Home TekstoviB&F PlusPolarizacija u srpskoj autoindustriji: Rekordi u Kragujevcu, a u lancu dobavljača kriza

Polarizacija u srpskoj autoindustriji: Rekordi u Kragujevcu, a u lancu dobavljača kriza

by bifadmin

Pokretanje serijske proizvodnje električnog i hibridnog modela Fiat Grande Panda u Kragujevcu stvorilo je utisak da je domaća autoindustrija jača nego ikada. Izvoz je zabeležio istorijski skok i izbacio sektor u sam vrh spoljne trgovine. Međutim, iza ovog rekordnog rezultata odvija se dramatična borba.

Dok Kragujevac drži u plusu srpsku prerađivačku industriju, stotine domaćih proizvođača auto-komponenti bore se za opstanak, pritisnuti padom narudžbina iz Nemačke, skokom troškova rada i struje, sve tanjim maržama i premeštanjem pogona u druge zemlje.

Automobilska industrija ključna je izvozna grana Srbije i gotovo celokupnu proizvodnju plasira na tržište EU. „Pored Stellantisa u Kragujevcu, važan deo ove industrije čini široka mreža dobavljača, od proizvođača kablovskih instalacija poput Yure, Leonija, Yazakija, PKC-a, do kompanija koje proizvode složenije elektronske, mehaničke i pogonske komponente, među kojima su Bosch, ZF, Brose, Johnson Electric. U sektoru posluju i brojna domaća mala i srednja preduzeća, uglavnom iz metaloprerade“, objašnjava Ana Raičević, sekretarka Udruženja za metalsku i elektroindustriju Privredne komore Srbije (PKS).

Prema podacima APR-a, u Srbiji je lani bilo aktivno 263 privrednih društava u sektoru proizvodnje motornih vozila i komponenti – za 16 manje nego 2024. godine. U ovim preduzećima bilo je zaposleno 65.730 ljudi (2,8% ukupne zaposlenosti u RS), odnosno 3,3% manje u odnosu na isti period 2024. godine, dok su zarade porasle za 11,5%.

Spas za celu industriju

Podaci Republičkog zavoda za statistiku (RZS) svedoče o naglom rastu: proizvodnja gotovih automobila u prvih sedam meseci 2026. skočila je više od četiri i po puta u odnosu na isti period lane. Reč je pre svega o kragujevačkoj Fiat Grande Pandi (uz hibride, benzince i srodni Citroën C3), čija je serijska proizvodnja počela početkom godine.

Ovaj uzlet povukao je celu industriju. Izvoz sektora dostigao je 3,2 milijarde evra (skok od oko 50% u odnosu na isti period lane), čineći čak 15,4% ukupnog robnog izvoza Srbije. Najveći deo čine kompletirana vozila sa 1,4 milijarde evra, dok je sam auto-sektor zaslužan za preko dve trećine (68,5%) ukupnog rasta izvoza prerađivačke industrije. Bez tog doprinosa od 1,8 procentnih poena, cela prerađivačka industrija skliznula bi u minus.

U isto vreme, komponente i pribor beleže pad od 2,3%, dok je vrednost izvoza kablovskih setova pala za oko 9%, a fizički obim proizvodnje za preko 12%. Analitičari publikacije Makroekonomske analize i trendovi (MAT) skreću pažnju da tempo rasta u Kragujevcu postepeno usporava, što je i očekivano nakon početnog skoka. Ipak, dok Kragujevac gura izvoz, evropska autoindustrija nalazi se u dubokoj strukturnoj krizi čiji se pritisak direktno preliva na domaće fabrike komponenti.

Kriza na drugom kraju lanca

Ove suprotstavljene realnosti objašnjavaju se činjenicom da sudbina dobavljača direktno zavisi od modela za koji proizvode komponente.

„Kragujevac je popravio sliku cele grane, ali taj oporavak nije stigao do svake fabrike. Kod porudžbina je ključno za koji automobil radite – dok Stellantis u Kragujevcu radi u tri smene, a od juna i vikendom, dobavljač vezan za model čija proizvodnja u Evropi opada, ostaje sa slabije popunjenom fabrikom“, objašnjava za B&F Nikola Avramović, konsultant kuće Alvarez & Marsal.

Pritisak na industriju već se jasno vidi u bilansima i na tržištu rada. „Zaposlenost u oblasti proizvodnje vozila smanjena je za oko 1.600 ljudi, u šta još nije uračunat pun efekat zatvaranja Leonijevog pogona u Malošištu, gde je posao izgubilo 1.900 radnika“, ukazuje Avramović. Dok je kompanija FCA Srbija u Kragujevcu prijavila oko 31 milion evra neto dobiti u 2025. godini, Leoni je Malošište zatvorio upravo zbog akumuliranih gubitaka.

Makaze troškova i odlazak u Severnu Afriku

Proizvođače komponenti pogađa i pad tražnje u Nemačkoj, koja uvozi skoro trećinu srpske automobilske proizvodnje. Dubinu nemačke krize ilustruje i podatak iz publikacije MAT da Volkswagen grupa planira gašenje četiri fabrike i otpuštanje čak 100.000 radnika do 2030. godine.

„Kod radno intenzivne industrije, rad čini i do 50% cene proizvoda. Svako povećanje minimalca i cene struje izravno smanjuje konkurentnost“, naglašava Ana Raičević iz PKS-a i dodaje: „Rast lokalnih troškova i visoka stopa zloupotrebe bolovanja razlog su što investitori radno intenzivne poslove već premeštaju u zemlje Severne Afrike – Maroko, Tunis i Egipat, koje nude jeftiniji rad, niže cene struje i olakšice u slobodnim zonama“.

Ranjivost domaćih dobavljača produbljuje i nepostojanje bazne industrije u Srbiji. „Auto-čelik, bakarna žica i plastika u potpunosti se uvoze, pa troškovi transporta sirovina dodatno nagrizaju tanak profit domaćih fabrika“, navodi Raičević.

Pritisak dolazi i od inostranih kupaca koji zahtevaju niže cene. „Ako firma na 100 miliona evra prihoda ostvaruje pet miliona dobiti, sniženje prodajne cene od samo 3% spušta dobit na dva miliona evra. Popust od 3% pojeo je 60% dobiti! Sa takvim padom akumulacije, firma postaje prekomerno zadužena i banke joj neće dati nov kredit za nove mašine“, objašnjava Nikola Avramović.

Traži se inženjersko znanje

Autoindustrija u Srbiji polako prelazi na složenije tehnologije. Analiza PKS-a to pokazuje kroz napredne pogone Bosch-a, Brose-a i ZF-a, dok Avramović ističe i Minth-ovih 950 miliona evra uloženih u Leskovcu i Ćupriji, što potvrđuje da se od novih ulagača primarno traži inženjersko znanje.

„Za kineske kompanije poput Minth-a, Srbija je ujedno i logična ’odskočna daska’ za ulazak na tržište EU“, objašnjava Dušan Marković, profesor Ekonomskog fakulteta u Beogradu. Prema njegovim rečima, Kinezi u našim pogonima prave podkomponente za kupce poput nemačkog ZF-a, kako bi elegantno zaobišli visoke carine EU na uvoz iz Kine.

Međutim, prelazak na više faze koče niska ulaganja u istraživanje i razvoj (R&D). Avramović navodi da Srbija za R&D izdvaja svega 0,94% BDP-a, naspram proseka EU od 2,24%.

„Najveća prepreka je politika koja je godinama davala prednost dolasku stranih investitora, dok je razvoj domaćih dobavljača ostajao u drugom planu. Umemo da napravimo deo po tuđem crtežu, ali retko razvijamo sopstveni proizvod“, naglašava Avramović. On predlaže reformu podsticaja i uvođenje državnih garancija za kredite kojima dobavljači kupuju opremu kada već imaju ugovor sa kupcem. Podseća i da se model jeftine radne snage potrošio, o čemu svedoči podatak da je kragujevačka fabrika morala da uveze oko 300 radnika iz inostranstva.

Kraj jeftine radne snage i socijalna cena automatizacije

Profesor Marković dodaje da deo industrije zasnovan na jednostavnim, radno intenzivnim poslovima više nema perspektivu, jer Srbija nije konkurentna u odnosu na Severnu Afriku. „Ako radnik u Egiptu bruto košta oko 400 evra, a u Srbiji oko 1.200 evra, logično je gde će multinacionalna kompanija smestiti takav pogon“, komentariše Marković.

Dodatni problem je što su domaći dobavljači vezani za evropske fabrike koje gube bitku sa Kinezima, gde je proizvodnja automobila oko 30% jeftinija. Zato evropski proizvođači redukuju obim proizvodnje, što direktno smanjuje narudžbine u Srbiji. „Možemo imati veći izvoz i veću dodatu vrednost, a istovremeno pad zaposlenosti. Ova industrija u Srbiji nikada neće zapošljavati toliko ljudi koliko je nekada zapošljavala“, upozorava Marković.

Novi pogoni i automatizacija ne mogu apsorbovati radnike otpuštene iz kablovskih fabrika. „Slikovit primer je pogon od 20.000 kvadrata u Kraljevu, gde nova linija elektronike umesto nekadašnjih 1.000 traži svega 50 radnika. Time proces prekvalifikacije postaje ogroman socijalni problem u nerazvijenim opštinama. Srbija je pritom, za razliku od susedne Bosne i Hercegovine, ostala bez ijedne značajnije automobilske kompanije u domaćem vlasništvu jer nikada nije izradila državnu strategiju razvoja ove grane, već se oslanjala isključivo na strane investicije koje lako odlaze”, zaključuje Marković.

Bojana Petrović

Biznis Top 2025/26, izdanje časopisa Biznis i finansije iz novembra 2026. 

Ilustracija: Gemini

Pročitajte i ovo...