Home TekstoviNove tehnologije Digitalne biblioteke: Isti ideal, različiti interesi

Digitalne biblioteke: Isti ideal, različiti interesi

by bifadmin

Da pokušaji objedinjavanja ljudskog znanja uz pomoć novih tehnologija i njegove dostupnosti celom svetu nisu obavezno i ujedinjavajući faktor svetskih interesa, pokazuju i komentari koji prate trku između američkog “Gugla” i Evropske komisije u utemeljavanju digitalne “Aleksandijske biblioteke”.

Aleksandrijska biblioteka bila je prvi pokušaj čovečanstva da na jednom mestu obuhvati i učini dostupnim celokupno ljudsko znanje. Biblioteka je uništena, ali ne i njen ideal, pa danas većina nacionalnih biblioteka nastoji da svoje digitalne zbirke stavi na raspolaganje svetu putem Interneta, i to uglavnom besplatno, što izdavačke kuće i deo pisaca ocenjuju kao ugrožavanje autorskih prava. Dugo najpoznatiji, ali i najmanji takav projekat – “Gutenberg” započet je 1971. godine, da bi u septembru ove godine dostigao 25.000 elektronskih naslova, besplatno dostupnih preko Interneta. Daleko ambicioznija po broju ponuđenih naslova je američka Kongresna biblioteka, najveća institucija te vrste u svetu, koja je do aprila ove godine digitalizovala i ponudila Internet korisnicima 134 miliona svojih knjiga. Povrh toga, u saradnji sa UNESKO-om započela je sa radom na “Svetskoj digitalnoj biblioteci” (http://www.worlddigitallibrary.org), kako bi postavila i zbirke biblioteka iz drugih zemalja na Internet, a naša Narodna biblioteka, odnosno Republika Srbija jedna je od prvih osam svetskih država koje su se priključile ovom projektu.

Inspirisani ovim i sličnim projektima, grupa vodećih ljudi Internet diva “Gugl” tokom 2002. godine službeno pokreće projekat „knjige”, da bi ga kao novu uslugu “Gugl print” predstavila 2004. na Sajmu knjiga u Frankfurtu. Naknadno je koncepcija promenila naziv u “Gugl buk serč” (http://books.google.com) pod kojim i danas obitava. Ali na putu do digitalizovanja svih knjiga sveta “Gugl” je prvo morao da reši tehničke probleme, a potom pravne, koji su se pokazali komplikovanijim. Jer “sve knjige sveta” nekome pripadaju, pa su u “Guglu” problemu pristupili na dva načina. Prvo, sklopili su ugovore sa mnogim svetskim bibliotekama radi nabavke knjiga, kojima su po važećim zakonima istekla autorska prava. Problem novijih izdanja, zbog kojih su bili izloženi i tužbama, rešili su uključivanjem više od 10.000 svetskih izdavača i autora u partnerski program pretraživanja knjiga. Program pomaže prodaju knjiga tako što su na sajtu dostupne samo odabrane stranice, a korisnik se zatim upućuje na lokalne knjižare, dobavljače ili same izdavače.

Evropski odgovor

U “Guglu” su najavili i da će započeti sa digitalizacijom svih arhiviranih novinskih izdanja. Ovaj program započet je pre dve godine sa „Njujork tajmsom” i „Vašington postom”, a sada ga ‘’Gugl” proširuje, pokrivajući u potpunosti troškove digitalizacije sadržaja u zamenu za određeni procenat prihoda od reklama koje će se vrteti na stranicama budućeg arhiva. Iako su svi pomenuti servisi još u beta fazi razvoja, baza podataka koja stoji iza projekta neprestano raste. Pretpostavlja se da “Gugl” u njih dodaje 3.000 knjiga dnevno, odnosno da je digitalizovao oko milion knjiga koje čekaju katalogizaciju u indeks, što je koštalo oko 5 miliona dolara. Uprkos uloženom novcu, korisnici su nezadovoljni neujednačenim kvalitetom snimaka knjiga, što je možda i posledica donedavne trke na ovom polju sa softverskim gigantom “Majkrosoftom”, koji je, međutim, krajem maja izdao saopštenje da gasi usluge pretraživanja digitalizovanih knjiga i časopisa, pokrenute tek pre dve godine. Prvobitni plan „Majkrosofta” bio je da konkuriše “Guglu” ponudom digitalizovanih književnih dela na koja su istekla autorska prava, ali i pored različitih spekulacija o tome zašto je “Majkrosoft” odustao, izgleda da su najbliže istini tržišni pokazatelji koji govore da više nije mogao da prati glavnog konkurenta.

Ali ako je Bil Gejts odustao, Evropska komisija nije. Naime, sudeći po izjavama velikog broja evropskih političara i intelektualaca, na motive “Guglovog” poduhvata se ne gleda tako blagonaklono kao u SAD, već pre kao na rizik da bi jurnjava američke kompanije za profitom mogla da ugrozi evropsku tradiciju multikulturalnosti, uključujući i uspostavljanje “imperije engleskog jezika”. Kao glavni argument slovi činjenica da je najveći broj skeniranih dela na engleskom jeziku, što bi moglo da utiče i na definitivno uspostavljanje američke dominacije u obrazovnom sistemu. Apeli da “Evropa izvrši kontranapad”, ne bi li sačuvala svoj kulturni i politički uticaj, deo američke štampe je dočekao podsmešljivo, postavljajući pitanje: “Koja Evropa? Evropa francuskog, nemačkog i španskog jezika, ili svih članica Evropske unije?” Kako bilo, Evropska komisija je odlučila da ubrza digitalizaciju kulturnih dela i učini ih pristupačnim za široku javnost na Internetu posredstvom “Evropske digitalne biblioteke” (EDB – http://search.theeuropeanlibrary.org). Ona je deo “i2010 inicijative”, usvojene pre tri godine, a pored ovog projekta pokrenut je i još značajniji program “Europeana” (http://www.europeana.eu), koji će uključiti celokupnu kulturnu baštinu Evrope. Ova institucija započela je sa radom prošle godine, pod upravom Holandske kraljevske biblioteke. Zamišljena je kao portal na kom će na jednom mestu, brzo i jednostavno biti dostupne evropske knjige, muzika, slike, fotografije i filmovi. Međutim, kao glavna prepreka navodi se nedostatak novčanih sredstava i informatičkih stručnjaka.

Namicanje budžeta

Jer, novac je i te kako važna stavka. “Gugl” planira da u desetogodišnjem periodu potroši između 150 i 200 miliona dolara kako bi digitalizovao 15 miliona knjiga. S druge strane, program skeniranja Francuske nacionalne biblioteke pre dve godine imao je budžet od samo 1,35 miliona dolara. Brisel planira da naredne dve godine sakupi 69 miliona evra iz EU istraživačkog programa za razvoj digitalne biblioteke. U istom periodu, Evropski program za konkurentnost i inovacije će izdvojiti još oko 50 miliona za poboljšanje onlajn pristupa evropskoj kulturnoj baštini. Međutim, ukupni troškovi digitalizacije pet miliona knjiga već su procenjeni na približno 225 miliona evra, mimo dokumenata kao što su rukopisi ili slike. Zato je EK pozvala sve zemlje članice da ulože veće napore kako bi ova inicijativa zaživela do kraja godine. Slovenija je usvojila zakon javno-privatnog partnerstva u 2007. godini, pružajući nove mogućnosti za promociju projekta privatne digitalizacije u javnim institucijama. Slovačka je iskoristila stari vojni kompleks kao objekat za smeštanje digitalizacione opreme, u kojem pri skeniranju koristi robote koji okreću stranice knjiga. Finska, Litvanija i Slovačka koriste Evropski strukturni fond za osiguravanje dodatnih sredstava za digitalizaciju.

Komisija istovremeno upozorava da u mnogim slučajevima postoji problem onlajn pristupa digitalizovanom materijalu. Podaci EK pokazuju da evropske biblioteke raspolažu sa više od 2,5 milijarde knjiga, od kojih je svega oko 1% dostupno u digitalnom obliku. Zato je Brisel pozvao u prvom redu zemlje članice Evropske unije da uđu u partnerske odnose sa privatnim sektorom radi saradnje na ubrzanju digitalizacije. U Briselu se ističe i važnost definisanja zajedničkih normi kako bi sve baze podataka bile kompatibilne s evropskom bibliotekom, kao i potreba da se reše problemi vezani za autorska prava.

Aleksandar Marković

broj 48, oktobar 2008.

Pročitajte i ovo...