Home TekstoviB&F Plus Akvizicije u osiguranju: Ponovo na uzlaznoj liniji

Akvizicije u osiguranju: Ponovo na uzlaznoj liniji

by bifadmin

Posle nekoliko godina pauze, sektor osiguranja u svetu ponovo je postao zanimljiv za akvizicije, a velikim kompanijama naročito su interesantne zemlje u razvoju, prvenstveno zato što su njihova domaća tržišta već prilično zasićena. Region bivše Jugoslavije mogao bi postati aktuelan, ako prethodno dođe do „internog“ ukrupnjavanja tržišta.

Jedna od akvizicija u osiguranju koja je u prethodnom periodu izazvala najveću pažnju u regionu jeste prošlogodišnja odluka Adris Grupe, u to vreme poznate po poslovanju u duvanskoj industriji (Tvornica Duhana Rovinj), hotelijerstvu (turistički lanac Maistra) i proizvodnji ribe (Cromaris), da kupi Kroacija osiguranje. Ne naročito dinamično tržište osiguranja nedavno je dodatno uzburkala prodaja TDR-a kompaniji British American Tobacco (BAT): analitičari gotovo u niskom startu očekuju da Adris Grupa novac dobijen prodajom duvanske industrije uloži u nove akvizicije upravo u osiguranju.

Kroacija osiguranje kupljena je za 1,7 milijardi kuna (oko 225 miliona evra), a za duvansku industriju je dobijeno 3,8 milijardi kuna (nešto više od 500 miliona evra), pa se već spekuliše da bi i za ostvarenu razliku, u regionu moglo dobro da se „pazari“. Prema pisanju hrvatske štampe, tamošnji ekonomisti smatraju da će meta biti upravo osiguravajuće kompanije u regionu, a kao prvu vide slovenačku reosiguravajuću kuću Sava Re o čijem je preuzimanju, kako kažu, Adris Grupa već pregovarala. Daleko veća i, kako ocenjuju, atraktivnija meta bilo bi Triglav osiguranje, ali nakon što je ta državna kompanija nedavno u Sloveniji proglašena za preduzeće od strateškog interesa, do daljnjeg neće biti razgovora o prodaji.

Ovakvo „prešaltavanje“ biznisa iz industrije u industriju karakteristično je za investicione fondove, ali nije strano ni kompanijama koje prepoznaju profitabilnost nekog sektora kao što je, u ovom slučaju, osiguranje. „Ovo je odlika kompanija iza kojih stoji dominantan ili prepoznatljiv vlasnik, koji je ujedno i vizionar i brend kompanije“, smatra Marko Stojanović, direktor konsultantske kuće Belgrade Capital Group. Prema njegovim mišljenju, najčešći razlog za prelazak kompanije u novu industriju je što u njoj vidi veću mogućnost za rast i zaradu u odnosu na prethodnu delatnost.

Ko koga želi

Sektor osiguranja u regionu poslednjih nekoliko godina je često tema u javnosti, ali više sa stanovišta međusobne zainteresovanosti postojećih igrača, nego odlučnosti velikih multinacionalnih kompanija za ulazak „na velika vrata“, kao pre desetak godina. Tako su, kad je objavljena prodaja Kroacija osiguranja, glavni favoriti među potencijalnim kupcima bili Adris Grupa, slovenački Triglav i poljska kompanija PZU, kojoj bi to bila prva akvizicija izvan svoje zemlje. Kad je već bilo izvesno da će ispasti iz igre, Triglav je – doduše samo kroz medije – „javio“ da bi rado kupio novosadski DDOR, ali su iz te kompanije odgovorili da nisu na prodaju.

U situaciji kada je Kroacija osiguranje već postala vlasnik 15 odsto akcija Sava Re i dok se spekuliše o njenim ambicijama za preuzimanje ostatka vlasništva, Sava Re, takođe, ima želju da se širi u regionu. Sudeći po izjavi predsednika uprave ove kompanije krajem prošle godine, oni bi rado postali novi vlasnici najveće srpske osiguravajuće kuće Dunav osiguranje, „ako bi deoničari odobrili kapital za preuzimanje“. O privatizaciji Dunava govori se više od deset godina, a poslednjih meseci izgleda da su u toku ozbiljne pripreme za restrukturiranje kompanije, ali se, zasad, u javnosti čak ni ne spekuliše ko bi mogao postati novi vlasnik.

U međuvremenu je Uniqa Grupacija, tokom 2014. kupila Basler osiguranje u Srbiji i Hrvatskoj, kako bi pojačala prisustvo u regionu, a ostale kompanije su ili neodlučne, ili još odmeravaju teren kad je reč o preuzimanju manjih društava koja bi bila zainteresovana da se pripoje velikima. Tržišta u ovom regionu još nisu dovoljno razvijena da bi svetskim igračima bila interesantna za direktan ulazak, ocenjuje Marko Stojanović. „Ukupan BDP svih zemalja bivše Jugoslavije je između 185 do 190 milijardi američkih dolara, što je na nivou samo jedne kompanije kao što je Apple, koja ima prihod od 200 milijardiameričkih dolara.Zato je racionalno očekivati da tek nakon ukrupnjavanja među regionalnim igračima, svetske kompanije mogu imati interesa za akvizicije na ovim tržištima“.

Posle perioda pada akvizicija usled svetske ekonomska krize, sa oporavkom globalnog tržišta i transakcije u osiguranju su počele da rastu. Jedan broj osiguravajućih kuća želeo je da oplodi kapital kojim raspolaže, i to kroz akvizicije onih kompanija koje su, zbog lošeg starta na berzama u 2014. godini, odlučile da svoj kapital prodaju. Drugi motiv jeste širenje uticaja na određenim teritorijama, posebno u situaciji zasićenosti sopstvenih tržišta. Zato su brojni američki i evropski osiguravači usmerili investicije ka tržištima u razvoju, posebno u Latinskoj Americi i jugoistočnoj Aziji.

Prilikom odluke o ulaganjima, za multinacionalne kompanije je od posebne važnosti dugoročna politička, privredna, finansijska stabilnost i predvidivost lokalnog tržišta, a za zemlje ovog regiona i proces EU integracija kao garancije za prihvatanje opštih standrada, ističe Stojanović. „U određivanju lokacije, investitori gledaju, između ostalog, na potencijal, rast i penetraciju tržišta, ljudske kapacitete i logističku podršku, kako bi mogli da kreiraju dodatu vrednost i da povrate investiciju“, objašnjava Stojanović i dodaje: „Na kraju, razmatraju se i politike poreskog režima, ali i posebne subvencije za privlačenje kapitala ukoliko su definisane – to svakako nije presudan faktor, ali može biti važan u odabiru između konkurentskih lokacija“.

Jedni ulaze, drugi izlaze

Nije, naravno, neobično ni da osiguravajuće kompanije ulažu u druge biznise, baš kao što drugi biznisi (poput gorepomenute Adris Grupe), ulaze u osiguranje.

Jedan od primera, trenutno aktuelan na međunarodnom nivou, jeste Berkshire Hathaway konglomerat Vorena Bafeta, koji je preuzeo korporacije Precision Castparts. Ova kompanija proizvodi delove za avione, poput turbina avionskih motora za Airbus i Boeing, opremu za energetske centrale i naftnu industriju. Vrednost transakcije je više od 30 milijardi dolara, a to bi, prema pisanju Wall Street Journala, trebalo da bude Bafetov najveći posao u karijeri. Ovo preuzimanje takođe bi trebalo da bude jedno od najvrednijih u 2015. godini, još od 2007. godine koja se smatrala najuspešnijom i u Britaniji ali i u svetu. Berkshire se, nizom akvizicija proteklih nekoliko decenija, transformisao iz osiguravajuće kompanije u kompaniju koja zarađuje kroz železnicu, industriju, građevinarstvo, prodaju hrane i prodaju automobila.

Inače, kao najfrekventnije industrije za merdžere i akvizicije u svetu, pokazuju se telekomunikacije i farmaceutska industrija, a u fokusu su i energetika, IT i agrobiznis.

Neke druge kompanije se, pak, oslobađaju sporednih delatnosti, pa tako prodaju osiguravajuće biznise. Jedan od primera je i farmaceutska kompanija AstraZeneca UK je prodala IC Insurance registrovano za osiguranje hemijske industrije Imperial Chemical Industries, pre svega zbog obaveza koje donosi uvođenje nove direktive EU u osiguranju, Solvency II. Cena je bila 17 miliona funti, a kao kupac se pojavio Randall&Quilter Investment Holdings Ltd.

Mnoge evropske kompanije nastavljaju da kroz merdžovanja i akvizicije šire i jačaju svoje prisustvo, jer ulazeći na nova tržišta jačaju poziciju i na tržištima na kojima već posluju. Primera radi, globalni posrednik u osiguranju i reosiguranju Willis Group Holdings odlučio je da se spoji sa globalnom konsultantskom kućom Towers Watson sa sedištem u Njujorku, a vrednost posla je 18 milijardi dolara. Ovim spajanjem Willis je podigao svoje prisustvo na američkom tržištu osiguranja imovine, ali i pomogao novom partneru da se proširi u međunarodnom biznisu. Willis Group je takođe dala ponudu za kupovinu 70 odsto udela u Gras savoye, vodećem francuskom posredniku u osiguranju, kako bi proširila svoje prisusutvo i u Francuskoj.

 

 

Lela Saković
broj 120, septembar 2015.

Pročitajte i ovo...