Home TekstoviB&F Plus (Pred)bračni ugovori iako korisni nisu popularni u Srbiji

(Pred)bračni ugovori iako korisni nisu popularni u Srbiji

Čist račun, duga ljubav

by bifadmin

U Srbiji se skoro svaki drugi brak razvede, a svi budući supružnici se nadaju da neće biti deo te statistike i zato pre nego što kažu „da“, uglavnom poslednje o čemu razmišljaju je potpisivanje predbračnog ugovora. Iako nema zvaničnih podataka o broju takvih ugovora, u advokatskim kancelarijama kažu da se teško može govoriti o hiljadama, verovatnije o stotinama.

Ljubav ne isključuje potrebu za racionalnim pristupom, najčešći je odgovor advokata na zabrinutost budućih bračnih partnera da li će postojanje predbračnog ugovora, kojim se uređuju njihovi imovinski odnosi, uticati na njihov emotivni odnos. Predbračni ugovor je moguće sklopiti u svakom trenutku i tokom braka i supružnici bi, kako navode advokati, trebalo da ga tretiraju kao polisu osiguranja – ne žele da se nešto loše dogodi, ali ako se dogodi zaštićeni su da ne bude još gore.

Takav dokument je posebno koristan kad partneri dobro zarađuju, imaju jednu ili više firmi, dosta imovine unose u brak ili imaju decu iz ranijih brakova. Osiguranje da ono što pripada samo jednom partneru, poput nekretnina, bankovnih računa, akcija, uloga u penzijskim i investicionim fondovim i drugih vrednosti, nikada neće biti ugroženo i psiholozi smatraju zaštitnom merom pre započinjanja zajedničkog života.

Ono što se u svetu zove predbračni ugovor, u Srbiji je po Porodičnom zakonu iz 2005. bračni ugovor koji overava javni beležnik. Njime se regulišu isključivo imovinski odnosi u slučaju razvoda ili razlaza, a ne neke sklonosti i hirovi partnera u toku bračne ili vanbračne zajednice. Ugovorom se može odrediti da li će se imovina smatrati zajedničkom ili posebnom imovinom svakog supružnika. Na svaki ugovor se može dodati i „aneks”, ukoliko dođe do važnih promena, ali se može i poništiti.

„Redukcija“ neprijatnosti tokom razvoda

Prema iskustvu advokata Marije Medić iz novosadske kancelarije Žunić, većina ljudi na pomen bračnih ugovora ima određenu bojazan i smatra da je „pravljenje računice“ negacija ljubavi. „Međutim, takva shvatanja polako se menjaju i primetan je porast broja mladih bračnih parova, ili parova koji tek planiraju da stupe u brak, koji se odlučuju na zaključenje ove vrste ugovora. To smatram pozitivnom promenom, budući da zaključenje bračnih ugovora može da otkloni određene neprijatnosti koje se mogu pojaviti u postupku razvoda braka“, kaže Medić za B&F.

Prednost zaključenja bračnog ugovora, kojim se isključuje pretpostavljeni, zakonom određeni režim zajedničke imovine supružnika, po njenoj oceni jeste što supružnici unapred mogu jasno i konkretno da opredele na koji način će celokupna imovina koja bude stečena tokom braka biti podeljena. Pored toga, mogu da odluče da određenu imovinu, koja se inače po zakonskim okvirima smatra zajedničkom, kao što je zarada svakog supružnika, podvedu kao privatnu svojinu samo jednog.

Praksa je pokazala, ističe Medić, da obraćanje advokatima radi sačinjavanja bračnog ugovora, ili savetovanja oko statusa zajedničke i posebne imovine, uglavnom sledi na osnovu dogovora partnera.

„Zajednička volja ogleda se i u obavezi javnog beležnika, pred kojim se ugovor overava, da ih detaljno upozori i upozna sa činjenicom da zaključenjem bračnog ugovora, dolazi do modifikovanja zakonskog režima. Ukoliko javni beležnik posumnja da jedan od supružnika nije svojom slobodnom voljom pristupio zaključenju ugovora, ili mu nije jasno kakve posledice on ima, javni beležnik može da odbije overu takvog ugovora. Drugim rečima, bez zajedničkog dogovora i volje, nema ni bračnog ugovora“, objašnjava Medić.

Komentarišući značaj postojanja bračnog ugovora u slučaju razvoda bračnih partnera, ona napominje da brzinu i jednostavnost postupka prilikom razvoda braka određuje mnogo okolnosti u svakom konkretnom slučaju. Takođe, zavise i od toga da li supružnici mogu da se sporazumeju oko svih obaveznih elemenata prestanka braka, ili je pak neophodno podneti tužbu za razvod braka.

„Naravno, zajednička imovina i njena deoba jedan je od neizostavnih elemenata koji je uključen u svaki razvod braka tokom kog se stekla zajednička imovina. Upravo radi olakšanja procedure deobe zajedničke imovine, koja može biti zaista dugotrajan i bolan proces za sve učesnike, postojanje zaključenog bračnog ugovora može uticati na brže razrešenje sporne situacije“, ističe Medić.

Kako se „razvodi“ porodična firma?

Advokat Milovan Zvijer smatra da se potpisivanjem bračnog ugovora mogu umanjiti rizici od neizvesnosti dugotrajnih sudskih procesa i u slučaju kad supružnici koji se razvode imaju firmu, ali da bračni ugovori u našoj praksi još uvek nisu puno zastupljeni.

„Sudska praksa je u jednom trenutku zauzela stanovište da vlasnički udeo u firmi nije zajednička imovina supružnika, tako da ukoliko je samo jedan supružnik registrovan kao vlasnik firme, drugi supružnik u slučaju razvoda u principu ne bi imao pravo na deo udela. I pored takve sudske prakse, to pitanje i dalje izaziva određene nedoumice i različita mišljenja i tumačenja u stručnoj javnosti. Postoje tu i neka druga pravna pitanja, tako da bi postojanje bračnog ugovora i precizno definisanje pitanja vlasništva nad udelom povećalo pravnu sigurnost među supružnicima u slučaju razvoda. U slučaju smrti supružnika koji je jedini vlasnik firme, čak i kad postoji bračni ugovor, drugi supružnik, zajedno sa decom supružnika, nasleđuje firmu u skladu sa zakonom, osim ukoliko, na primer, postoji testament“, kaže Zvijer za B&F.

On pojašnjava da u slučaju razvoda, predmet podele u skladu sa sudskom praksom nije udeo, ali može biti protivvrednost osnivačkog uloga ukoliko je firma osnovana tokom zajedničkog života supružnika i novac koji je bio osnivački ulog firme bio zajednički, a postoji mogućnost podnošenja i drugih obligacionih zahteva, kao što je isplata u novcu, bez sticanja udela.

„U slučaju da budući supružnici ili oni koji su već u braku osnivaju zajedničku firmu, postoji mogućnost da oboje budu upisani kao vlasnici, u vlasničkom odnosu koji dogovore, a poželjno je da međusobne odnose kao suvlasnici firme regulišu i ugovorom članova, što je posebna vrsta ugovora iz Zakona o privrednim društvima. Tim ugovorom može da se definiše šta se dešava sa vlasničkim udelom u slučaju razvoda, na primer pod kojim uslovima jedan supružnik može da otkupi udeo od drugog supružnika“, objašnjava Zvijer i navodi da u Srbiji ima primera gde su oba supružnika upisana kao vlasnici udela u firmi.

On dodaje da bi se ugovaranjem mogućnosti međusobnog otkupa udela izbegla nepoželjna situacija blokade u odlučivanju, koja može firmu da odvede čak i u stečaj.

Imajući u vidu složenost pravnih i faktičkih odnosa, naš sagovornik preporučuje da budući ili postojeći supružnici konsultuju svoje pravne i finansijske savetnike pre preduzimanja bilo kojih radnji po pitanju imovine, uključujući udela, jer je to način da se dođe do rešenja koje će uvažiti njihovu konkretnu situaciju i da njihova razmišljanja i dogovori budu pretočeni u odgovarajuća dokumenta.

Žene češće uzimaju stvar u svoje ruke

Petar Kilibarda, advokat i saradnik u kancelariji Stojković advokati, navodi da je pogrešna pretpostavka da samo imućni ljudi u Srbiji sklapaju predbračne, odnosno bračne ugovore. „Sve više mladih ljudi se odlučuje na sklapanje bračnih ugovora i to je uglavnom želja oba supružnika. Nije se dešavalo da u kancelariju dođu partneri da sklope takav ugovor, a da jedan od njih nerado stavlja svoj potpis na takav dokument. Bračne ugovore sklapaju ljudi koji imaju trezven pogled na život i otvoren odnos sa partnerom“, kaže Kilibarda za B&F.

Na pitanje da li ipak sklapanje bračnih ugovora češće iniciraju muškarci, koji u proseku u Srbiji više zarađuju od žena i na njih se vodi veći broj firmi, on odgovara da i u toj, kao i u drugim prilikama, žene češće uzimaju stvar u svoje ruke i žele jasnu situaciju i u nepredviđenim okolnostima.

Kako je ukazao, veoma je važno da se reguliše imovina nad stanom koji je kupljen pre braka zajedničkim sredstvima na ime jednog od supružnika, a nije uknjižen kao zajednička imovina, jer je često dugotrajan postupak uknjiženja. U slučaju da to nije regulisano, ako dođe do razvoda sledi sudski postupak dokazivanja čijim novcem je kupljen stan, što može dugo da traje i da bude skupo.

Marica Vuković

Binis & finansije 221, maj 2024. 

Foto: Derks24, Pixabay

Pročitajte i ovo...

Ostavite komentar