Home TekstoviB&F PlusReprint Upraviteljske veštine Kneza Miloša

Upraviteljske veštine Kneza Miloša

by bifadmin

Trgovac i burgijaš

Nekakav trgovac iz preka dao nekom burgijašu Kragujevčaninu novaca da mu kaparisava žito.

Prođe dosta vremena, prođe i urečeni dan, a burgijaš niti preda žita, niti vrati kapare. Trgovac se digne te u Kragujevac Knezu Milošu na tužbu.

Knez, saslušavši i tužioca i tuženika, izreče ovaku presudu:
– Čuješ, more, ti burgijašu! Odmah vrati čoveku kaparu koju ti je dao. I odsada, sudiću ti ja ako čujem da prodaješ što nemaš. A ti trgovče uzmi svoje pare, pa odsada nikad ne kupuj što ne vidiš!

Kako se Demir brani na sudu

Kneza Demira iz nahije užičke tuži neko Knezu Milošu: da krivo sudi, i da uzima mito.

Knez Miloš odmah tatarina za Demira.

Demir dođe pred konak, a đavolji mlađi reku mu da stane na sami binjektaš. Demir je bio ljudina krupna, nosata, usnata, a ogrnuo se crvenim japundžetom, pa stoji na kamenu kao kakva statuja.

– Šta je to, bolan Demire, upita Knez Miloš ozgo s doksata.

– Ne znam ni ja, Gospodaru! Dotjeraše me, i rekoše da stanem ovdje preda te.

– More, činiš ‘voliko, ja čujem da ti sudiš krivo, i da
uzimaš mito od ljudi?

– Gospodaru, odgovori jasnim glasom Užičanin: – ako sam od koga šta bilo poiskao, iščupaj mi jezik iz vilica; ako sam od koga što bilo na silu uzeo, evo odsijeci mi ruku; ako li mi je ko što, drage volje, pružio pa ja ne uzeo, evo obje ruke pa odsijeci; a ako što nijesam pogodio da presudim pravo, čovjek sam, griješiti mi je dano. Hajzad, Gospodaru, krivlji je oni koji dade budali vlast u šake nego ja…

– More, ovo je pametan čovek, reče Knez svojoj okolini: – Vodite ga u mutvak da što ruča, pa neka ide kući!
To mu je presuda.

Magazinovićeva penzija

Po što ne skloni Kostu Cukića da se primi predstavništva, Knez Miloš utvrdi u službi dotadašnjeg predstavnika i popečitelje inostranih dela Stevu Magazinovića.

Ali nije bio tim zadovoljan.

Posle nekolika meseca, dođe Cvetko Rajović iz zatočenja, i on njega naimenuje za svoga predstavnika i popečitelja inostranih dela a Magazinović ostane bez posla.

Prođe neko vreme, prijatelji mu pomenu da s Magazinovićem treba urediti stvar; jep je po aktima on predstavnik, a po delu drugi vrši tu službu, i prima platu.

Starac izda ukaz kojim se Magazinović postavlja za predsednika apelacionog suda.

Magazinović odgovori da se toga mesta ne može primiti, po što je to mnogo niže od onoga na kom je bio, nego zamoli za penziju. Na tu molbu Knez da ovako rešenje: „Baka ponuđena, kao i počašćena!”

Jedno „rešenje” na molbenicu

Kad se Knez Miloš godine 1859 vratio u Srbiju, onda su nebrojene molbe i žalbe poletele k njemu. Kome što nije dato, ili kome je što uzeto, taj je svaki trčao Knezu Milošu i tražio zadovoljenja. Najružnije je bilo kad dođu žalbe od onih ljudi koji su bili prvi u gonjenju Obrenovića, pa se sada žale na nepravdu pale vlade!

Nekad je Knez po cele dane provodio diktujući „rešenja” na take molbe ili žalbe. Njegova su rešenja vrlo kratka i vrlo jasna. Šteta je što su obično zapisivana na samim molbama, i tako vraćana moliocima, te ih sada nigde u arhivama nema.

Evo jednoga takoga rešenja.

Neki g. N….. S…….ć, predsednik suda u Ć……, moli se da se postavi za člana Apelacije u Beogradu, gde mu je i kuća.

Na tu molbu Knez da ovo rešenje: „Sedi gde si; nisi ni za to što si!“

„Zar bacaš pet, a govoriš jedan?”

Jednom Knezu Milošu donesu s njegovoga imanja u Vlaškoj veću sumu novaca (oko sedamnaest hiljada dukata). Knez zapovedi svom ađutantu Mijailu Barlovcu, da te novce prebroji.

Barlovac zovne drugog ađutanta, Milenka Teodosije-vića, i njih dva stanu brojiti pred Knezom.

Barlovac je bacao, a Milenko vukao novce; Barlovac je na svaku ruku bacao po pet dukata; pa kad baci pet ruka, onda ih Milenko vuče. Za to vreme
Knez je, sedeći na kanabetu, gledao kako se broji. Videći kako Barlovac baca pet dukata, pa viče: jedan, starac upita:
– Zar ti, more, baciš pet, a kažeš jedan?
– Tako se broje novci, Gospodaru!
– E, nije nego moj krasni; ne znam ja kako se broje pare, nego me ti sada nauči!
– Pa kako velite, Gospodaru, da brojimo?
– Evo ovako: Sad pritisne prstom jedan dukat, otisne ga od gomile na stranu, i rekne: jedan! Za tim, na takav isti način, otisne drugi, i reče dva, i tako dalje.
– Tako će biti dangubno, Gospodaru, reče Milenko.
– Tešto! A vi mi se ovde pretrgoste od rada!
Barlovac i Milenko poslušaju, i počnu brojati kako je Knez želeo.
Starac posedi neko vreme gledajući brojanje; ali ne sačeka ni 500 dukata, nego se diže i ode govoreći:
– Brojte, more, kako vam drago; samo brojte pravo!
naslovna knez milos

 

Odlomak iz knjige „Knez Miloš u pričama“ Milana Đ. Milićevića u izdanju beogradske „Utopije“

Pročitajte i ovo...