u procesu sertifikacije od čega 36 po nacionalnom (BFC), 14 po međunarodnom (BFC SEE), a 14 i po međunaronodnom i nacionalnom (BFC i BFC SEE) standardu.

U ovom trenutku sedam lokalnih samouprava poseduje validan BFC SEE sertifikat (Stara Pazova, Požarevac, Šabac, Ćuprija, Pećinci, Novi Sad i Leskovac), dok su ostali u procesu resertifikacije, odnosno ponovnog sticanja sertifikata.

Putokaz za investitore

Sertifikacija jedne opštine ili grada podrazumeva ispunjenje određenih standarda, tj. svojevrsnu garanciju da će postojeći privrednici, kao i potencijalni investitori, dobiti usluge i informacije na način koji olakšava poslovanje, kazali su u NALED-u za „Biznis i finansije“.
Za privredu i investitore koji žele da presele ili prošire svoje poslovanje u jugoistočnu Evropu, kako ističu u toj organitaciji, BFC SEE pomaže u identifikovanju opština i gradova koji nude najbolje uslove za ulaganje i imaju najveći potencijal za razvoj.

Broj 180/181, decembar 2020/januar 2021

Foto: Pixabay

Pročitajte i ovo...

Ostavite komentar