Home TekstoviB&F Plus Šta možemo da naučimo od centralne i istočne Evrope o digitalizaciji?

Šta možemo da naučimo od centralne i istočne Evrope o digitalizaciji?

by bifadmin

Pamet ne „raste“ samo preko okeana. Primeri zemalja koje su nam bliže ne samo geografski već i po osnovi sa koje su krenule, pokazuju kako se digitalizacijom može unaprediti privreda do nivoa kada domaće kompanije mogu da pariraju globalnim platformama.

„Živiš u Poljskoj? Šta ćeš tamo? Ovo je jedna od najčešćih reakcija naših ljudi kada im kažem da živim i radim u Varšavi“, započinje svoju priču Jovan Protić, glavni operativni direktor i član Upravnog odbora u kompaniji Ringier Axel Springer Group o tome šta bi sve mogli da naučimo u komšiluku, umesto da neprekidno virimo šta se radi preko okeana. Paradoks globalnog sela je u tome da uprkos tolikom mnoštvu informacija, i dalje smo uvereni da sve što je novo potiče isključivo iz Silicijumske doline, ili tu i tamo iz Kine.

„U isto vreme, ne znamo skoro ništa o jako dobrim stvarima koje se događaju pred našim vratima. Ali moje iskustvo u centralnoj i istočnoj Evropi pokazuje da upravo od tih zemalja – koje su nam suštinski mnogo bliže u svakom pogledu i koje su već prošle put koji mi tek treba da pređemo – možemo da naučimo mnogo korisnih stvari koje su primenjive i ovde i tako ubrzamo svoj digitalni razvoj“, tvrdi Protić.

Države u ovom regionu su proizvele brojna inovativna rešenja koja su unapredila administraciju, javni prevoz, zdravstvo, bankarstvo, trgovinu i druge oblasti važne za kvalitet svakodnevnog života. To je, ujedno, i način da se domaća privreda brže razvija, bolje pozicionira na globalnom tržištu i premosti razdaljinu do najrazvijenijih ekonomija.

Pojedini primeri iz ovih zemalja ohrabruju i zato što dokazuju da je i pored neravnopravnosti u finansijskoj moći, zahvaljujući dobrim idejama i pametno osmišljenom sistemu državne podrške razvoju inovacija, moguće parirati globalnim kompanijama i platformama, ističe Protić.

Najmoćniji nisu uvek i najbolji

Primera radi, malo ko u Srbiji zna da je Češka najduže od svih zemalja u Evropi odolevala prevlasti kompanije Google na lokalnom tržištu. Najmoćniji gigant za pretraživanje interneta je morao dobro da se preznoji kako bi postao prvi na češkom tržištu u konkurenciji sa domaćim portalom i pretraživačem Seznam, koji je osnovan još davne 1996. godine.

Još upečatljiviji je duel između poljske platforme za elektronsku trgovinu Allegro i najveće aukcijske platforme u svetu eBay. „Kada je kompanija eBay stigla u Poljsku, došla je sa ogromnim novcem, zakupila sve moguće kanale za promociju i tri godine je pokušavala da istisne poljsku platformu. Epilog je da su pre dve godine saopštili da odlaze iz Poljske jer nisu uspeli da osvoje tržište“, priča Protić i dodaje:

„Pre godinu dana je došao i Amazon, opet sa mnogo pompe u javnosti, a sada više niko u Poljskoj ne priča o Amazonu. To je dokaz kako lokalne firme mogu da se izbore sa globalnim platformama i to ne samo na domaćem tržištu. Allegro je postao jedna od najvećih platformi za elektronsku trgovinu u svetu. Kada su 2020. izašli na berzu, to je bila druga najvrednija inicijalna javna ponuda akcija u Evropi“.

Poljska je i zemlja koja je inovativni koncept autonomnih prodavnica za bezgotovinsko plaćanje Amazon Go dodatno unapredila i oformila najveći lanac nano trgovina u Evropi. Reč je o prodavnicama veličine brodskog kontejnera, u koje kupac ulazi sa aplikacijom zahvaljujući kojoj obavlja i kupovinu i plaćanje bez prisustva prodavca. Ali tu nije kraj, jer je ogromnom rastu elektronske trgovine doprinelo i „uvezivanje“ sa bankama.

„Stalno sam slušao priče o tome kada će PayPal konačno doći u Srbiju, kao da je to jedina mogućnost da se pospeši elektronska trgovina kod nas. Primer Poljske svedoči da i te kako ima drugih, veoma delotvornih opcija koje mogu da se osmisle u lokalu“, saopštava Protić.

Naime, predstavnici šest banaka u Poljskoj su seli za sto i dogovorili se da naprave svoj standard za plaćanja preko interneta. Svaka od tih banaka je u svoju aplikaciju unela takozvani ’blik’ kod, a kasnije su im se pridružile i druge banke.

„Suština je da jednim pritiskom na dugme generišete kratkotrajni kod koji traje samo dva minuta. Sastoji se od šest cifara i bez obzira na to da li kupujete u internet prodavnici ili se fizički nalazite u trgovini, kada ukucate tih šest cifara dobijate ’push’ notifikaciju na aplikaciji i potvrđujete da ste platili. Nema rizika, čak i ako vam neko ukrade kod“, naglašava Protić, „jer on neće dobiti ‘push’ notifikaciju na vašem telefonu. Ovo je jako bezbedan način plaćanja i u Poljskoj skoro svi koriste ovaj sistem, malo ko još plaća kreditnim karticama. Ne vidim razloge zašto ovako nešto ne bi moglo da se primeni i kod nas“.

Razmnožavanje „jednoroga“

No, od pojedinačnih primera „kako uspeti“, za nas mogu biti još korisnije državne strategije koje su pogurale taj uspeh, od kojih mnogo toga može da se primeni u Srbiji iako nije članica Evropske unije, uveren je Protić. Evropski fondovi, recimo, jesu bili važni ali ne i presudni za izraziti rast broja „jednoroga“ u centralnoj i istočnoj Evropi za relativno kratko vreme.

Ceo ovaj region je do 2015. godine imao svega šest „jednoroga“, odnosno startap kompanija čija je tržišna kapitalizacija premašila milijardu dolara. Sada u centralnoj i istočnoj Evropi postoje čak 34 takve kompanije. Vrednost digitalnih firmi u regionu je 2010. godine iznosila ukupno 10 milijardi evra. Šest godina kasnije, uvećana je tri puta, na 30 milijardi evra, a do 2021. godine skoro 19 puta, na čak 186 milijardi evra, navodi Protić.

Mereno brojem „jednoroga“ prema broju stanovnika, prednjače Estonija, Češka i Poljska. Estonija ima oko 1,3 miliona stanovnika i ukupno osam „jednoroga“, Češka ima četiri „jednoroga“ na 11 miliona stanovnika, a Poljska sa oko 38 miliona stanovnika ima šest ovakvih kompanija.

Govoreći o načinu na koji posluju uspešne IT firme na ovom području, Protić se pre svega osvrće na poljsko tržište, koje najbolje poznaje. Najveći broj ovakvih kompanija, kako objašnjava, ne razvija servise za masovnu upotrebu, već se okreću direktnoj saradnji sa preduzećima, a njihov glavni posao je razvoj softvera kao usluge (SAAS). Među njima, više od četiri petine već unapred pravi softversku platformu za međunarodno tržište, a glavne destinacije za izvoznu ekspanziju su Evropska unija, a potom Sjedinjene Države.

Državni fond za podsticanje privatnih fondova

Ipak, ključna razlika u odnosu na Srbiju je u tome što poljske kompanije raspolažu znatno većim potencijalom za prikupljanje kapitala. Prošle godine, u Poljskoj je u startap firme uloženo ukupno 793 miliona evra, pri čemu je u poslednjem kvartalu 2021. investirano 50 miliona evra u početničke kompanije u ranoj fazi razvoja inovacija, koje tek dokazuju održivost svog proizvoda. „Nisam detaljno upoznat sa svakim startapom na srpskom tržištu, ali iz onoga što pratim stičem utisak da ovde na prste možemo da nabrojimo firme koje su uspele da privuku više od milion evra investicija“, poredi Protić.

Zanimljivo je da 71% prikupljenog kapitala obezbeđuju poljski PE fondovi (private equity), pre svega zahvaljujući tome što Poljska ima jako dobre državne programe za podršku inovacijama. Ova zemlja je 2016. osnovala Poljski fond za razvoj (PFR), a PFR Ventures je izvor polovine kapitala koje prikupe poljske startap firme, zahvaljujući politici da na milion evra koje uloži privatni investitor u neku početničku kompaniju, država doda još milion evra bespovratno. Uporedo, vladin Centar za istraživanje i razvoj podstiče nove inicijative u oblasti istraživanja, a prošle godine je 750 kompanija dobilo milijardu dolara podrške za te namene.

Ovakva državna politika se pokazala veoma isplativom za Poljsku, zaključuje Protić, jer „jednorozi“ ali i druge internacionalno uspešne IT firme vuku celu privredu, ostvaruju ogromne promete i prihode, zapošljavaju na hiljade ljudi na dobro plaćenim mestima i vraćaju novac u državni budžet kroz poreze.

Biznis i finansije, broj 196, april 2022. 

Pročitajte i ovo...

Ostavite komentar