Srbija izgleda više vodi računa o zaradi kompanija zagađivača, nego o zdravlju ljudi i primeni zakona koji bi trebalo da ih štiti od prekomernog zagađenja. O tome svedoči i 166 nedostajućih integrisanih dozvola za velike zagađivače u Srbiji koje su trebalo da budu izdate zaključno sa 31.12.2024. godine, piše N1.
Ovo je već drugi put da se probija rok, a prethodni je bio kraj 2020. godine. Sudeći prema trenutnom ritmu, biće potrebne decenije da bi se izdale dozvole za trenutne najveće zagađivače u Srbiji i pod uslovom da nema novih preduzeća.
Prema podacima iz nacrta Strategije zaštite životne sredine koja je bila izložena na javni uvid u decembru 2024. godine, navodeno je da su izdate 54 integrisane dozvole, za ukupno 220 postojećih postrojenja. Ako se pogledaju podaci sa sajta Ministarstva za zaštitu životne sredine, od 2014. godine do danas izdate su samo 34 dozvole. Prema Zakonu, rok za koji bi neko novo preduzeće trebalo da dobije dozvolu je najviše 240 dana.
Šta su integrisane dozvole?
Integrisana dozvola je odluka nadležnog organa doneta u formi rešenja kojom se odobrava puštanje u rad postrojenja ili njegovog dela, odnosno obavljanje aktivnosti čiji sastavni deo čini dokumentacija sa utvrđenim uslovima kojima se garantuje da takvo postrojenje ili aktivnost odgovaraju zahtevima predviđenim Zakonom o sprečavanju i kontroli zagađivanja životne sredine.
Dozvolom se odobrava rad novih postrojenja, rad i bitne izmene u radu, odnosno funkcionisanju postojećeg postrojenja. Ove dozvole, osim Ministarstva za zaštitu životne sredine, izdaju još nadležna tela u pokrajini, te lokalne samouprave.
Dozvole važe 10 godina i mogu se oduzimati ali i produžavati.
Ali, kao što vidimo tempo izdavanja ovih dozvola je takav da će biti potrebno sedam decenija da bi ih dobili samo postojeći zagađivači.
Zaštita najjačih i najprofitabilnijih
Ustav Republike Srbije u članu 74. garantuje pravo na zdravu životnu sredinu i na blagovremeno i potpuno obaveštavanje o njenom stanju. Međutim, u istoj toj zemlji u kojoj Ustav garantuje to pravo, redovno se odlaže primena ekoloških zakona ukoliko ona predstavlja ekonomsko opterećenje za investitore koji nemaju elementarne dozvole.
U pitanju su po pravilu kompаnije sa naјvećim profitima kao što je Ziđin, delovi Elektroprivrede Srbije (EPS), Petrohemija Pančevo, Toplane u Beogradu, Nišu, Kruševcu, fabrike ulja Dijamant, Vital, mesne industrije – Karneks, PIK Bečej, Topola, Union…..
U Regulatornom institutu za obnovljivu energiju i životnu sredinu (RERI) pitaju se da li je moguće da kompanije koje se svake godine nalaze na vrhu listi najprofitabilnijih nemaju kapaciteta, mogućnosti da angažuju dodatne kapacitete i podnesu potpune zahteve za izdavanje integrisanih dozvola.
„Da li bi to uopšte trebalo da bude kriterijum koji zakonodavac razmatra kada ocenjuje primenu propisa i predlaže nova zakonska rešenja? Dakle, preduslov je da se odustane od prihvaćene paradigme da je funkcija državne službe da se kompanijama olakša poslovanje, po bilo koju cenu. Ujedno dolazimo do pitanja kako se to stimulišu nove investicije tako što se privilegovanim kompanijama produžavaju rokovi za pribavljanje dozvola“, poručuju iz RERI-ja.
Sankcije „komične“
Da ne funkcionišu ni kazneni mehanizmi potvrđuje činjenica da je Ziđin kažnjen sa samo 250.000 dinara zbog sprovođenja aktivnosti bez dozvole, a da neki drugi operateri nisu ni kažnjeni.
Dejan Lekić, jedan od osnivača Nacionalne ekološke asocijacije i bivši načelnik Odeljenja za indikatore izveštavanje i informacioni sistem Agencije za zaštitu životne sredine, kaže da prema njegovima saznanjima do sada izrečene kazne su na nivou komičnog.
„Čuo sam za dve kazne. Zbog emisije sumpor dioksida u RTB Bor, a druga u Valjevu kada je sa 150.000 dinara kažnjen Krušik. To je mala svota za preduzeća. S druge strane imali smo i dobar primer u Boru gde je investitrano i smanjeno zagađenje PM česticama“, rekao je nedavno Lekić za N1.
Kao i ranijih godina ministarstvo je najavljivalo izmene zakona. Zakon o integrisanom sprečavanju i kontroli zagađivanja izmenjen je dva puta, 2015. i 2021. godine, oba puta bez javne rasprave. Izmenama i dopunama zakona nisu otklonjene prepreke i problemi u primeni zakona već je dva puta produžen krajnji rok za izdavanje integrisanih dozvola.
U junu 2024. godine Ministarstvo zaštite životne sredine je objavilo javni poziv za članstvo u Radnoj grupi za izradu Nacrta zakona o integrisanom sprečavanju i kontroli zagađivanja životne sredine. Cilj izrade nacrta zakona, jeste „usaglašavanje zakona sa Direktivom o industrijskim emisijama“ Evropske unije. Međutim, na tome je stalo.
Ceo tekst možete pročitati na N1
Foto: Kanenori, Pixabay