U pozadini radikalnih političkih podjela unutar SAD između Demokrata i Republikanaca, bjesni puno ozbiljniji rat između saveznih država, gdje uzrok nisu ideološke razlike već pitanje ko će ubrati milijarde dolara u vidu poreza na prihod građana. Naime, više od 2,1 milion Amerikanaca koji su prije pandemije odlazili na posao u susjednu saveznu državu, sada rade od kuće, odnosno u drugoj saveznoj državi.
U normalna vremena, stotine hiljada Amerikanaca svakog dana odlazilo je na posao u Njujork, da bi se na kraju dana vraćali svojim kućama u predgrađima koja se nalaze na teritoriji saveznih država Konektikat i Nju Džerzi. U skladu sa lokalnim poreskim zakonima u Njujorku, zaposleni koji rade u ovom gradu tu i plaćaju porez na prihod, bez obzira na to gdje žive. Logika je da pošto koriste gradsku infrastrukturu veći dio dana, onda je pošteno da daju svoj doprinos u održavanju te infrastrukture.
S druge strane, većina saveznih država u SAD naplaćuje porez na prihod od svojih stanovnika, bez obzira na to gdje im je radno mjesto. Države koje se graniče sa Njujorkom našle su kompromisno rješenje, umanjujući porez za iznos plaćen u Njujorku, kako bi se izbjeglo dvostruko oporezivanje.
Sa početkom pandemije situacija se drastično promijenila, jer je rad od kuće postao pravilo i većina zaposlenih koji su hljeb nasušni zarađivali sjedeći ispred kompjuterskih monitora u kancelarijama širom Njujorka, u prostorije firme nisu nogom kročili od aprila prošle godine, umjesto toga radeći od kuće. Pandemija je možda promijenila sve, od načina života, rada, zabave, druženja, ali za poreznike u Njujorku pandemija ne postoji i što se njih tiče sve je ostalo isto.
Daljinsko oporezivanje
Tako su uredno nastavili da ubiraju porez na prihod građana od svih zaposlenih u firmama čije je sjedište u Njujorku, kao u stara dobra vremena, ignorišući nebitne detalje, poput činjenice da brojni zaposleni sada žive i rade od kuće u drugim saveznim državama, a Njujork su zadnjih 10 mjeseci gledali samo na TV. Razlog za ovakav pristup, bez ikakve logike, imajući u vidu trenutnu situaciju s pandemijom, nije samo birokratska inercija, već se radi o nečemu puno pragmatičnijem – u pitanju je više od milijarde dolara.
Prema procjenama ministarstva finansija američke savezne države Nju Džerzi, njihovi stanovnici koji su svakodnevno išli na posao u Njujork, godišnje su pomagali tamošnji gradski budžet sa iznosom u rasponu između 929 miliona i 1,2 milijarde dolara. Godina po godina, milijarda po milijarda, pa se nakupi, a budžet Njujorka je ionako na rubu kolapsa i ova suma je više nego dobrodošla.
S druge strane, Nju Džerzi takođe treba pare i pošto njihovi porezni obveznici koji su ranije svakodnevno odlazili na posao u Njujork, od marta prošle godine i žive i rade u kućama, nema logičnog opravdanja za danak koji i dalje uzimaju poreznici u Njujorku. Na žalost, kada se radi o parama, a pogotovu o velikim sumama, logika ne igra nikakvu ulogu. Niko se nikada nije dobrovoljno odrekao milijarde dolara, pa tako i vlasti u Njujorku ne vide nikakav razlog zašto da ne ubiru porez i od ljudi koji žive i rade u „kancelarijama“ izvan njihove jurisdikcije i koji nogom nisu kročili u Njujork.
I dok poreznici u Njujorku nastoje po svaku cijenu da zadrže postojeća pravila koja su na sceni godinama, ignorišući realnost, ideja o djelimičnom oporezivanju nerezidenata iznenada se učinila jako privlačnom i u pojedinim saveznim državama koje do sada nisu imale takvu praksu. U aprilu prošle godine, Masačusets, suočen sa iznenadnom finansijskom krizom prouzrokovanom pandemijom, odlučio je da kao vanrednu mjeru proglasi da svaki prihod nerezidenta, koji je prethodno radio u Masačusetsu, a sada radi daljinski od kuće izvan ove savezne države, podliježe oporezivanju u Masačusetsu, iako to ranije nije bio slučaj.
Na udaru ovog poreza prije svega se našlo 84.000 stanovnika susjednog Nju Hempšira, koji su prije pandemije odlazili na posao u kancelarije koje su u Masačusetsu i nisu plaćali tamo porez, a sada uglavnom rade od kuće u Nju Hempširu.
Iako se na prvi pogled ovdje situacija čini identična kao i između Njujorka i Nju Džerzija, postoji jedna bitna razlika. U odnosima Njujorka i Nju Džerzija u pitanju je izbjegavanje dvostrukog oporezivanja stanovnika Nju Džerzija i kako podijeliti njihov porez između dvije savezne države. Dok u slučaju Masačusetsa i Nju Hempšira problem dodatno komplikuje činjenica da je Nju Hempšir jedna od devet američkih saveznih država koje uopšte nemaju porez na prihod građana.
Dok je stanovnicima Nju Džerzija manje-više svejedno kako će Njujork i Nju Džerzi podijeliti pare od poreza, jer njima svakako valja platiti taj porez, za stanovnike Nju Hempšira oporezivanje od strane Masačusetsa je direktan atak na njihov džep.
Za vlasti Nju Hempšira to je pitanje principa i atak na njihovu autonomiju. Jednostavna logika je: ako mi ne ubiremo porez od naših građana, što bi ih onda oporezivao neko drugi.
Amerika oporezuje svoje „gastarbajtere“
Pitanje oporezivanje stanovnika iz Nju Džerzija i Nju Hempšira koji su do početka pandemije išli na posao prelazeći granicu svoje savezne države samo je vrh ledenog brijega. Prema podacima američkog Nacionalnog udruženja poreznih obveznika, više od 2,1 milion Amerikanaca koji su prije pandemije na posao odlazili u susjednu saveznu državu sada radi od kuće, što pitanje njihovog oporezivanja pretvara u ozbiljan problem.
Pandemija kako vidimo traje puno duže nego što se očekivalo, pa tako i neizbježna posljedica – rad od kuće. Kako stvari stoje i nakon pandemije veliki broj zaposlenih, prvenstveno u sektoru usluga, finansijskih, IT, medijskih i ostalih, nastaviće da radi od kuće. Time će se aktuelizirati pitanje oporezivanja prihoda građana, jer više nije pitanje da li je važnije gdje ti je radno mjesto ili gdje živiš, nego da li trebaš plaćati porez tamo gdje živiš i radiš ili tamo gdje ti je sjedište firme.
Iako se na prvi pogled može činiti da je odgovor jednostavan, logično, plaćaš porez tamo gdje živiš i radiš, stvari su malo komplikovanije, pogotovu u SAD. Koncept oporezivanja podanika na jednom mjestu iako oni žive i rade negde drugo, nije stran Americi.
SAD su jedna od dvije države u svijetu (druga je Etiopija), koje oporezuju ukupan prihod svojih građana čak i ako oni decenijama žive i rade u inostranstvu, i na drugom kontinentu, gdje normalno, plaćaju porez, ali to američke poreznike ne zanima. Tako da ideja oporezivanja na daljinu nije strana Amerikancima.
Kada je nakon višemjesečnog natezanja postalo jasno da Njujork i Masačusets nemaju namjeru odustati od oporezivanja ljudi koji sada i žive i rade izvan njihove jurisdikcije, Nju Džerzi i Nju Hempšir podnijeli su tužbu Vrhovnom sudu SAD na kome je sada da presiječe ovaj Gordijev čvor. Kakva god da bude presuda, priča o oporezivanju rada od kuće i posljedicama, neće biti završena.
Nakon zaposlenih otići će i firme
Veliki gradovi kao što su Njujork, San Francisko, Los Anđeles, već godinama su na rubu finansijskog sloma i pandemija je samo ubrzala proces kolapsa. Gubitak budžetskih prihoda od milijardu dolara godišnje nije sitnica i teško se može kompenzirati.
Čak iako Vrhovni sud SAD potvrdi da gradovi i savezne države imaju pravo oporezivati zaposlene u njihovim firmama i kada ti zaposleni žive i rade izvan njihove jurisdikcije, to će biti samo Pirova pobjeda. Sa zaposlenim koji rade na daljinu iz svojih kuća, vlasnike ništa više ne spriječava da promijene sjedište firme i presele ga u dijelove SAD gdje su ukupni porezi niži, a subvencije veće.
Ovo se već događa sa firmama iz finansijskog sektora, koje se iz Njujorka sele na Floridu, sa IT kompanijama poput HP, koje napuštaju Silikonsku dolinu i odlaze u Teksas, gdje takođe nema poreza na ukupni prihod građana. Nastaviti ubirati porez od ljudi koji žive i rade u drugoj saveznoj državi i zaposleni su u firmi čije je sjedište u trećoj saveznoj državi, neizvodljivo je čak i za poreznike iz Njujorka i njihove šefove, koliko god bili kreativni u tumačenju poreskih zakona.
Dražen Simić
Foto: Pixabay