Home VestiEkonomija Zašto u Srbiji propada staklorezački zanat?

Zašto u Srbiji propada staklorezački zanat?

by bifadmin

Izgradnja oblakodera i staklenih poslovnih zgrada dominantan je stil gradnje poslednjih godina, ali to je, ma koliko čudno zvučalo, negativno uticalo na staklorezački zanat u Srbiji, piše Infostud.

Radnika u ovoj oblasti ima sve manje, i gotovo da se na mesečnom nivou gase radnje. Takvo stanje nisu sprečile ni zarade koje se u ovom poslu kreću oko zvaničnog republičkog proseka, od 60.000 – 70.000 dinara.

Težak posao

Posao stakloresca je fizički težak i nimalo jednostavan, bez obzira što se za razliku od nekih ranijih vremena mnogo toga radi mašinski, umesto ručno. Mladi ljudi sve manje žele da se upuštaju u avanturu izrade stakla, a ono malo njih koji iz čiste ljubavi prema ovom zanatu ne žele da odustanu, teško moogu da se takmiče sa velikim sistemima koji melju sve pred sobom.

– Moja radnja postoji od 1957. godine, a ja se staklorezačkim zanatom bavim preko 30 godina. Nekada je Beograd bio pun ovakvih malih zanatskih radnji, što više nije slučaj. Ljudi možda i nemaju pravu predstavu koliko je ovo fizički težak posao. Radi se po ceo dan, konkretno ja nemam pomoćnika, sve radim sam i slobodan sam samo nedeljom. Uz to, sve vreme se radi sa materijalom koji može lako da povredi. Zbog toga koncentracija mora da bude na najvišem nivou – kaže za sajt Poslovi Infostud staklorezac Zdravko Injac.

Najgore u januaru i na leto

Pored toga što je posao naporan i iziskuje veliki fizički napor, problem sa kojim se susreću stakloresci je i taj što posao nije ravnomerno raspoređen tokom cele godine.

– Leti posla gotovo da nema, a najgori su januar, jul i avgust, dok je povećan obim posla u oktobru, novembru i u rano proleće. Tada ima baš mnogo posla i često nisam u stanju sve da postignem. Ljudi me zovu za uramljivanje slika, izradu ogledala, gelendera, a u poslednje vreme su aktuelne i tuš kabine. Njih u toku mesec dana mogu da uradim od dve do četiri, što znači da nemam kapacitet da sarađujem sa investitorima koji zidaju zgrade, već su za to zaduženi veliki sistemi – otkriva Injac.

Mladih ljudi koji bi se bavili zanatskim poslom je sve manje, vidi se to i golim okom, a kroz višedecenijsko iskustvo to nam potvrđuje i Milan iz Zemuna, koji je promenio nekoliko staklorezačkih radnji.

– Ima, nije da nema mladih ljudi koji žele da se bave ovim poslom, ali to je sve zaista mizerno. Za poslednjih 20 godina sam promenio desetak radnji i mislim da sam sveukupno video 10-15 staklorezaca mlađih od 40 godina. Mladi ljudi su uglavnom okrenuti nekim drugim zanimanjima, gde može više da se zaradi, a opet koji su manje zahtevni. Ovde kod nas imate platu od oko 60.000 dinara, a onda kad dođete kući radite privatno i život gotovo da nemate. Sve se svodi na pasao – smatra Milan.

I po koja žena u poslu

Da staklorezački zanat nije rezervisan samo za muškarce potvrđuje i Smiljka Kuzmanović iz radnje Glassline u centru Beograda.

– Staklorezaca svakako sada ima manje nego što ih je bilo pre 15-20 godina, ali posla ima. Zima jeste malo problematična, tada nema mnogo klijenata, ali preživljavamo. Bavimo se uramljivanjem slika, izradom ogledala po meri, zamenom starih stakala, peskarenjem flaša, izradom staklenih tuš kabina…Mnoge klijente imamo godinama, i trudimo se da se prilagodimo svim novim zahtevima. Posao nije lak, ali volim ga i ne pada mi teško – kaže Smiljka.

Konstantin Radulović

Izvor: Infostud

Foto: Pixabay

Pročitajte i ovo...

Ostavite komentar